Rock and Roll dnevnik
6Strings - Rock and Roll diary
Popis tekstova
Blog - veljača 2009
ponedjeljak, veljača 23, 2009
Film je rock sastav iz Zagreba, koji je osnovan 1979. godine.


Već nakon prvih nastupa skupina postaje vrlo popularna klupska novovalna atrakcija. Nakon pobjede sa skladbom "Neprilagođen" na 'Omladinskom festivalu' u Subotici, postižu veliku popularnost na prostoru bivše Jugoslavije.

Nakon što su se razišli s Branimirom Štulićem i sastavom Azra, Marino Pelajić (bas gitara), Mladen Juričić (gitara), Branko Hromatko (bubnjevi) i Jurislav Stublić (vokal), 1979. godine u Zagrebu osnivaju sastav 'Šporko šalaporko i njegove žaluzine' (po jednoj priči iz lista 'Polet'), ali ga ubrzo mijenjaju u Film. Ubrzo im se pridružuje Jurij Novoselić (Kuzma Videosax) na saksofonu. Sastav Film je i prije objavljenoga materijal bio popularan kao novovalna klupska atrakcija[1]. Juri Stubliću otac je bio operni pjevač, pa je već kao dijete stekao određeno iskustvo na sceni.


Prvu veću popularnost postižu u jesen 1980. godine nakon pobjede sa skladbom "Neprilagođen", koju su izveli na 'Omladinskom festivalu' u Subotici. Također su nastupali kao predgrupa na turneji Lene Lovicha na prostoru bivše Jugoslavije. Prvi singl objavili su 1980. godine "Kad si mlad"/"Zajedno" od izdavača Suzy, a njegov izlazak kasnio je godinu dana radi slike iz filmaBarbarela, koju su željeli na omotu.

Veliku popularnost dobivaju nakon koncerta održanog u beogradskom 'Domu omladine' 1. siječnja1981. godine, pod nazivom "Pozdrav iz Zagreba'. U to vrijeme s njima je povremeno nastupa glazbeni rock kritičar Dražen Vrdoljak, koji je svirao organu, a sa njima je nastupio i na Omladinskom festivalu u Subotici 1981. godine. Na festivalu su nastupili kao prošlogodišnji pobjednici i izazvali su prave ovacije publike koja se u velikom broju okupila pred scenom.

U to vrijeme dok sviraju po festivalima ostvaruju prijateljski odnos sa članovima sastava Idoli, s kojima zajedno u ljeto 1981. godine kreću na turneju po Jadranskoj obali. u to vrijeme diskografska kuća Jugoton objavljuje koncertni mini LP Filma i Idola.


Prvi studijski album Novo!Novo!Novo! Još jučer samo na filmu a sada i u vašoj glavi, objavljuju 1981. godine u nakladi izdavačke kuće Helidon. Producent je bio Boris Bele iz slovenskog rock sastava Buldožer, dok je autor kompletnog materijala Jura Stublić.

Krajem godine dolazi do nesuglasica oko koncepcije za novi album između Jure Stublića i ostalih članova sastava, što je dovelo do dvomjesečnog zastoja u snimanju materijala. Nakon što su uspjeli doći do dogovora, objavljuju album Zona sumraka, na kojemu se nalaze depresivne skladbe inspirirane tadašnjim redukcijama struje.

1983. godine Marino pelajić odlazi na odsluženje vojnoga roka, a na njegovo mjesto dolazi Mladen Juričić. Ubrzo i Jurčić odlazi u vojsku i njega na koncertima mijenja Robert Krkač iz sastava Drugi način. Album Sva čuda svijeta sadrži skladbu "Mi nismo sami", koju su zajedno s Filmom sinmili i članovi švedske skupine pod nazivom 'Have You Ever'.

1985. godine iz vojske su se vratili Pelajić i Jurčić i iste godine sa novim bubnjarom snimaju novi materijal za njihov sljedeći album Signali u noći. Produkciju su radili sami zajedno sa Nikcom Van Edeom. Na snimanju je nastupilo nekoliko glazbenih gostiju, a neki od njih su Massimo Savićgitara, prateći vokali), Davor Slamnig (gitara), Ljerka Šimara (harfa), Nikola Santro (trombon) i drugi. U isto vrijem dok su svirali s Filmom Jurčić, Stančić i Pelajić osnovali su skupinu Le Cinema, s kojom su izvodili strane uspješnice punka i novog vala (Ramones, Blondie). U to vrijeme u Filmu kulminiraju dugogodišnje nesuglasice oko glazbenih ideja i dolazi do raspada originalne postave. Mladen Jurčić odlazi iz sastava i nastavlja svirati s Le cinema, a kasnije osniva skupinu Vještice, da bi nakon Vještica prešao u sastav Šo! Mazgoon, svirao s Disciplinom kičme, pa prešao u Psihomodo pop.

Film 1987. godine nastavlja raditi pod imenom Jura Stublić i Film, u postavi Jura Stublić (vokal), Robert Krkač (gitara), Dario Kumerle (bas gitara), Željko Turčinović (bubnjevi) i Bojan Goričanin (klavijature), te iste godine obajvljuju studijski album Sunce sja!. Prateće vokale izvodili su Massimo Savić i Jurica Pađen. U ovom periodu krajem osamdesetih i početkom devedesetih, Stublić često mijenja postave u sastavu. 1989. godine u sastav umjesto Krkača i Turčinovića dolaze gitarista Deni Kožić i bubnjar Davor Vidiš. Iste godine objavljuju album Zemlja sreće, na kojemu kao glazbeni gosti nastupaju Laza Ristovski, Vlatko Stefanovski, Massimo Savić, Branko Bogunović, Davor Rodik i klapa Bonaca.

U vrijeme Domovinskog rata, Stublić s Filmom objavljuje album Hrana za golubove, na kojemu se nalaze domoljune skladbe "Bili cvitak" i "E moj druže beogradski". Postavu Filma tada su činili Jura Stublić (vokal), Mario Zidar (gitara), Vjekoslav Magdalenić (klavijature), Ante Pecotić (bas gitara) i Goran Rakčević (bubnjevi). 1998. godine okuplja se prva postava Filma Stublić, Jurčić, Stančić, Pelajić i Novoselić, kako bi nastupili na koncertu pod nazivom 'Zagreb gori'. (


6strings @ 21:56 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, veljača 21, 2009
Atomsko sklonište je hrvatski hard rock sastav iz Pule.


PRETEČE
Sadašnji frontmen pulske grupe Atomsko Sklonište, Bruno Langer rođen je u Rijeci, dio djetinjstva proveo je u Zagrebu, a zatim se trajno vezao za Istru i Pulu. Kao četrnaestogodišnjak na poklon od prijatelja dobiva svoju prvu gitaru i to sa samo dvije žice. Njegova prva bas gitara bila je iz kućne radinosti Dinka Bijažića, pulskog glazbenika koji mu je otkrio svijet električnih instrumenata i bio njegov učitelj gitare.

Bijažić i njegov sastav Beat Stones predstavljali su začetnike pulskog rocka, a ostali su upamćeni i po nastupima po Italiji, što je tada predstavljalo velik uspjeh. Bijažić je 1964. godine bio u potrazi za basistom, pa mu je Branko Umković (bubnjar i pulski ”kralj pjevanja”) doveo Langera. Iz te će se suradnje izroditi službeni Langerov bend Fantomi, mada je Langer još prije svirao u bendu Apaši.
No Fantomi ne traju dugo, pa Bruno postaje basist Logaritma. Nakon što Logaritmi prestaju s radom, 1968. godine nastaje Hush, preteča Atomskog Skloništa. Bruno Langer je svirao bas, Dragan Gužvan gitaru, Saša Dadić bubnjeve, a Branko Umković je pjevao. Kasnije, 1972. godine u Hush dolazi Sergio Blažić, koji je prvo svirao bubnjeve, a kasnije paralelno pjevao sa Brankom.

Iste godine Umković se seli u Split i Blažić postaje vokalni solist. Međutim kao i ostali reproduktivni bendovi, ni Hush nije zabilježio značajan uspjeh mada su predstavljali veliku atrakciju u Puli. Langer se 1974. godine priključuje koparskoj grupi Bumerang koja djeluje od 1970. godine i koja je do tad objavila jedan autorski singl. Na Langerov nagovor Đoser se pridružuje Bumerangu.

OSNUTAK
U jesen 1976. Bumerang prestaje s radom između ostalog i zbog toga što su glazbenici bili iz različitih gradova. Blažić i Langer se vraćaju u Pulu i 1976. započinju suradnju s pulskim pjesnikom Boškom Obradovićem, koji se osim pisanja pjesama, bavio režijom i organiziranjem različitih umjetničkih manifestacija. Godine 1968. režirao je predstavu ”Atomsko Sklonište” koja je premijerno izvedena u Istarskom narodnom kazalištu, a temeljila se na izboru iz svjetske antiratne poezije, za tu priliku pojačane nekim njegovim pjesmama. Obradović pristaje na suradnju i 26. veljače 1976. daje im svoje tekstove te se taj datum uzima kao službeni osnutak Atomskog Skloništa. Mada ni po žestini glazbe nije bilo mnogo bendova u SFRJ koji bi se s njima mogli usporediti, potpuno nov pristup donijeli su svojim multimedijalnim projektom: tekstovima, scenskom pojavom te umjetničkim fotografijama kojima su se predstavljali javnosti. Na koncertima su nastupali okruženi bodiljikavom žicom, u poderanoj odjeći, praćeni pirotehnikom, a ponekad su znali scenografiju obogatiti sa stotinama otvorenih kišobrana kao simbolima zaštite.

Sergio Blažić je zbog svoje statičnosti na sceni, predstavljao otuđenog čovjeka, van vremena i prostora. Sa koferom pored sebe izgledao je kao neki prognanik s planeta. Tijekom koncerta nije bilo najava pjesama ni zahvaljivanja publici. U početnoj fazi djelovanja grupe bit će uključeno oko 20 stalnih suradnika iz različitih segmenata djelovanja: slikarstvo, fotografija, dizajn, književnost i film. Za naziv grupe članovi su imali nekoliko prijedloga, ali ih je Obradović ipak ubijedio da je Atomsko Sklonište najprihvatljivije ime.

KARIJERA
Pored Obradovića, koji se može smatrati osnivačem i idejnim vođom grupe, prvu postavu Skloništa činili su: Sergio Blažić (vokalni solist), Saša Dadić (bubnjevi), Dragan Gužvan (gitara) i Bruno Langerbas). Iz čisto marketinških razloga proglašavaju se punk grupom iako nisu ni znali što je to punk. Uspjeli su zainteresirati javnost. Godine 1977. često nastupaju u Puli, ali Puljani ih ne primaju dobro. Krajem sezone na klavijaturama im se pridružuje Eduard Kancelar, a jedan od najznačajnijih nastupa na kojem su se predstavili široj rock publici, bio je na Boom festivalu u Novom Sadu, krajem 1977. Izvještaj sa Boom festivala ’77 objavljen je u časopisu Džuboks, u kojem su primili pozitivne kritike.

Bili su jedna od rijetkih grupa koja nije u svoje stvaralaštvo uplitala narodni melos. Dominirali su hard rock rifovi, s upečatljivim klavijaturama, zadivljujućim vokalom i čvrstom produkcijom. Album je zaprepastio kritičare svojim neobičnim konceptom i drugačijim pogledom na svijet. Tekstovi su bili nešto što tada nije postojalo na ovim prostorima. Tekstopisac Boško Obradović je na prvom albumu ponudio mnoštvo potresnih i kataklizmičkih stihova. Za razliku od drugih grupa koje su uglavnom imale ljubavne tekstove, Obradović je u svojim tekstovima obrađivao socijalne, političke i antiratne teme.

Dominiraju proročanski tekstovi kojima su glavne teme ratovanja, nekontrolirani razvoj civilizacije, loše stanje u društvu i sl. Zatečeni kritičari rock glazbe oštro su napali Atomce. Tekstove su nazivali ”banalnim”, ”plitkim”, “besmislenim” i “smješnim”. Ideje Skloništa činile su im se nejasnim i nedorečenim. Očigledno, u to vrijeme riječi rat, rušenje, droga, panika, psihoza, racija, ... su se činile previše dalekim i neshvatljivim za rock’n’roll umjetnost na našim prostorima. Petnaestak godina kasnije na Balkanu će sve biti drugačije, i ono o čemu je Boško Obradović pjevao, postat će surova stvarnost. Time su kritičari započeli pravi ”rat” protiv Atomskog Skloništa koji će sa promjenljivom žestinom trajati narednih desetak godina. Atomci su na to odgovarali žestoko, i koristili su svaku priliku da pređu u napad razračunavajući se sa kritičarima u čemu su glavni bili Boško Obradović i Bruno Langer.

1990-e
Krajem 1990. godine, Bruno s novom postavom objavljuje studijski album Criminal tango. Promocija albuma bila je na Avala festu. U novoj postavi su bubnjar Nikola Duraković i gitarist Ranko Svorcan. Langer je već ranije preuzeo ulogu vokala. U snimanju albuma Criminal Tango sudjelovao je član grupe iz ranih dana, Paul Bilandžić. Tijekom 1990. i 1991. Atomsko Sklonište održava mnogobrojne koncerte na prostorima SFRJ nastavljajući tradiciju da sviraju svuda gdje se okupljaju rockeri. Tako nastupaju na Zaječarskoj Gitarijadi u vrijeme kada započinje Domovinski rat. U to vrijeme Langer najavljuje novi album koji se trebao zvati Snajper, međutim album nije nikada snimljen.

Atomci 1992. godine za floridsku izdavačku kuću East Europe Records spremaju album East Europe Man koji sadrži većinu pjesama s albuma This spaceship i dvije pjesme na hrvatskom jeziku sa Criminal Tanga. Album započinje pjesmom Chinese Bike kojom su Atomci ušli na američku listu Top 100 i time postigli ono što nikome prije s ovih prostora nije pošlo za rukom. Atomci su bili kandidati za nastup na koncertu Woodstock 1994. povodom obilježavanja dvadeset i pete godišnjice održavanja najvećeg rock festivala svih vremena. Iako već najavljeni, otpali su sa popisa, čime je koncert ostao bez jedine suvremene grupe antiratne orijentacije koja svojim tekstovima neposredno propagira mir.

Novi album Terra Mistica izlazi 1995. godine. To je prvi i za sada jedini album kojeg je izdala Croatia Records (ex Jugoton). Na njemu se nalaze devet pjesama u standardnom rock stilu. Godine 1999. Bruno najavljuje novi album Portobello Street prema po londonskoj ulici u kojoj se prodaju stvari iz 60-ih godina, međutim ni taj album nikad nije snimljen.

kompletan tekst sa wikipedije!



6strings @ 14:08 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, veljača 20, 2009
Crveni koralji su zagrebačka vokalno instrumentalna rock and roll grupa, čija se aktivnost odvijala od ranih 1960 pa sve do današnjih dana. To je bio prvi domaći sastav koji je prodao preko 100 000 ploča, što je u ono doba bilo pravo čudo, jer u čitavoj tadašnjoj Jugoslaviji nije bilo toliko gramofona.


Šezdesete
Bogata glazbena karijera hrvatskog rock sastava Crveni koralji započela je davne 1962., kada je grupa osnovana pod imenom - Crveni đavoli, odnosno Crveni dječaci. Kao i brojne druge grupe iz tog doba i oni su bili poneseni glazbom britanskih udarnih zvijezda; Cliffa Richarda i grupe The Shadows. Grupu su osnovali Miro Lukačić(solo gitara), Davorin Dino Kras - Sarajlić(bas gitara), Rudi Šimunec(ritam gitara), Medo Josip Badrić(bubnjevi) i Jelenko Krupić(vokal), dok im se Boris Barba Babarović pridružio nakon nekoliko mjeseci.

U grupi su tijekom dugugogišnje karijere svirali i Mika Hižak, Vlado Kirby Bastajić, Boris Turina, Krešo Pavlić, Željko Marinac, Vlatko Medocki, Božidar Delač i Marijan Miše. Prvu ploču Crveni koralji izdali su 1963. godine, a pjesma - Rekla si: volimo se (Dino Sarajlić) postala je udarni hit, te je prodana u 100 000 primjeraka, što je u ono vrijeme bilo gotovo identično broju postojećih gramofona u cijeloj bivšoj državi Jugoslaviji.

Sastav je žario po plesnjacima diljem Zagreba, a osobito na svom kultnom mjestu Ribnjaku(u ono vrijeme najposjećenijem plesu u Zagrebu). Šezdesete su bile njihove zlatne godine, jer tad su bili na vrhuncu slave, a sve njihove ploče prodane su u srebrnim i zlatnim nakladama. Grupa je poslužila i mnogim drugim popularnim pjevačima, kao prateća grupa za izvedbu - električarske glazbe, jer tada su Koralji slovili i kao najkorektniji glazbenici od svih drugih sličnih grupa. Tako su snimili Crvene Ruže, sa Ivicom Šerfezijem, veliki domaći hit, a i desetak vrlo prodanih ploča sa Karlom Metikošem(Matt Colinsom), pratili su i Zdenku Vučković, u par njezinih uspješnica.

Tijekom turneje po cijeloj bivšoj Jugoslaviji, 1964. godine, proglašeni su najomiljenijom rock grupom. Uz brojne festivalske nagrade, grupa je tri puta bila nominirana u kategoriji najboljeg sastava bivše Jugoslavije u izboru muzičkog magazina Ritam. Na Zagrebačkom festivalu 1966. godine, dobili su prvu nagradu stručnog žirija i drugu nagradu publike za skladbu Mirjana (Alfonsa Vučera). Slijedeće godine sa skladbom Nemoj reći zbogom, dobijaju treću nagradu publike. Zatim su slijedile inozemne turneje, prvo po Njemačkoj, u sklopu programa - Našim građanima u svijetu, s poznatim voditeljem Vikijem Glovackim, i skupinom najpoznatijih estradnih zvijezda; Ivicom Šerfezijem, Ivom Robićem, Arsenenom Dedićem.

Sedamdesete
Na svoju prvu turneju po Sovjetskom Savezu, Crveni koralji otišli su početkom sedamdesetih, kasnije su slijedile brojne druge. Na tim turnejama nastupali su uz tada najveće zvijezde bivše države; Ivicu Šerfezija, Ladu Leskovara, kvartet 4M, Zdenku Kovačiček, Josipu Lisac, Radmilu Karaklajić, Đorđe Marjanovića, i Karla Metikoša(Matt Colins). Početkom sedamdesetih grupu je nakratno napustio Boris Babarović, a zamijenio ga je Marijan Miše.

No on se uskoro vratio u sastav. Sedamdesetih Crveni Koralji, postaju stalni gosti u gotovo svim radijskim i TV emisijama zabavnog karaktera u bivšoj državi, ali ta - slatka pozicija i rutina dovela je uskoro satav u bolesne vode. Bubnjar i nesuđeni šef grupe, Medo Badrić napušta grupu 1976. godine, mijenja ga Boris Turina, ali ne zadugo, pa onda u grupu uskače višegodišnji član Zlatnih akorda Željko Mačor Marinac. Zatim grupu napušta i ritam gitarista Rudolf Šimunec.

Osamdesete, do danas
Grupa, povremeno nastupa, praktički na poziv, prilikom nekih obljetnica ili nostalgičarskih okupljanja. Došlo je novo vrijeme sa novom publikom i novim grupama. Isto tako i povremeno nešto snimi; kao 1985. za - Zbirku rock’n’rolla 63-65.
6strings @ 16:20 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, veljača 11, 2009
Gordon Matthew Thomas Sumner, (Wallsend, Engleska, 2. listopada 1951.), poznatiji pod umjetničkim imenom Sting, engleski je glazbenik. Solo karijeru je započeo kao već etablirano ime, nakon velikog uspjeha njegove rock grupe The Police.

Sting je u dva navrata održao koncerte u pulskoj Areni u sklopu svojih svjetskih turneja, i to 13. srpnja1997. kao dio Mercury Falling turneje te 13. svibnja 2000. u sklopu turneje Brand New Day. Oba koncerta su bila rasprodana i, prema reakcijama kritike i publike, "izuzetna".

Veliki koncert Stinga i Edina Karamazova održat će se danas, 11. veljače, u KD Vatroslava Lisinskog, a zbog velikog interesa ulaznice za koncert rasprodane su prije dva tjedna.

Karizmatični glazbenik je često radio soundtrackove za filmove i serije, a i sam se okušao u glumi. Najpoznatija njegova uloga svakako je ona iz 1984., Feyd-Rauthe u filmu Davida Lyncha, Dina – pješčani planet.
6strings @ 12:01 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 9, 2009
Davorin Bogović je poznati hrvatski roker i prvi legendarni pjevač grupe Prljavo Kazalište, kasnije član grupe Davorin i Bogovići.

2008. godine je prihvatio poziv na poznati hrvatski reality show Farma radi tog što je znatiželjan kako se može nositi na selu pošto ga svi znaju kao dečka s asfalta. Znaju ga mnogi po tome što je mnogo pridonio pjesmama Novog Vala početkom '90tih.

Davorin prvi puta kad je počeo svirati sa prijateljima nije niti znao što je to punk, oni su se jednostavno odrpano oblačili. Velika većina ga zna po pjesmi Prljavog Kazališta pod nazivom "Crno bijeli svijet" jer prva rečenica tog teksta nosi njegovo ime a to je "Moje ime je Davorin Bogović" što je uvelike pridonijelo njegovoj popularnosti.

U počecima Prljavog Kazališta su on, Jasenko Houra i Brkić pisali pjesme ali nakon što se Brkić povukao Houra je postao autor svih ostalih pjesama. Davorin smatra da je najbolje pjevanje ono koje dolazi iz srca, te što se pjevač više unese u svoju pjesmu to je pjesma bolja.

Davorin kaže da se trenutno bavi odgajanjem djece i rockom.
6strings @ 15:24 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, veljača 2, 2009
Whitesnake je engleska Heavy metal, Hard rock i Blues rock grupa koju je osnovao David Coverdale (frontmen grupe Deep Purple). Aktivno su djelovali najvećim dijelom u 1980-ima.

Grupu Whitesnake godine 1977. formira, tada već bivši vođa grupe Deep Purple, David Coverdale. Grupu su vremenom činili članovi: Jon Lord, Ian Paice, Cozy Powell, Neil Murray, Bernie Marsden, Micky Moody, John Sykes, Adrian Vandenberg, Vivian Campbell, Tommy Aldridge i Steve Vai. Isprva vrlo popularni u Europi, albumom Whitesnake iz 1987.g. postigli su velik uspjeh i u SAD-u, za što je zaslužna i lijepa balada s odličnim solom, "Is This Love".

U periodu 1977.g. do 1981.g. snimaju pet albuma gdje im je primarna glazba blues rock.
Prvi album izlazi 1978.g. pod imenom Snakebite kao EP i na njemu se nalazi osam pjesma u dvije produkcije. Pjesme od broja 1 - 4: Come On, Bloody Mary, Ain't No Love in the Heart of the City i Steal Away, izlaze u produkciji Martina Bircha a pjesme od broja 5 - 8: Keep On Giving, Me Love, Queen of Hearts, Only My Soul i Breakdown u produkciji Rogera Glovera.

Iste godine izdaju album Trouble. U mjesecu listopadu 1979. godine izdaju svoj treći album Lovehunter. Grupu tada napušta bubnjar Dave Dowle a umjesto njega dolazi Ian Paice
1980.g. u mjesecu lipnju izlazi album Ready an' Willing, a godine 1981. album Come an' Get It.

Sa albumom Saints & Sinners snimljenim 1982. godine, bilježe prvi veći uspjeh, ali dolazi i do većeg raspada grupe. Između ostalog grupu napuštaju gitarista Bernie Marsden i bubnjar Ian Paice, a nekoliko mjeseci poslije njih grupu napušta i Jon Lord kako bi ponovo formirao grupu Deep Purple. Među članovima grupe dogodile su se brojne promjene i nakon toga godine 1984. izdaju rock album Slide It In. Album izlazi u dva izdanja, Američkom i Engleskom.

Sa albumom Whitesnake koji izlazi 10.ožujka 1987.g. osvajaju Ameriku. Osim prelijepe balade "Is This Love" sa odličnim solom, na albumu se nalazi i veliki hit "Here I Go Again" koji se tjednima nalazio na glazbenim top listama. Poslije izlaska albuma, David Coverdale prekida suradnju svim članovima grupe koji su snimali Whitesnake i zadržava jedino Adriana Vandenberga.
Grupa često mjenja članove benda kroz svoj glazbeni opus.
6strings @ 14:52 |Komentiraj | Komentari: 0
Anketa
Mislite li da rockeri moraju imati dugu kosu ako žele biti odani svom stilu?



Brojač posjeta
135230
O blogu
Rock and roll, punk, blues...
Anketa
Svirate li koji instrument?










Anketa
Najviše slušam...



Index.hr
Nema zapisa.