Rock and Roll dnevnik
6Strings - Rock and Roll diary
Popis tekstova
Blog - studeni 2008
nedjelja, studeni 30, 2008
(Gitarist Iron Maidena)
Kao dječak Murray je bio fanatičan igrač nogometa. No njegova obitelj je bila siromašna - njegov otac je bio invalid ,a njegova mama je radila povremeno kao čistaćica te njegova obitelj se nikad nije mogla negdje dovoljno zadržati tako da bi se Dave adaptirao u tom okruženje.

Prema njegovom sjećanju bio je u preko desetak škola prije negoli što je zauvijek ostavio školovanje sa 16 godina.

Murray je razvio interes za rock sa 15 godina kada je čuo pjesmu Voodoo Child od Jimi Hendrixa na radiu.Tada je i dobio svoju prvu gitaru te osnovao svoj prvi band - trio koji se zvao Stone Free. U tom bendu je bio i gitarista Adrian Smith koji je kasnije uz preporuku Dave Murraya postao član Iron Maidena na njihovom drugom albumu - Killers.

Nakon toga svirao je u mnogo različitih bendova prije negoli što je upoznao Steva Harrisa i pridružio se Iron Maidenu prvi put 1976.Murraya je ubrzo bio otpušten iz benda nakon što se posvađao sa vokalom Dennisom Wilcockom.Nakon toga se ponovno spojio sa Smithom u njegovom bendu Urchin. U tom bendu je bio veoma kratko jer se ubrzo vratio u Maidene nakon što je Wilcock otišao iz benda. No sa Smithom u Urchinu je ipak uspio snimiti jedan single - Black Leather Fantasy. Od tada je i ostao u Maidenu sve do sada na čemu sam mu ja veoma zahvalan a mislim da je i dosta drugih ljudi.

Daveov stil sviranja gitare je veoma melodičan, tehnički briljantan te veoma precizan.Na solažama se više koncentrira na melodičnost negoli na samu brzinu.Njegova najveća specijalnost je ta što odlično može spojiti solaže sa atmosferom pjesme.Druga njegova karakteristika je ta što dosta koristi svoj mali prst dok svira za razliku od mnogih drugih gitarista.

On je jedini član uz Steve Harrisa koji nastupa na svim albumima benda.
U svom privatnom životu ima ženu Tamaru i jednu kćer Tashu.

Dave je slavio rodendan 23.12.2006 na koncertu u Earls Courtu pa su mu članovi benda i publika pjevali Happy Birthday.
6strings @ 19:44 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, studeni 27, 2008
Momčilo Bajagić Bajaga rođen je 19. veljače 1960. godine u Bjelovaru. Naime, stjecajem okolnosti, u trenutku kad je Bajaga odlučio doći na svijet njegovi roditelji (Jovanka i Živojin) su bili u posjetu kod njegove bake. Međutim, nakon dva dana u Bjelovaru Bajaga se ipak odlučio za preseljenje pa je nastavio živjeti u ulici 22.oktobra u Zemunu gde je proveo sljedećih dvadeset godina života.

Iako vjerojatno nisu ni pomišljali utjecati na sinovljevu karijeru, a pogotovo da je iniciraju, ipak je prvi korak ka muzici Momčilo napravio uz svesrdnu pomoć svoje majke. Jednog dana dok je još bio obično dijete dobio je na poklon singl Toma Jonesa sa obradom pjesme ¨My Way¨. I tu je sve krenulo... sljedeća ploča bila je ¨Isle Of Wight¨od Hendriksa koju je kupio jer mu se jednostavno svidio omot (još uvek nesvjestan svoje sudbine). Normalno, kao i 99% klinaca u to vreme slušao je Deep Purple, Beatlese itd.

Prva iskustva sa pravljenjem vlastitih zvukova doživio je u osmom razredu kada je s par prijatelja snimao na magnetofonsku traku razne čudne zvukove imitirajući Floyde ili bar pokušavajući da ih imitira. Za sve to vrijeme bio je odličan učenik što je još odavalo utisak da je muzika samo hobi i da će tako i ostati. Međutim, uskoro će se sve to promjeniti.

Zemunska gimnazija bila je gimnazija plavih bluza i urednih frizura. Momčilo je zaključio da to nije za njega pa je upisao Drugu beogradsku gde je sve bilo bar malo liberalnije. Ali kada je uspio pasti prvu godinu uz dobronamjerni savjet profesorici matematike da bi se mogla obrijati njegov ugled dobrog učenika bio je u opasnosti. Ipak, kako sve ima svoju dobru stranu tako je i ponavljanje bilo korisno sa strane slobodnog vremena koje je mogao posvetiti glazbi. Konačna transformacija mladog Momčila dogodila se 16. ožujka 1975. godine na koncertu grupe Deep Purple u Hali Pionir. Iako od tada vjerovatno ne čuje baš savršeno taj koncert ga je zauvijek uvukao u svijet rocka. Bajaga je bio rođen !!

TNT je poznata družina iz stripa, ali i Bajagin prvi band. Pošto su svi u bandu bili prilično neiskusni i naivni i njihov prvi nastup bio je u skladu sa dogodovštinama družine čije su ime uzeli. Prvo - dogodila se 25. svibnja 1974. na Dan mladosti, drugo - ozvučenje je regulirao član grupe SOS tj. Miša Aleksić; Bajagin budući kolega u Čorbi koji se dobro zezao gledajući Bajagu kako se gubi na sceni pjevajući nešto što se čas čulo čas nije. Napokon, koncert je prošao, ali i vrijeme trajanja TNT-a. Bajaga je prešao u grupu Ofi. Band je prilično nebitan sa glazbenog stajališta, ali je u njemu bio čovjek koji je i te kako bitan za Bajaginu daljnju karijeru. Bio je to Žika Milenković koji je od početka Instruktora postao neka vrsta zaštitnog znaka ove grupe.

Ofi su ubrzo promenili ime u Glogov Kolac, a za gitare je postao zadužen novi član Rajko Kojić. Imalo su par nastupa koje je Rajko organizirao, ali nisu dugo potrajali (jer su nastupi bili očajni). Ali opet, Bajaga je bio na dobitku. Rajko je kasnije, također, svirao u Čorbi i ostavio je dubok trag na Bajagi kao veliki prijatelj i veliki muzičar.

Razočaran tijekom svoje karijere, ali i vezan očevom namjerom da mu sin završi srednju školu Bajaga nije ušao u grupu Zdravo na ponudu Bobana Petovića. Kasnije, oni su svirali sa Dugmetom na Hajdučkoj česmi, a Bajaga je vjerovatno još dugo imao noćne more...
SOS je bila grupa koju su 1978. činili Miša Aleksić, Vicko Milatović i Bora Đorđević. Mjenjaju ime u Riblja Corba i tu počinje povijest...

Uzimaju Rajka Kojića za gitare i traže još jednog ritam gitarista. Nitko im se ne sviđa i Rajko se sjeti Bajage kojega dovodi na probu da nešto odsvira. Vjerojatno to što je svirao nije zvučalo loše, ali ga Bora prima u band prije svega zbog ogromne kose koju je tada nosio i obećanja da zna pjevati terce koje je možda samo pjevao u onim noćnim morama od maloprije.

Razdoblje koje je Bajaga proveo u Čorbi slobodno se može nazvati jednim od prelomnih trenutaka u našoj rock muzici. Za tih šest godina koliko su svirali zajedno i Bora i Momčilo su glazbeno sazreli što je rezultiralo hrpom sjajnih albuma kako Čorbe (koja je za vrijeme Bajage doživjela vrhunac karijere), tako kasnije i Bajage; a svi ti albumi sigurno ne bi tako sjajno zvučali da nisu jedan drugome prenijeli dio svog senzibiliteta i drskosti.


Postava Instruktora u vrijeme prvog albuma i prvog pravog nastupa u Kulušiću bila je sastavljena od osam članova: Bajaga, Dejan Cukić, Miroslav Cvetković, Žika Milenković, Nenad Stamatović, Vlajko Golubović, Bata Kovač i Dragan Mitrić . To je postava koja je uz manje promjene ostala srž Instruktora do sredine devedesetih godina. Naime, Bata Kovač je već bio afirmiran muzičar kojem je osnovna ideja bila pomoći Bajagi na samom početku tako da on nije bio član grupe na duže staze, a Dragan Mitrić, kasnije čak i Rade Radivojević bili su, iako sjajni muzičari, nekompatibilni sa ¨ludilom¨ Instruktora. Na svu sreću, pojavio se mladi i perspektivni momak koji je razvaljivao - Saša Lokner; i on je ubrzo postao pojam za klavijaturiste na ovim prostorima.

Takva postava Instruktora (Bajaga, Žika, Cvele, Vlajko, Nele, Lokner, Cukić) bila je nerazdvojna na snimanju još dva albuma - ¨Sa Druge Strane Jastuka ¨ i ¨Jahači Magle¨ te velike ruske turneje nakon čega je Cukić nastavio solo karijeru.

Devedesetih, nakon snimanja ¨Muzike na struju¨došlo je do drastičnih promjena u Instruktorima. Nele i Vlajko su napustili grupu nezadovoljni lošim međuljudskim odnosima, Lokner je već radio na svojim projektima ( sa Lazom Ristovskim, za kazalište...), a Žile je osnovao Babe gde je sa Čavketom pravio sulude i sjajne pjesme. Instruktori praktično nisu više postojali.
1997. godine Bajaga ponovo okuplja Instruktore. Od novih ljudi tu su Čeda Macura (bubanj) i Vlada Negovanović (gitare). Pravi se album ¨Od bižuterije do ćilibara¨ i otvara se nova epoha ove grupe...

6strings @ 10:16 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, studeni 21, 2008
Rođen 3.2.1955. godine u Zagrebu, gdje odrasta na temeljima glazbe "The Beatlesa" koji ga i motiviraju za upis u glazbenu školu.

Upisao je klasičnu gitaru, a već nakon niže glazbene škole počinje svirati i skladati svoje prve rock pjesme. Nakon završene glazbene škole, priključuje se "Grupi 220", koja se kasnije transformira u grupu "Parni valjak", i sa njima ostaje 3 godine.

1978. osniva grupu "Aerodrom" sa kojoj snima 5 studijskih albuma, a 1987 prelazi u "Azru" i sa njima ostaje 3 godine. U međuvremenu je svirao i po bivšem SSSR-u odakle nosi u sebi neke nove utjecaje na svoju buduću glazbu koju će raditi.

1994. zajedno sa Tomislavom Šojatom osniva "Pađen band". Snimaju 3 studijska albuma, te "Greatest hits" i jedan album za vanjsko tržište. Zajedno su ponovo okupili grupu "Aerodrom" 2001. godine, te snimaju i 13.12.2001. objavljuju album "Na travi" u izdanju Croatia recordsa pod prestižnom etiketom Master musica.

Jurica je poznat kao vrlo traženi gostujući studijski glazbenik mnogim hrvatskim muzičarima, a najzapaženiji je ipak kao autor mnogih hit pjesama drugih izvođača, što dokazuje i njegovo pojavljivanje na više od 30 albuma. Napisao je oko 150 pjesama, prodao oko 3 miliona nosača zvuka. U zadnje vrijeme Jurica svira u grupi 4ASA s kojom se odlučio započeti novo poglavlje u svom životu do izlaska novog albuma grupe Aerodrom.

U izdanju Croatia recordsa 15.6.2005. god. izlazi prvi samostalni album Jurice Pađena "Žicanje", sa 15 instrumentalnih pjesama za sve koji vole zvuk gitare. Gosti na albumu su: Remo Cartagine, Tomislav Šojat, Ana Šuto i Nikša Bratoš.
6strings @ 13:04 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, studeni 16, 2008

Uriah Heep je rock bend iz Engleske, osnovan u prosincu 1969. kada je producent Gerry Bron pozvao klavijaturista Kena Hernsleya da mu se pridruži u Spice, njegov band.

Kao jedan od prvih bendova u povijesti koji je uveo progresivni metal oni su u to vrijeme bilo kao kreatori tog žanra. Iako su bili daleko poznati u Velikoj Britaniji i ostatku kontinentalne Europe, nikad im nije pošlo za rukom ući na američko tržište u velikom stilu iako su se i tamo slušali hitovi kao što su "Easy Livin" i "Stealin".

Uriah Heep su bili poznati i po zanimljivim coverima albuma koje je dizajnirao Roger Dean, slavni grafički umjetnik.

Najpoznatija pjesma Uriah Heep je "Lady in Black" sa albuma "Salisbury" iz 1970.godine. Pjesma je odlično prihvaćena od publike i kritičara i danas je veliki hit među slušateljima te vrste glazbe, posebno starijoj publici koja je odrastala uz Uriah Heep.

Bend se mjenjao prevelik broj puta da bi se ukratko opisalo, ali Mick Box na gitari je uvijek bio dio benda, moglo bi se reći i da je on Uriah Heep jer je od 1969. godine do danas dio ove poznate skupine.



  • Bernie Shaw – vokali
  • Mick Box – gitara
  • Phil Lanzon –  klavijature
  • Trevor Bolder – bass gitara
  • Russell Gilbrook – bubnjevi
6strings @ 15:33 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, studeni 14, 2008
Pjevač i glazbenik Rod Stewart rođen je 10. siječnja 1945. godine u Londonu u Velikoj Britaniji.

Pravim imenom Roderick David Stewart, ovaj rock glazbenik već 50 godina uspjeva održati zavidno uspješnu glazbenu pop rock karijeru u čitavome svijetu. U tih 50 godina ostvario je nebrojene chart hitove, od čega čak 62 hit singla u Velikoj Britaniji, od kojih je čak 24 ušlo u službeni Top 10, a njih šest je završilo i na broju jedan. Procjenjuje se da je Rod Stewart u čitavome svijetu prodao preko 250 milijuna albuma i singlica, zbog čega ga se smatra jednim od najprodavanijih glazbenika svih vremena. Najprepoznatljiviji je pak po svojem hrapavom nježnom glasu.

Rod Stewart najmlađi je od petero djece u obitelji Stewart u kojoj se rodio 10. siječnja 1945. godine u Londonu. Njegovi roditelji bili su vlasnici kioska s novinama, a njegov otac Robert Joseph Stewart i njegovo dvoje braće i sestara rođeni su u Škotskoj, dok su Rod i njegova majka Elsie jedini su u obitelji rođeni u Engleskoj. Rođen na samome kraju II. Svjetskog rada, samo nekoliko minuta prije njegovog rođenja njemačka je avijacija bacila granatu na policijsku stanicu u neposrednoj blizini bolnice.

U ranom djetinjstvu Rod Stewart je trenirao nogomet u klubovima Celtic i Brentford, a kasnije je novac zarađivao kao kopač grobova. No ranih '60tih već se okrenuo glazbi, pridruživši se folk pjevaču Wizzu Jonesu, s kojim je kao ulični pjevač putovao Europom. Iz tog vremena datira i njegova deportacija iz Španjolske, zbog skitnje.

U proljeće 1962. godine Rod Stewart osniva The Ray Davies Quartet, iz kojeg kasnije izrasta poznati britanski bend The Kinks. No Rod Stewart je s ovom grupom nastupio samo jedan jedini puta, a iz grupe su ga izbacili zbog pritužbi na njegov vokal, na koji se žalila mama od tadašnjeg bubnjar Johna Starta.

Nakon povratka u London, Rod Stewart se 1964. godine pridružuje grupi Jimmy Powell & the Five Dimensions, s kojom snima singl za izdavačku kuću Pye Records. Menađer Long John Baldry nakon toga ga poziva da se prodruži grupi The Hoochie Coochie Men, s kojom snima singl 'Good Morning Little Schoolgirl', no i taj singl nije ostvario nikakav uspjeh. The Hoochie Coochie Men promijenili su tada ime u Steampacket, a u ljeto 1965. godine im se pruža prilika da odrade zajedničku turneju s grupama Rolling Stones i the Walker Brothers. Tijekom te turneje snimili su nekoliko novih pjesama koje će se naći na albumu tek 1970. godine, kada je Rod Stewart već postao poznati glazbenik.

Grupa Steampacket raspala se početkom 1966. godine, a Rod Stewart pridružuje se grupi Shotgun Express kao glavni vokal. U toj grupi našli su se i Mick Fleetwood i Peter Green koji će kasnije osnovati grupu Fleetwood Mac. No, ni sudbina grupe Shotgun Express nije bila dugovječna, a raspali su se nakon samo jednog singla. Sljedeća Stewartova grupa bila je Jeff Beck Group, u kojoj također nastupa kao vokal. Grupa 1968. godine objavljuje prvi album pod nazivom 'Truth', koji ostvaruje značajan uspjeh, zahvaljujući kojem je grupa dugo bila na turneji. Njihov drugi album 'Beck-Ola' izašao je sredinom 1969. godine i također je ostvario dobar uspjeh, no grupa se do kraja iste godine već raspala.

1969. godine Rod Stewart potpisuje samostalni izdavački ugovor s kućom Mercury Records, za koju iste godine objavljuje svoj prvi samostalni album 'An Old Raincoat Won't Ever Let You Down'. S ovim albumom Rod Stewart je uspio samome sebi izgraditi autorsko ime i vlasiti glazbeni stil koji je podrazumijevao ljubavni miks folk, rock i country blues glazbe, a na albumu su zapamćene ostale pjesme 'Cindy's Lament', prepjev 'Dirty Old Town', 'Handbags and Gladrags' kao i naslovna pjesma.

Već u jesen 1970. godine Rod Stewart objavljuje svoj drugi samostalni album nazvan 'Gasoline Alley'. Glazbeno sličan njegovom prvom albumu, ovaj album je sadržavao dinamičnu i zaraznu naslovnu pjesmu, a među novim instrumentima u njegovoj glazbi po prvi se puta pojavila i mandolina. Nakon dobrog prolaska ovog albuma, Rod Stewart odlazi na prvu samostalnu turneju.

Do pravog uspjeha Rod Stewart je ipak trebao čekati 1971. godinu, kada izlazi njegov album 'Every Picture Tells a Story'. Uspjeh dolazi nakon što pjesma 'Maggie May', iako je bila B strana singlice 'Reason to Believe', počinje dobivati sve veću pažnju radio stanica. Album i singl u rujnu te godine nenadano dolaze na prvo mjesto top liste i u Americi i u Britaniji. Ovaj veliki neočekivani hit 'Maggie May' ući će kasnije u instistuciju Rock and Roll Hall of Fame na listu 500 pjesama koje su oblikovale Rock & Roll, uz još dvije pjesme Rod Stewarta koje će se naći na istoj listi.

Nije samo pjesma 'Maggie May' postala zapažena na albumu 'Every Picture Tells a Story'. Rod Stewart predstavio se sa još nekoliko zanimljivih pjesama kao što su 'Mandolin Wind', '(I Know) I'm Losing You' i 'Tomorrow is a Long Time', koja se smatra jednom od najboljih britanskih prepjeva Boba Dylana. No jedna od najupečatljivijih pjesama iz tog vremena Stewartove solo karijere ipak je naslovna pjesma 'Every Picture Tells a Story', pojačana s bubnjevima Micka Wallera i s gotovo akustičnim aranžmanima, ova je brza rock pjesma pokazala zavidnu avanturističku karakteristiku Stewartove glazbe.

1972. godine Rod Stewart objavljuje novi album koji nosi naziv 'Never a Dull Moment'. Na ovom materijalu on ponavlja fromulu s predhodnika 'Every Picture Tells a Story', a album završava na drugom mjestu američke top liste, dok u Britaniji dolazi do samog vrha. Isti uspjeh u Britaniji je imala i pjesma 'You Wear It Well', no u Americi ona dospjeva samo do 13. mjesta top liste. Za svoj samostalni rad Rod Stewart u to vrijeme počine dobivati sve više pohvala i pozitivnih kritika. Postaje jasno da je Stewart jedan od rijetkih autora s velikim i jedinstvenim talentom, njegovi su tekstovi bili intrigantni, ali ipak puni humora, a pričali su svakodnevne priče pune ljubavi i iskrene tuge i sjete, u kojima je Stewart pokazivao izniman talent za zapažanje i najsitnijih detalja iz svijeta oko sebe. Tu je bio naravno još i taj glas, topal i hrapavi glas, skroman, ali opet i snažan.

Rod Stewart krajem 1974. godine objavljuje album 'Smiler', koji se pokazao kao promašaj. U Velikoj Britaniji album je došao na broj jedan, ali uglavnom zahvaljujući staroj slavi, a singlovi 'Farewell' i 'Mine For Me' nisu ostvarili značajnije chart uspjehe. 'Smiler' se smatra najslabijim Stewartovim albumom '70tih godina, a bio je to i njegov posljednji album za izdavačku kuću Mercury Records. Nakon objavljivanja dvostruke kolekcije 'The Best Of Rod Stewart', prelazi u Warner Bros., s kojima ostaje najveći dio svoje karijere.

1975. godine Rod Stewart se seli u Ameriku od koje je zatražio državljanstvo, što zbog ljubavi s Amerikankom Britt Ekland, što zbog svađe s britanskim vlastima oko poreza. Uskoro mu izlazi i novi album 'Atlantic Crossing', s kojim se Stewart ponovno vratio na top liste. Prvi singl, pjesma 'Sailing', bio je veliki hit u Britaniji gdje je osvojio i prvo mjesto top liste. Ova ista pjesma na top listu se vratila i godinu dana kasnije, nakon što je korištena kao glazbena tema u BBC-evom dokumentarcu, a zahvaljujući njezinom dvostrukom pojavljivanju na UK chart, pjesma 'Sailing' postaje i ostaje Stewartov najprodavaniji singl u Britaniji u čitavoj karijeri. Glazbeno, album 'Atlantic Crossing' postavio je temelje za sav budući Stewartov prepoznatljivi lagani materijal, a takvom se pokazala i pjesma 'I Don't Want To Talk About It'. Osim laganica, tu je i budući prepoznatljivi Stewartov rock stil, kao što su pjesme 'Three Time Loser' ili 'This Old Heart Of Mine'.

1976. godine Rod Stewart objavljuje album 'A Night on the Town', koji postaje novi hit i ulazi na drugo mjesto američke top liste te postaje Stewartov prvi album s platinastom tiražom. Dvije strane ovog albuma bile su označene kao 'brza strana' i 'lagana strana', čime Stewart nastavlja priču započetu na albumu 'Atlantic Crossing'. Pjesma 'The First Cut is the Deepest', prepjev Cat Stevens, ušao je u Top 30 u Americi, no u Britaniji je osvojio prvo mjesto top liste, iako se vjerovalo da je pjesma 'God Save the Queen' grupe Sex Pistols u tom tjednu prodala u više kopija. Još jedna pjesma Rod Stewarta s tog albuma bila je na broju jedan u Britaniji, a riječ je o pjesmi 'Tonight's the Night', koja se na broju jedan zadržala čak osam sljedećih tjedana.

'Foot Loose & Fancy Free' ime je albuma kojeg Rod Stewart objavljuje 1978. godine, i ovaj album također nastavlja chart uspjeh kao i njegov predhodnik 'A Night on the Town', osvojivši drugo mjesto američke top liste. Pjesma 'You're In My Heart' bila je prvi hit singl s tog albuma, dospjevši do četvrtog mjesta američke top liste. Rockerska 'Hot Legs' ostvarila je veliki broj radijskog emitiranja, jednako kao i pjesma 'I Was Only Joking'. No promjena je ovoga puta došla u image-u. Rod Stewart prihvatio je glamurozne modne elemente tog vremena, uključujući šminku, sintetičku odjeću, frizure i ostalo.

Rod Stewart unosi u svoju glazbu disko elemente na svom albumu iz 1978. godine, 'Blondes Have More Fun'. Na albumu se našao hit broj jedan 'Da Ya Think I'm Sexy?,' a album se u konačnici prodao u četiri milijuna kopija. Stewarta u to vrijeme počinje pratiti i glas velikog jet-set zavodnika, zbog njegovog glamuroznog imagea i načina života, te posebice zbog njegovih brojnih ljubavnih veza s glumicama i modelima.

1980. Rod Stewart se okreće new wave glazbenom zvuku na svom sljedećem albumu 'Foolish Behaviour'. No album nije dobro prihvaćen i sadržavao je samo jedan relativno uspješan singl 'Passion'. 1981. godine Stewart dodaje još više New Wave i synth-pop elemenata svojemu zvuku za sljedeći album 'Tonight I'm Yours' album. Naslovna pjesma, kao i sljedeći singl 'Young Turks' dogurale su do Topa 5 u Americi, a album je ostvario platinastu nakladu. 18. prosinca 1981. godine Rod Stewart je održao koncert u Los Angeles Forumu zajedno s Kim Carnes i Tinom Turner. Koncert se prenosio u čitavom svijetu i pratilo ga je preko 35 milijuna gledatelja. S Tinom Turner Stewart je kasnije snimio i duet 'It Takes Two'.

Nakon 1982. godine karijera Roda Stewarta doživljava lagano hlađenje. Do 1988. godine ostvario je samo tri Top 10 singla, iako je 1983. godine 'Baby Jane' postala njegov šesti i posljednji britanski broj jedan. Album 'Camouflage' objavljen 1984. godine ostvario je u Britaniji tek zlatnu nakladu. 1986. godine još ostvaruje i drugo mjesto britanske top liste sa singlom 'Every Beat Of My Heart', pjesmom koja je trebala postići isti efekt kod publike kao i stari klasik 'Sailing'.

1988. godine Rod Stewart objavljuje album 'Out Of Order' kojeg za njega producira Andy Taylor iz grupe Duran Duran. Album sadrži i dva hita 'Forever Young' i 'Lost in You'. Dvije godine kasnije, Stewartova verzija pjesme Toma Waitsa 'Downtown Train' dospjeva 1990. godine do drugog mjesta američke top liste. Pjesma je bila uključena na četverostruku CD kompilaciju nazvanu 'Storyteller'. Sa sljedećim albumom 'The Vagabond Heart' Rod Stewart ponovno se vraća na top liste, i to s pjesmama 'Rhythm of My Heart' i 'Motown Song' koje obje ulaze u Top 10. No pravi hit tek slijedi. 1993. godine zajedno sa Stingom i Bryanom Adamsom Rod Stewart snima pjesmu 'All For Love' za soundtrack filma 'The Three Musketeers'. Singl ulazi na brojeve jedan svih ljestvica.

1993. godine Rod Stewart snima MTV Unplugged special. U potpuno akustičnom izdanju i s drugačijim pristupom sa snimanja se izdvajaju 'Handbags and Gladrags', 'Reason to Believe' i 'Cut Across Shorty', a tu se našla i akustična verzija pjesme Van Morrisona 'Have I Told You Lately' koja je ubrzo po svom izlasku osvojila vrhove top lista. 'Unplugged' album je u Americi završio na drugom mjestu.

1994. godine Rod Stewart dobiva veliko priznanje upisom u Rock and Roll Hall of Fame. Godinu dana kasnije objavljuje novi album 'A Spanner in the Works', koji je sadržavao singl 'Leave Virginia Alone' kojeg je napisao Tom Petty. Singl je došao do američkog Topa 10. Kraj '90tih ipak nije bio tako komercijalno uspješan za Roda Stewarta. Album 'When we Were the New Boys', objavljen 1998. godine, bio je njegov posljednji album za Warner Bros. izdavačku kuću i dogurao je do drugog mjesta britanske top liste. Album je zanimljivo sadržavao prepjeve nekih od predvodnika tadašnjeg Britpopa, kao što su 'Cigaretts & Alcohol' od grupe Oasis ili 'Rocks' od grupe Primal Scream.

2000. godine Rod Stewart odlučuje napustiti Warner Bros. te prelazi u Atlantic Records, za koje 2001. godine objavljuje album 'Human', prvi i jedini za Atlantic Records. Album je ostvario slabu prodaju, ušavši jedva u Top 50 u Americi, a singl 'I Can't Deny It' je u Britaniji jedva dogurao do Topa 40. Zbog slabe prodaje, Atlantic Records su raskinuli ugovor s Rod Stewartom, nakon čega on prelazi kod Clivea Davisa u njegov 'J Records'. Iste godine, 2001. njegova bivša kuća Warner Bros. objavljuje 'greatest hits' album 'The Story So Far: the Very Best Of', koji u Britaniji ulazi u Top 10. Prelaskom u J Records Rod Stewart počinje snimati pjesme iz '30tih i '40tih godina koje objavljuje na albumu 'Great American Songbook'. Na tom albumu našli su se klasični autori kao što su Irving Berlin, Cole Porter ili George i Ira Gershwin, ovog puta u izvedbi Rod Stewata. Prvi takav album objavljen je 2002. godine i nosio je naziv 'It Had to Be You ... The Great American Songbook'. Album je u Americi dogurao do četvrtog, a u Britaniji do osmog mjesta top liste, a na njemu su se našle obrade standarda poput 'These Foolish Things' ili 'They Can't Take That Away From Me', koji su dobro prošli na svjetskim top listama. S ovim albumom Rod Stewart je ponovno ostvarivao chart uspjeh kakav je imao tijekom '70tih.

Drugi album u seriji zvao se 'As Time Goes By: the Great American Songbook 2' i u Americi je ostvario poziciju broj dva, a u Britaniji broj četiri na službenim ljestvicama. Singl 'Bewitched, Bothered and Bewildered', duet s Cher ušao je u Top 20 u Americi, a slijedio ga je Top 30 singl 'Time After Time'. Krajem 2004. godine izlazi nova kolekcija standarda pod nazivom 'Stardust ... The Great American Songbook 3', koja ulazi na broj jedan američke top liste. Bilo je to za Rod Stewarta prvi puta nakon punih 25 godina da se nalazi na broju jedan američke liste albuma. Njegova verzija pjesme Louis Armstronga 'What a Wonderful World', na kojoj gostuje Stevie Wonder, ostvarila je Top 20 uspjeh. Ovaj album donio je Stewartu i njegov prvi Grammy.

18. listopada 2005. godine izlazi i četvrta u nizu kolekcija prepjeva koja nosi naziv 'Thanks for the Memory: The Great American Songbook 4', a na njoj se nalaze dueti s Dianom Ross i Eltonom Johnom. Krajem 2006. godine Rod Stewart se pak vraća rock korjenima te objavljuje album 'Still the Same... Great Rock Classics of Our Time'. Razlika u ovoj kolekciji od onih dosadašnjih bila je samo u tome što su ovoga puta to bili prepjevi rock standarda iz posljednja četiri desetljeća, kao što je prepjev Creedence Clearwater Revivala 'Have You Ever Seen The Rain', koja je i objavljena kao singl. Album je debitirao na prvom mjestu američke top liste.

1999. godine Rod Stewartu je dijagnosticiran rak štitnjače, kojeg je operirao u srpnju 2000. godine. Osim velike opasnosti za zdravlje, tumor je predstavljao veliki prijetnju za njegov slavni glas, a kao rezultat operacije, Rod Stewart je morao ponovno naučiti pjevati. Od tada on je uključen u brojne humanitarne akcije za fond The City of Hope Foundation, koja financira istraživanje svih oblika tumora, posebice onih kod djece.

Rod Stewart ostao je fizični aktivan i u dan danas, te redovito igra nogomet u seniorskoj nogometnoj ligi u Kaliforniji. Također i dan danas na koncertima zna ispucati loptu u publiku. Kao navijač, strastveni je obožavatelj škotskog kluba Celtics, kao i škotske nogometne reprezentacije.

11. listopada 2005. godine Rod Stewart je dobio svoju zvijezdu na Hollywood Walk of Fame. Njegova zvijezda nosi adresu 2093 Hollywood Blvd.

Tijekom svoje karijere, Rod Stewart je bio povezan s mnogim slavnim i lijepim ženama, posebice glumicama i modelima, a otac je sedmero djece s pet različitih žena. Najstarije dijete rodilo mu se 1964. godine, a najmlađe u studenom 2005. Trenutno je u vezi s modelom Penny Lancaster, koja mu je i rodila posljednjeg sina.
6strings @ 14:27 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 10, 2008
Grunge je žanr američke rock glazbe. Pojavio se sredinom 80-ih, no primjećen je tek početkom 90-ih. Najveći je utjecaj imao između 1988. i 1993. Grunge je okarakteriziran kao spoj hardcore punka, heavy metala, te indie rocka.

Najbolji primjer grunge glazbe je singl "Smells Like Teen Spirit" izdane od strane glazbenog sastava poznatog pod imenom Nirvana iz Seattlea. Najvažnija obilježja grungea su gitare podešene na jaku distorziju, te tekstovi pjesama koji su na granici između idealizma i pesimizma. Popularnost Nirvane dovela je i do toga da su ljude počeli zanimati i ostali seattleski slični glazbeni sastavi npr. Pearl Jam, Soundgarden i Mudhoney i Alice In Chains.

Grunge glazba sadrži melodičku osjećajnost Beatlesa kao i brutalnost hard rock glazbenih sastava kao na primjer Black Sabbath. Grunge glazbenici bili su antimaterijalističkog pogleda na svijet.
6strings @ 12:21 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, studeni 6, 2008
Aerodrom je rock sastav osnovan 1978. u Zagrebu. Neprekidno djeluje od 1979. do 1986. u kojemu razdoblju izdaje pet albuma, Kad misli mi vrludaju (1979.), Tango Bango (1981.), Obične ljubavne pjesme (1982.), Dukat i pribadače (1984.), Trojica u mraku (1986.).

Aerodrom se svrstava među najpopularnije rock sastave iz toga vremena. Pojedine njihove skladbe prepjevane su od stranih glazbenika i izdane su u inozemstvu. Sastav u vrijeme svoje najveće popularnost snima ploče u vrhunskim inozemnim studijima od kojih su neki u Milanu i Švedskoj.

POVIJEST
Gitarista Jurica Pađen (rođ. 3. veljače 1955.g.- Jurica Pađen u Zagrebu), sa petnaest godina postaje član sastava "Zoo Banda", a nakon toga "Spectruma" i "Hobo". 1972.g. dolazi u sastav Grupa 220, u kojemu pored Drage Mlinareca u to vrijeme sviraju i Husein "Hus" Hasanefendić, Ivan "Piko" Stančić, Nenad Zubak. Nakon odlaska iz Parnog Valjka 1978., Pađen osniva rock sastav Aerodrom. Osim njega sastav još čine, Zlatan Živković (vokal), Remo Cartagine (bas gitara), Mladen Krajnik (klavijature), Paolo Sfeci (bubnjevi). Članom je trebao postati i tada nepoznati Jura Stublić ali se Pađenu nije svidio njegov duboki glas. Sastav nastupa u prosincu 1978. na "BOOM" festivalu u Novom Sadu, kada neko iz publike bocom pogađa Pađena u glavu. Sljedeće godine zajedno sa sastavom Bijelo dugme, nastupaju na stadionu JNA u Beogradu.

Tih godina na sceni je popularan punk i [novi val]], međutim sastav sa svojim prvijencom Kad misli mi vrludaju iz 1979., uspijeva pridobiti određeni krug publike. Producent na albumu je Vedran Božić, koji je ujedno sa njima odradio i demo snimke za debi izdanje. Nakon toga sastav napušta Paolo Sfeci i odlazi u Parni Valjak, a umjesto njega u Aerodrom na bubnjeve dolazi Branko Knežević. Sljedeći album kojeg izdaju 1981.g. zove se Tango Bango[2] i snimaju ga u Milanu, a producent je Piko Stančić dok se kao autori pored Pađena potpisuju Cartagine i Krajnik. Na albumu se nalazi nekoliko hitova "Stavi pravu stvar", "Dobro se zabavljaj i "Tvoje lice", koji se vrte po radio postajama i omogućavaju im brojne koncerte. Mladen Krajnik odlazi u vojsku, a na njegovo mjesto dolazi Zoran Kraš, dok Zlatan Živković napušta sastav i ulogu glavnog vokala preuzima Pađen.

Godine 1982. izdaju svoj treći LP Obične ljubavne pjesme, kojeg su snimali u švedskoj. Producent im je bio Tino Varge, koji je ujedno svirao gitare i pjevao prateće vokale. Na materijalu gostuje saksofonnista Ufe Anderson, koji jje dugo godina surađivao sa sastavom ABBA. Album im donosi najveći hit do tada, skladbu "Obična ljubavna pjesma". Nakon izdavanja albuma, uslijedili su brojni koncerti po republikama bivše Jugoslavije, od kojih su neki tri dana na beogradskom "Tašmajdanu" i dva puta u zagrebačkom "Kulušiću". Pađen odlazi u vojsku i sastav pauzira do njegovog povratka. Po povratku iz JNA, Pađen i Cartagine sviraju rock glazbu po klubovima, a u proljeće 1984., njih dvojica sviraju na turneji kao članovi sastava Azra. Iste godine izdaju svoj sljedeći album Dukat i pribadače na kojemu je produkciju odradio Rajko Dujmić. Na albumu se pojavljuje novi bubnjar Nenad Smoljanović, dok umjesto Kraša klavijature svira Rajko Dujmić. Materijal im nanovo donosi nekoliko hitova, "24 sata dnevno", "Digni me visoko", "Fratello" i druge.

Na album Trojica u mraku iz 1986. (Inače naslov odabran odabran po stripu Andrije Maurovića), nanovo kao član sastava pojavljuje na bubnjevima i kao pjevač Zlatan Živković, a producent je Pađen. Kao gosti na materijalu sudjeluju Lazar Ristovski (klavijarure), Miroslav Sedak Benčić (saksofon), Ante Dropuljić (truba) i Herbert Stencel (trombon). Ovaj album sa kojim se Pađen želio vratiti u rock vode nije zabilježio veći uspjeh i sljedeće 1987.g. sastav prestaje sa radom. Nakon toga Pađen krajem osamdesetih i početkom devedesetih sa Cartagineom i Borisom Lajnerom na bubnjevima još nekoliko puta nastupa pod imenom Aerodrom ali bez većeg uspjeha.

1987.-1997.
Nakon prestanka sa radom sastava Aerodrom, Pađen nanovo svira sa Azrom i sa njima 1987.g. snima album Između krajnosti i poslije toga postaje član Johnnyevog "Sevdah Shutle Banda", sa kojima snima ploče Balkanska rapsodija iz 1989. i Balegari ne vjeruju sreći iz 1990.g. Pađen iste godine nakon raspada sastava snima skladbu "Tko to tamo gine", koja se nalazi na kompilacijskom albumu Moja Domovina iz 1991. Tijekom Domovinskog rata Pađen se priključuje hrvatskim glazbenicima koji sviraju po ratištima i sudjeluje u skladbi "Bili cvitak" Jure Stublića, koja se nalazi na albumu Hrana za golubove. Po završetku Domovinskog rata Pađen osniva sastav pod imenom "Pađen Band" i sa njima snima nekoliko albuma.

Najveći hitovi sastava Aerodrom objavljeni su na kompilaciji Flash Back - 15 originalnih hitova, koja izlazi 1997.g.

2000. i dalje
CD
pod nazivom Na travi, koji je snimljen u tonskom studiju "Greeen" u Zagrebu, izlazi 2001., a objavljuje ga diskografska kuća "Croatia Records". Na materijalu sudjeluju Pađen, Živković, Krajnik i Šojat, a između brojnih gostiju pojavljuju se i bivši članovi kao Remo Cartagine i Paolo Sfeci. Album sadrži jedanaest skladbi od kojih su dva hita, "A do Splita pet" i "Badnja noć", koji su popraćeni video spotovima.

Albumom Rock @ Roll, Pađen i ostali članovi najavljuju veliku obljetnicu sastava koja će se obilježiti 2008.g. Od osnivanja, od kada je sastav rock scenu obilježio brojnim hitovima i baladama, pa do danas prošlo je 30 godina. Materijal se sastoji od 12 skladbi, odnosno 11 autorskih i "Fait Accompli" koju su Pađen i Štulić napisali zajedno. Album je sniman u studijima "Kod Jure" i "Kod Smokve", a izdaje ga "Croatie records". Producenti na albumu su Jurica Pađen, Tomislav Šojat i Dragutin Smokrović-Smokva. Aktualna postava sastava su Jurica Pađen, Tomislav Šojat i Slavko Pintarić - Pišta, a gosti na albumu su Zlatan Došlić na klavijaturama, te Zdravko Tabain (Cubismo) na bubnjevima u skladbi "Sretna vremena".


6strings @ 10:35 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, studeni 4, 2008
Keith Richards (rođen 18. prosinca 1943.) je engleski gitarist diljem svijeta poznat kao "prva gitara" rock benda The Rolling Stones.

Iako se njegovo glazbeno stvaralaštvo prvenstveno veže uz Stonse gdje je uz Micka Jaggera autor najpoznatijih uspješnica Stonsa kao što su (I Can't Get No) Satisfaction i Jumpin' Jack Flash, također je objavio i tri samostalna albuma te uspješno sudjelovao u mnogo glazbenih projekata sa veličinama poput Toma Waitsa, The Edgea, Arethom Franklin i drugima.

Richards sa često naziva i Licem rock'n'rolla budući da je kroz više od četrdeset godina svoje karijere postao istinskom ikonom rock glazbe. Pod time se ne misli samo na njegov izniman glazbeni opus, ponajviše ostvaren kroz karijeru sa Stonsima, već i na njegov, čak i za standarde rock zvijezda, raskalašen život. Alkohol, droga i cigarete u enormnim količinama, bile su, a velikim dijelom su i sada, sastavni dio njegova života.

Također, bilo bi nepravedno izostaviti tri žene koje su u mnogome utjecale na njegov život. Njegova prva ozbiljnija djevojaka Linda Keith koja je kasnije jurila za Jimijem Hendrixom, zatim svojedobna muza Stonsa, glumica Anita Pallenberg (prvo hodala s Brianom Jonesom), koja je bila i Keithova prva žena. Ta veza/brak trajala je više od deset godina kad je krajem sedamdesetih Richards upoznao Patti Hansen s kojom je već od početka osamdesetih sretno oženjen.
6strings @ 20:34 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, studeni 2, 2008
Bullet For My Valentine (ili ti ga Bullet, BFMV) je metalcore bend iz Juznog Velsa. Band je osnovan 1998. godine, pod imenom Jeff Killed John i u tom razdoblju su uglavnom svirali obrade pjesama Metallice, Limp Bizkita i Nirvane.

Band su osnovali sa namjerom da ostvare veliki uspjeh, a kako su tada u Walesu bili popularni bendovi poput Lostprophets i Funeral For A Friend, mogli su veoma lako to ostvariti, jer su u principu svirali slicnu glazbu, ipak na samom pocetku su imali nekih problema, jer ih je basist Nik Cradle napustio dan prije no sto su trebali poceti snimati prvi demo. Nakon toga se raspadaju. Ponovo se okupljaju 2003. godine u sastavu: Matt Truck (pjevac/gitara), Michael Paget (gitara/prateci vokali), Jason 'Jay' James (bas/prateci vokali), Michael 'Mooose' Thomas (bubnjevi), promjenili su naziv benda u "12 Pints of my Girl Friends Blood", pa "Opportunity in Chicago" da bi se na kraju odlucili za Bullet For My Valentine.

Sljedeće godine su potpisali ugovor sa Sonyem. Prvi EP Bullet FoR My Valentine izdali su iste godine, drugi EP Hand Of Blood izdali su 2005. godine. Iste godine su snimili i 4 Words ali je taj snimak unisten istog dana kada je izdat, tako da kopije danas nisu dostupne. Debi album The Poison izdali su prosle godine, sa prvim singlom "Suffocating Under Words of Sorrow (What Can I Do)". Svirali su na Download Festivalu zajedno sa bendovima poput Metallice, Guns n' Rosesa i Toola. Sa debi albumom postigli su nevjerovatnu popularnost, zbog koje su cesto bivali osudjivani. Bili su vise puta predgrupa Gunsima, Metallici i Iron Maidenu.
6strings @ 13:47 |Komentiraj | Komentari: 0
Anketa
Mislite li da rockeri moraju imati dugu kosu ako žele biti odani svom stilu?



Brojač posjeta
135230
O blogu
Rock and roll, punk, blues...
Anketa
Svirate li koji instrument?










Anketa
Najviše slušam...



Index.hr
Nema zapisa.