Rock and Roll dnevnik
6Strings - Rock and Roll diary
Popis tekstova
Blog - prosinac 2008
srijeda, prosinac 24, 2008
Čestit Božić i Sretnu Novu 2009. godinu želi Vam 6strings.bloger.hr
Zdravi i veseli bili!


6strings @ 00:43 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 23, 2008
Leb i sol je rock band iz Makedonije, poznat po svom vrhunskom gitaristi Vlatku Stefanovskom.
Osnovani su 1970.godine. Stefanovski je bio na gitari, Bodan Arsovski na bass gitari, Nikola Kokan Dimuševski na klavijaturama i Garabet Tavitjan na bubnjevima.

Uz to što su najbolji i najpoznatiji makedonski band bili su i jedan od zapaženijih bendova u bivšoj na državi. Njihova glazba je dio rocka, jazz fusiona i etno makedonske glazbe. Kako se bend razvijao tako je jazz sve više dobivao na pozornosti i sve više je sviran. Tako je Leb i sol od svojih tradicionalnih pjesama "Jovano Jovanke" i "Aber Dojde Donke" napravio jazz verzije što ih je proslavilo.

Bili su popularni 70-ih i 80-ih godina kada nisu prodavali toliko ploča kao neki pop i folk izvođači, ali su bili jaki na klupskoj sceni, sa koncertima i popunjavali su velike dvorane u brojnim jugoslavenskim gradovima.

Nakon razdvajanja 1991.godine članovi benda su pokrenuli solo karijere i svaki od njih je izdao nekoliko solo albuma od kojih su opet najpoznatiji oni od Vlatka Stefanovskog. U 2006.godini Leb i sol je napravio turneju sa prvom postavom diljem bivše države i proslavio 30 godina od osnutka.

Sa novom postavom Leb i sol je 2008.godine snimio novi studijski album "Itakanataka" i uskoro kreću na turneju.



6strings @ 11:44 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 21, 2008
Korn je glazbeni sastav koji uspješno spaja stilove poput Heavy metala i Rap metala kojim su zapravo stvorili novu vrstu metala pod nazivom nu metal (new-age metal). Popularnost su stekli svojim jakim osjećajem za zvukove posebno očitane u singlovima poput "Blind", "Freak on a Leash" i "Here to Stay".

Korn je nastao 1992. godine u Bakersfieldu, Kalifornija. Sastav je činio vokal Jonathan Davis, gitaristi James Shaffer i Brian "Head" Welch, basist Reginald Arvizu te bubnjar David Silveria. Debitanski album, Korn, izdali su 1994. zahvaljujući tome što su nastupali kao predgrupa tadašnjim vladarima rock-scene poput Ozzy Osbournea, Megadeth i Marilyn Mansona. Album nije bio baš previše popularan, ali gotovo je dosegao zlatnu nakladu. Sljedeći album, Life is Peachy, izdali su 1996. s kojim su snimili 3 spota. Sljedećeg su ljeta započeli turneju pod nazivom "Lollapalooza" ali su bili prisiljeni ju otkazati jer je Shaffer obolio od meningitisa.

1998. izdaju svoj najprodavaniji album, Follow the Leader. Album je postao poznat zbog skandala jer je jedan učenik, noseći majicu sa njihovim logom, izbačen iz škole iz razloga da je logo ravnatelju škole bio previše vulgaran. Te iste godine izdaju svoj najpopularniji singl, "Freak on A Leash" za kojeg su 1999. osvojili Grammy-a za najbolji spot. 1998. također započinju i svoju "Family Values" turneju koja traje sve do danas. Tu su turneju započeli zajedno sa tada također sastavima u usponu, poput Limp Bizkita, Ice Cubea i Rammstein. Turneja je postigla nevjerojatan uspjeh. Svoj sljedeći album, Issues, izdali su 1999..

Nakon izlaska novog albuma nastavili su svoju turneju koju su gotovo morali odgoditi zbog teške bolesti bubnjara Davida Silverie. Na sreću su pronašli zamjenu, bubnjara Mike Bordina iz sastava Faith No More. Istog su ljeta održali nekoliko zajedničkih koncerata sa bendovima i izvođačima Metallica, Kid Rock, Powerman 5000 i System Of A Down. Silveria se je kasnije vratio bendu usred govorkanja o tome da se neće vratiti radi realiziranja vlastite karijere. Tada je ipak došlo da malog prekida jer je Fieldy tada radio na svom vlastitom albumu a Davis je snimao film "Queen of the Damned". 2001. se ponovno okupljaju radi turneje sa Static-Xom.

2002. snimaju svoj peti album, Untouchables. Sudjelovali su i na Ozfestuu čime su album pretvorili u još jedan hit album. 2003. izdaju Take a Look in the Mirror. 2005. bend napušta Welch zbog tada neke svoje novootkrivene kršćanske vjere. Korn i dalje nastavlja 2005. izdaju album See You on the Other Side. 2007. izdaju live album MTV Unplugged. 3. srpnja dolaze u Zagreb gdje održavaju koncert godine u Hrvatskoj. Svoj posljednji album, Untitled izdali su krajem sedmog mjeseca 2007.
6strings @ 00:40 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, prosinac 18, 2008
The Pixies su američki rock band, osnovani su u Bostonu, Massachusetts 1986.godine.
Band se raspao pod nepoznatim okolnostima, ali su se ponovno okupili 2004.godine.

Black Francis, Joey Santiago, Kim Deal i David Lovering su bili članovi koji su nastavili sa svirkama Pixiesa. Bili su vrhunski izvođači, ali prepoznati najvećim dijelom samo u svojoj domovini. Iako ih se slušalo i na otočju i ostatku europe, nisu nikad uspjeli postići veliki uspjeh sa studijskim albumima.

Njihov alternativni rock je bio pod velikim utjecajem punka i surf rocka, visoko melodičan. Francis je bio prvi pisac i pjevač u bendu. Često je pisao o psihičkim utjecajima, NLO-ima, biblijskim motivima i sličnim ne tipičnim stvarima.


Svirali su sve do 2008. godine kada je opet bend došao pod upitnik. Francis je htio snimiti nove stvari i album jer ne želi stalno svirati i opstajati na starim hitovima.

6strings @ 09:33 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, prosinac 12, 2008
Zabranjeno Pušenje nastalo je 1980. godine kao klasičan "Garage rock" band sastavljen od klinaca koji su zajedno išli u sarajevsku II gimnaziju i dijelili istu ulicu, danas već legendarnu "Ulicu Fuada Midžića" u kvartu Koševo.

Sačinjavali su je tadašnji srednjoškolci i prijatelji iz ulice: Nenad Janković (Dr. Nele Karajlić; Vokal), Davor Sučić (Sejo Sexon; Ritam gitara), Zenit Džozić (Fu-Do; Bubnjevi), Mladen Mitić (Munja; Bas gitara), Dražen Janković (Seid Little Karajlić; Klavijature), Ognjen Gajić (Saksofon, flauta), Mustafa Čengić (Muče; Solo gitara) i Zoran Degan (Poka; sinthesizer), a grupu je od početka svojom prisutnošću darivao i gospodin Elvis J. Kurtović kao rezervni igrač. Grupa je nekoliko godina žarila i palila sarajevskom klupskom scenom, koja je tada bila tek u nastanku. ( Kuk, Sloga, Trasa, Klub Filozofskog fakulteta, Cedus, AG ). Iz ovog backgrounda korijene vuku mnogi, danas već afirmirani bandovi i izvođači ( Crvena Jabuka, Tifa band, Elvis J. Kurtovich & His Meteors, Top lista Nadrealista, Skroz i drugi ).

Ozbiljniji početak rada grupe vezan je uz kultni meeting point mladih muzičara i umjetnika podrum duhovito nazvan "Zaborav" u kojem su grupe imale probe i prve nastupe, uglavnom za lokalne fanove. Svoj koncept su nazvali "New primitiwes" ili "Novi primitivizam" dajući svom radu dozu ironije i satire te takvim pristupom skreću pozornost "institucija sistema" . Time uveliko usporavaju svoj prodor ka masovnoj popularnosti, iako ih jedan od najvećih muzičara Ex Jugoslavije, Goran Bregović, naziva jedinim originalnim odgovorom na Punk u ovom dijelu Europe.

Zabranjeno Pušenje, kao i ostali članovi pokreta (Elvis J. Kurtovich & His Meteors, Top lista Nadrealista), su zbog svog političkog angažmana osuđeni na male klupske prostore i na mukotrpno građenje karijere.

Tek 1984. godine zagrebački "Jugoton" izdaje prvi album "Das ist Walter". Walter je bio ilegalac u 2. svjetskom ratu i simbol otpora fašistima. Poginuo je 1945. na dan oslobođenja Sarajeva. Album je sublimirao energiju i želje cijele generacije mladih u Ex Jugoslaviji, ali jedino Jugoton je imao hrabrosti da ga objavi u integralnoj verziji i bez preinaka u tekstovima. Album čiji je početni tiraž bio 3.000 komada prodan je u preko 100.000 kopija te je do danas rekord (30 puta premašen prvi tiraž).

Grupa 1984. kreće na veliku Yu turneju (60 koncerata) po najvećim dvoranama i postaje najveća Jugoslavenska rock atrakcija. Članovi grupe pored bavljenja muzikom realizirali su i uspješan humoristički show na TV-u u suradnji s mladim sarajevskim glumcima nazvan Top lista Nadrealista pun britke kritike pojava u tzv. "Socijalističkom" društvu.

Enorman uspjeh turneje i TV serije nije po volji rigidnog režima i u montiranoj aferi se članovi "New primitiwes" pokreta optužuju za vrijeđanje imena i lika pokojnog predsjednika Tita ("Crko Marshall, mislim na pojačalo") i tekovina socijalizma. Grupa se skida sa svih TV i radio stanica, a svi klubovi, mahom pod patronatom "Socijalističke omladine" otkazuju već ugovorene koncerte grupe. Slučaj postaje zanimljiv i državnom pravosuđu te počinje serija informativnih razgovora i montiranih procesa. Situaciju spašavaju neki vodeći intelektualci liberalnih nazora koji dižu svoj glas u obranu grupe i afera se stišava bez zatvorskih kazni.

U ovoj atmosferi snima se drugi album Zabranjenog Pušenja nazvan "Dok čekaš sabah sa šejtanom", čiji izlazak je popratila medijska šutnja, ali i izvrsne kritike i velike simpatije javnosti i tzv. običnih ljudi. Promotivna turneja imala je velikih poteškoća zbog straha organizatora i enormnog prisustva policije, kao odjeka prohujale afere.

I pored nekoliko vrhunskih koncerata pred desetinama hiljada posjetitelja (Beograd - Hala Pionir, Split - Poljud, Zagreb - Dom Sportova), turneja bilježi neuspjeh i grupu 1986. godine napuštaju Mladen Mitić (danas živi u Los Angeles-u), Šeki Gayton (danas živi i radi u Sloveniji kao manager) i Mujo Snažni (producent u Sarajevu) u potrazi za sigurnijom egzistencijom.

Ostatak grupe radi na novom albumu i polako okuplja novi bend u čijem sastavu su uz Farisa Arapovića (Bubnjevi) i Kowalskog (Solo gitara) nasao i režiser Emir Kusturica koji u to vrijeme pobjeđuje na Cannes-skom festivalu s filmom "Otac na službenom putu". Ova ekipa u suradnji s nekim studijskim muzičarima (Predrag Bobić - bas, Jadranko Džihan i Darko Ostojić Minka - back vokali) realizira 1987. album "Pozdrav iz zemlje Safari" koji objavljuje sarajevski Diskoton, iako uz neke primjedbe, u integralnoj verziji. Hitovi s ovog albuma ("Pišonja i Žuga", "Hadžija ili bos", "Fikreta", "Dan Republike") vraćaju grupu u sam vrh Yu rock-a. Album je sniman u Sarajevu, miksan u Londonu, a producent je Sarajlija koji živi u Seattle-u Sven Rustempašić.

Turneju organizira Art scena Obala i manager Miro Purivatra (danas direktor Sarajevskog filmskog festivala) i ona obuhvaća 87 koncerata. Turneja 1987. je ujedno i najveća turneja benda do tada. Bend nastupa u gradovima koji do tada nisu nikad imali priliku vidjeti koncert Zabranjenog Pušenja u živo. Ona je bila presudna za sticanje najšireg kruga publike i lansirala je grupu u krug najvećih Yu rock institucija, rame uz rame sa Azrom, Bijelim Dugmetom, Parnim Valjkom i Haustorom.

Emir Kusturica radi spot za pjesmu "Manijak", a u januaru 1988. na koncertu u Sarajevu izdavač "Diskoton" svečano uručuje zlatnu ploču za album "Pozdrav iz zemlje Safari" koji je do tada prodan u 100.000 primjeraka.

Otopljavanje u političkom sistemu krajem 80-ih aktualizira ponovni rad Top liste Nadrealista čije emitiranje ponovo kreće 1988. godine. Članovi grupe paralelno pripremaju i novi album koji izlazi u oktobru 1988. Sniman je u Sarajevu i zove se "Male priče o velikoj ljubavi". Na albumu gostuje Goran Bregović, operna diva iz Atenske opere Sonja Milenković i virtuoz na violini Dejo Sparavalo. Grupu napušta Emir Kusturica zbog snimanja svog novog filma.

Grupa kreće na Jugoslavensku turneju s Top listom Nadrealista i grupom "Bombaj štampa", takođe jednim od pionira New primitiwsa. Program je kombinacija teatra i rock n'rolla, realiziran po ideji Seje Sexona. Na 60-ak koncerata program je gledalo preko 200.000 ljudi, a turneja je proglašena najuspješnijom turnejom na Yu estradi 1989. godine, ostavivši iza sebe čak i slavno Bijelo dugme.

Podjele i nesuglasice u državnom vrhu, ubrzo se prenose i na estradu pa i na članove Zabranjenog Pušenja. Zbog različitih pogleda na politički angažman i koncepciju benda iz grupe odlaze Sejo Sexon i Darko Ostojić Minka (solo projekti), Faris Arapović (osniva vlastiti bend "Sikter"). Sa početkom rata u BiH, Nele Karajlić premješta bend u Beograd i nastavlja rad pod imenom "Nele Karajlić & Zabranjeno Pušenje". Oni izdaju 1997. rock album "Ja nisam odavle", a danas sviraju etno glazbu pod nazivom " Emir Kusturica & The No Smoking Orchestra". U Sarajevu ostaju Elvis J. Kurtović, Sejo Sexon, Zenit Đozić, Boris Šiber i dizajner omota albuma Zabranjenog Pušenja Srđan Velimirović te pokreću Ratno izdanje Top liste Nadrealista.

Ova ekipa u najtežim danima rata pokušava da razveseli svoje sugrađane koji u podrumima i skloništima, na aparatima priključenim na akumulatore i baterije, slušaju radio program Nadrealista i songove inspirirane aktualnim događanjima u gradu. Grupa zbog tehničkih i tehnoloških nemogućnosti prestaje s video i muzičkom produkcijom i prve dvije godine rata radio show je jedini medij u kojem je bilo moguće raditi.

Baš kao i 1980. godine, kad se oko radio show-a počela okupljati jezgra New primitiwsa, tako i 1993. mnogi novi i mladi muzičari surađuju i sudjeluju sa svojim starijim kolegama. Sa dolaskom struje u grad Top lista Nadrealista počinje sa scenskom, muzičkom i video produkcijom (televizija u suradnji s US-aidom i humanitarnim organizacijama International rescue committee & Umbrela Grant) Grupa završava novu seriju "TLN - Ratno izdanje" i sama producira pozorišnu predstavu koju je na besplatnim nastupima vidjelo 20.000 Sarajlija.

Prateći bend Top liste Nadrealista postaje jezgra novog Zabranjenog Pušenja, a njeni članovi Sejo Kovo, Đani Pervan, Dušan Vranić i Samir Ćeramida 1997. godine realizirat će i prvi poslijeratni album Zabranjenog Pušenja "Fildžan viška". Elvis J. Kurtović i Sejo Sexon, okosnice novog Zabranjenog Pušenja, paralelno s pripremanjem albuma rade i na nastupima Top liste Nadrealista, koja poslije ratnog iskustva u BiH 1995-1998. radi preko 300 nastupa pod pokroviteljstvom US - aida po BiH, Hrvatskoj, Sloveniji, Njemačkoj, Austriji, Danskoj i Švicarskoj.

Po završetku turneje u proljeće 1997. godine izlazi album "Fildžan viška" sniman u Amsterdamu i miksan u Ljubljani. Promotivna turneja obuhvaća 149 koncerata, a sa albuma su skinuta 4 singla, koje su producirali sami članovi grupe. Iskustvo iz TLN-a pokazalo se dragocjenim u snimanju spotova, koji bivaju vrlo dobro ocijenjeni u Hrvatskoj, BiH i Sloveniji gdje je grupa redovito nastupala. Na turneji su sudjelovali Sejo Sexon, Elvis J. Kurtović, Predrag Bobić, Zoran Stojanović, Nedžad Podžić, Marin Gradac, Bruno Urlić i Branko Trajkov, a povremeno i Samir Ćeramida i Đani Pervan.

Ista ekipa 1998. godine realizira i prvi živi koncertni album Zabranjenog Pušenja "Hapsi sve!", snimljen 17.10.1997. u zagrebačkom Domu Sportova sa Dariom Vitezom, novim managerom grupe, u ulozi organizatora koncerta i izvršnog producenta albuma.

1999. godine, grupa na planini Bjelolasica priprema svoj novi projekt koji ponovno realizira u Amsterdamu sa Zlatanom Hadžićem u ulozi producenta (na albumu "Fildžan viška" je imao ulogu inženjera zvuka). Album je nazvan "Agent tajne sile", objavljen je u junu 1999. godine i do danas su snimljena 3 spota. Album je izdala TLN - Europa, čiji su vlasnici članovi grupe, a najveci hit je pjesma "Jugo 45" koja je odmah zasjela na najviša mjesta ljestvica hitova u BiH i Hrvatskoj.

Grupa je odmah po izlasku albuma krenula na promotivnu turneju u sastavu: Sejo Sexon, Marin Gradac, Elvis J. Kurtović, Predrag Bobić, Bruno Urlić, Dragomir Herendić i Branko Trajkov.
Uskoro međutim, naporni ritam turneje uzima danak i grupu napuštaju Elvis J. i Marin Gradac-Mako.
Elvis se posvećuje radu na vlastitom albumu a Mako završava muzičku akademiju i priključuje se Revijskom orkestru RTSarajevo.

Početkom 2000. grupa ponovo odlazi u "Olimpijski Centar Bjelolasica" gdje u miru duboke šume organizira home - studio te u mjesec dana, u vlastitoj produkciji, priprema materijal za naredni album "Bog vozi Mercedes". Zvuk "Pušenja" u međuvremenu obogaćuje novi član, udaraljkaš Jimi Rasta, čiji neobuzdani duh veterana svjetske rock scene (na Jamaici surađivao s imenima poput Dave Stewarta i Erica Claptona) vlada trenucima rada i opuštanja grupe u studiju.

Bjelolasicu u to doba posjećuju i tadašnji bubnjar Vlatka Stefanovskog, Miško Parušev, pjevačica grupe "Stampedo", Ivanka Mazurkijević, pjevač slovenske grupe "Zaklonišče prepeva", Vanja Alič a prekrasnu suradnju s grupom, u pjesmi "Šareno kamenje" donosi vječni "Šansonjer" na bini i "Rocker" u duši - Ibrica Jusić.

Uz šarenilo proljetnog okoliša i različitost sudionika stvaranja a i mogućnosti neometanog eksperimentiranja u vlastitom studiju, "Bog vozi Mercedes" nakon miksa u studiju Dragomira Herendića - Dragiannia u Ivanić Gradu, dobiva završni zvuk te konačno izlazi u listopadu 2001.
O kvaliteti samog materijala najbolje govori tiraž od 35.000 prodanih legalnih kopija, 6 hit - spotova, te nastupajućom turnejom od 250 koncerata. Popularnost Z.P. i novog albuma ovog puta potvrdila je i kolijevka rock muzike - S.A.D. i Kanada gdje grupa sredinom 2002. održava kraću seriju koncerata duž istočne obale.

Atmosfera izuzetno nadahnutih američkih koncerata ostaje zabilježena na albumu "Live in St. Louis" koji iz tehničkih razloga izlazi tek u travnju 2004. Zanimljivost ovog CD-a je da je snimljen uz tehniku i iskustvo ton majstora svjetskih zvijezdi "Stone Temple Pilotsa" ali i nevjerojatnu akustiku "Ballrooma" (dvorane za ples) u St. Louisu koja je nadahnjivala i veličine poput Franka Sinatre.

Sa ovog albuma, "skinut" je audio zapis za nikada prije ostvareni video spot starog hita "Zenica Blues". Ovaj je pak, snimljen u potpuno originalnoj atmosferi prostora i podrške čuvara i štićenika dotičnog KP doma. Ova dva albuma, autoru Seji Sexonu i njegovoj veseloj družini donose 4 "Davorina", najvišeg muzičkog priznanja u BiH.

U međuvremenu, 2001. Sejo i bend uz podršku kanadske, norveške i američke ambasade pokreću muzičke radionice za djecu i mlade - žrtve mina. Radionice se još uvijek svakog ljeta održavaju u Rovinju, a grupa unutar par tjedana druženja, dobiva priliku podijeliti svoja muzička, poslovna i životna iskustva s ovim, zaista posebnim, mladim ljudima. Na vlastitoj opremi naime, članovi "Pušenja" podučavaju polaznike sviranju raznih instrumenata ali i tonskoj tehnici, ozvučavanju te produkciji i snimanju rock muzike. O uspješnosti i interesu za ove radionice govori i podatak da su 2006. u Kranjskoj Gori pokrenute i zimske radionice ove vrste, gdje se naglasak stavlja na sportsko-rekreativni duh koji dodatno obogaćuje dosadašnje "muzičke temelje".

Svo ovo vrijeme, koncertne aktivnosti se nastavljaju širom Zapadne Europe i Balkana.
Ovog puta, sa "Pušenjem" se opraštaju Jimi Rasta, Bruno Urlić i Dragomir Herendić. Kruna ovog perioda je svakako nastup na "Baščaršijskim noćima" u Sarajevu, gdje na otvorenom koncertu Z.P. svira pred 17.000 ljudi.
6strings @ 09:47 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 3, 2008
Legenda kaže: "O približnom nastanku grupe "KUD IDIJOTI" govori se svašta, ali najtočnija je ona priča kada je Broj Jedan došao kod Saleta i rekao mu: "Slušaj sinko, ja sam odveć star za te stvari, ali ako hoćeš moj savjet, nemoj ni slučajno uzet Frica za basista...".

Ipak, Sale Veruda, gitarista i osnivač Kud Idijota se nije obazirao na savjet starog prdonje i dolaskom basiste Frica u grupu 1985. formirana je konačna postava koju su još činili pjevač Tusta i bubnjar Ptica. I tako počinje priča o čuvenom bendu čiji slogan glasi "Kud Idijoti prođu tu trava ne raste". Inače, Idijoti su nastali 2. veljače 1981. a prvu postavu su činili klinci koji su se ložili na Ramonese: Sale Veruda, Davor Zgrabljić (današnji basist), Egidio Rocco i Marino Piuko. Daleko od medija i pod pritiskom institucije kao što je Atomsko sklonište željeli su da izguraju nešto svoje, sasvim drugačije.

Svirali su u malim prostorima, nije im se ukazivala nikakva perspektiva i kroz grupu su prolazili brojni članovi. Jedini uporan bio je Sale Veruda. Konačno je susret njih četvorice označio pravi start. Tusta je te '85. već imao skoro trideset godina i nikakvo scensko i pjevačko iskustvo prije toga. Prošao je hipi eru, stopirao po Evropi, oženio se, dobio kćerkicu i zaposlio u "Uljaniku" (tvornica u kojoj se prave brodovi) u administraciji , ali je i dalje nosio kožnu jaknu, dugu kosu i motao se po rockerskim mjestima. I njegovao želju da zapjeva.

Tako su KUD Idijoti njegov prvi i kako se čini, posljednji bend u karijeri. I ostali su se muzikom bavili zbog Ijubavi a ne samo zbog para. Ptica je radio kao električar u ,,Uljaniku" (uvodio je struju u brodove), Sale se bavio stolarskim poslovima (uvodio je drvenariju u brodove) a Fric je bio zaposlen kao noćni čuvar u obližnjoj ludnici u kojoj su imali i prostorije za vježbanje. lako su već godinama, u medijskom smislu, tapkali u mjestu Sale Veruda nikako nije gubio energiju i sa pravom upornošću čovjeka koji je uvjeren u ono što radi, gurao je dalje. Uz njih su u to vrijeme u Puli djelovale grupe Visoki napon, Gola jaja, Messerschmitt, The Spoons a jedini koji su postigli kakvu-takvu afirmaciju bili su Problemi. Ovaj, također punk orijentiran band je radio početkom osamdesetih godina i jedini zvučni zapis su ostavili na kompilaciji ,,Novi punk val" na kojoj su se našle njihove pjesme "Grad izobilja" i "Sranje".

I dok su se stariji muzičari u Puli obično okupljali po kafićima, omiljeno mjesto pankerske ekipe bio je i ostao klub ,,Uljanik" u kome se redovno sviralo. Dolazili su bendovi sa strane a mjesto predgrupe je bilo rezervirano za domaće bandove. Redovnim svirkama KUD Idijoti su stekli reputaciju u Puli i okolici a bolje informirani klinci po čitavoj Jugoslaviji su polako počeli da se lože na njih. Za razliku od diskografskih kuća koje nisu pokazivale nikakvo zanimanje za punkere iz Pule, promućurni i vični efektnim poslovnim potezima, KUD Idijoti odlučuju da preuzmu stvari u svoje ruke.

U suradnji sa Borisom Furlanom iz Kopra koji je osnovao izdavačku kuću ,Slovenija", 1986. objavljuju kasetu ,,Legendarni u živo". Snimljena skromnom tehnikom, kaseta je nosila njihove udarne koncertne treske, među kojima i obradu čuvene talijanske revolucionarne pjesme ,Bandiera Rossa" koju su u to vrijeme izvodili i Pankrti. Zahvaljujući toj kaseti, Idijoti su pozvani na Omladinski festival u Subotici '87. na kome su se te godine okupili i novi bandovi kao Mizar, Grad, Indust Bag i Tužne uši. Budući da su nastupi bili snimani, žive verzije njihovih pjesama ,,Za tebe" i ,,Disco is not dead" su se našle na kompilacijskom albumu sa festivala koji je objavljen pod nazivom "Najbolji uživo". KUD Idijotima je ta pobjeda puno značila. izmoreni već dugim tapkanjem u mjestu, dobili su dodatni podstrek i, kako su kasnije izjavljivali, ta pobjeda ih je spasila od raspada. Najednom su krenuli pozivi za svirke i mnogo širi krug publike se primio na njih.

Zahvaljujući dobro organiziranim underground kanalima za njih se saznalo u Evropi tako da su počeli da sviraju po manjim klubovima u Njemačkoj, Švicarskoj i Italiji. Godine '87. predstavljali su Jugoslaviju na festivalu mediteranskih zemalja na jugu Italije u mjestu Reggio Calabria. Dok su svirali pjesmu "Bandiera Rossa" isprovocirani karabinjeri su se popeli na binu i prekinuli njihov nastup, najvjerojatnije zbog refrena ,,Živio komunizam i sloboda". Grupi je to donijelo pravi publicitet, pa su se čak našli u vanjsko-političkoj rubrici dnevne ,Politike". Njihov koncert u Švicarskoj prekidaju bijesne feministkinje zato što je Sale na gitari imao naljepnicu gole žene, pa su mu sprejem pošpricale gitaru i pokrile golotinju. U to vrijeme izdaju seriju svojih singlova, Bolje izdati ploču nego prijatelja", ,,Budimo solidarni s bogatima" i ,,Hoćemo cenzuru" u zamjenu za debi album koji i dalje nitko ne želi da im objavi. U proljeće '88. kao prethodni pobjednici ponovo sviraju na Subotičkom festivalu.

Zahvaljujući redovnim svirkama po Njemačkoj povezuju se sa čovjekom koji je vlasnik male izdavačke kuće Incognito Records i on im objavljuje LP ,,Bolivia r'n'r" na kojem su se našle pjesme sa singlova i stari demo snimci. Pošto su ih odbile gotovo sve diskografske kuće u tadašnjoj Jugoslaviji, najzad potpisuju ugovor sa Ljubljanskim .Helidonom" i to najviše zahvaljujući uredniku Borisu Beleu, pjevaču grupe Buldožer. Prvi pravi LP ,Mi smo ovdje samo zbog para" objavljuju 1990. i na njemu su odlične pjesme ,,Minijatura", "Neću da radim za dolare", ,,Kako to može" i verzija pjesme ,Bandiera Rossa" koja traje čitavih sedam minuta. Popularnost im naglo raste i postaju autentični predvodnici punk klinaca u cijeloj zemlji.

I u trenutku kada je grupa doživljavala pravu popularnost došlo je do raspada Jugoslavije, LP "Glupost je neuništiva" poslije dosta otezanja izlazi ljeta '92. godine i predstavlja najbolji album u njihovoj dotadašnjoj karijeri. Zreliji i direktniji nude pjesme "To nije mjesto za nas", ,,Pjesma o ribaru, Marinu, Mari i moru", ..Delamo škifo", "Bepo, vrati se". Ali to je ujedno najgore vrijeme za svirke i objavljivanje ploča. Sa početkom rata, članovi grupe su zamrznuli svoju aktivnost i gotovo da su bili pred raspadom. Prazan prostor su popunjavali tako što su Sale, Ptica i Fric nastupali u okviru sastava LB Radnički svirajući stilski sličan materijal.

CD "Tako je govorio Zaratusta" je ujedno njihov prvi CD u karijeri i na njemu su napravili inventuru prvih godina rada jer su u to vrijeme iskreno sumnjali da li će nastaviti sa daljnjim aktivnostima. Na ploči su se našle pjesme koje je Sale Veruda komponirao u periodu od '81. do '85. Od 18 pjesama, snimili su 7 starih koje ranije nisu objavili, 7 pjesama su ranije već snimili u različitim verzijama, dvije su sasvim nove: ,Ništa nije tako dobro da bi bilo dobro" (koautor Franci Blašković) i ,Kad bi naše MC, CD, LR..". Dvije pjesme su obrade starih pulskih punk grupa Gola jaja i Visoki napon. U pjesmi "Io sono...dittatore" (Ja sam diktator) usemplirali su glas glumca Ljube Tadića sa ploče ,,0dbrana Sokratova i smrt".

Stara obrada ,O bella ciao" je dobila podnaslov "Šta hoće ti antifašisti" a snimili su je uz malu harmoniku koja se svojevremeno koristila u partizanskim pjesmama, Povodom te ploče su opet svirali po dijelu evropskih zemalja, rujna '94. nastupali su na festivalu "Euro Woodstock" u Budimpešti a 10. listopada u Ljubljani im se ostvarila davna želja, svirali su kao predgrupa grupi Ramones. U to vrijeme ostvarili su suradnju sa legendom Francijem Blaškovićem kome su svirali na CD-u "Istra ti materina". Ploča je predstavljala zgodnu mješavinu različitih senzibiliteta i povodom nje, uz puhačku sekciju su odsvirali deset koncerata po lokalnim istarskim oštarijama. Tokom ratnih godina stekli su status benda oštrog jezika i jasnih stavova koji se nije libio da i dalje svira sada nepodobne ,,Bandiera Rossa" i ,O bella ciao" držeći se, pored marke i dolara, svoje jasne devize ,,Pametnima ne treba ništa objašnjavati, glupani ionako neće ništa shvatiti".

I u trenutku kada su mnogi pomislili da znaju koji je slijedeći potez grupe (još jedan single!) KUD Idijoti su početkom '97. nakon poziva nekoliko većih izdavača potpisali ugovor sa ZG kućom "Dancing Bear" za izdavanje LP/CD/MC pod nazivom "Cijena ponosa". To će, čini se, ovdje opet biti jedini materijal koji ide na sva tri formata .

Povodom 18-og rođendana benda snimljen je koncert u legendarnom pulskom Uljaniku. CD “Gratis hits live”, posljednji za "Dancing Bear", izašao je krajem 1999. i sadrži 26 paklenih koncertnih favorita. Nakon tog albuma ritam sekcija se mijenja, za bubnjeve sjeda Dejo, a na mjesto basiste vraća se Bucolini, član originalne postave.

Tijekom 2001. KUD IDIJOTI su završili studijski dio posla na svom devetom albumu "Remek-djelo" (Menart, 12./2001.). Tim izdanjem diskografski se obilježava 21. rodjendan, ujedno se i studijski predstavlja nova ritam sekcija. Video broj za "Baj baj bejbe" dospio je na 1. mjesto "Hit-depoa" a i sama pjesma se neobično puno emitirala u medijima, bar kad su KUD Idijoti u pitanju.

Nakon završetka promotivnih aktivnosti basista Bucolini se posvetio zdravlju i rehabilitaciji kičme; Tusta se odazvao pozivima na nekoliko gostovanja (Šajeta, Stuff); Sale Veruda završava samostalni album VD-i1; Dejo džezira i usavršava tehniku; Tusta i Sale gostovali su Hladnom Pivu na njihovom velikom koncertu u Domu sportova u Zagrebu.
A bend je upravo započeo sa radom na novom studijskom albumu, radni naziv je "Zbogom Istro".
6strings @ 10:24 |Komentiraj | Komentari: 0
Anketa
Mislite li da rockeri moraju imati dugu kosu ako žele biti odani svom stilu?



Brojač posjeta
135230
O blogu
Rock and roll, punk, blues...
Anketa
Svirate li koji instrument?










Anketa
Najviše slušam...



Index.hr
Nema zapisa.