Rock and Roll dnevnik
6Strings - Rock and Roll diary
Popis tekstova
Blog - ožujak 2008
ponedjeljak, ožujak 31, 2008
Scorpions ili The Scorpions je Njemačka rock i hard rock grupa. Poznata po pjesmama "Wind of change" i "No one like you". Grupa koja je bila najpoznatija 1980-ih, ali još uvijek je poznata široj javnosti. Još i danas sviraju.

OKUPLJANJE I SLAVA
Rudolf Schenker, ritam gitarist osnovao je grupu 1965. Isprva je Schnecker bio svirač i vokal. To se promijenilo 1969 kada su u grupu ušli Rudolfov mlađi brat Michael i Klaus Meine. 1972 izdali su svoj prvi album nazvan "Lonesome Crow".Za vrijeme promoviranja albuma, Scorpionsi su bili predgrupa britanskoj grupi UFO. Tada su UFO-vci pozvali Michaela Schneckera da svira za njih što je ovaj prihvatio.

Tada se grupi priključio Uli Roth koji je pomogao završiti promociju albuma.
Scorpionsi su poslije 1970-ih i 1980-ih malo stali s svirkom, što je označilo kraj albuma i novih pjesama. Tada su 1993 godine objavili album "Face the Heat" koji je skoro dosegnuo uspjeh Wind of changea. Scorpions i danas sviraju po Band Aidovima i koncertima. Od 1993 snimili su još 8 albuma i tako "besmrtni" Scorpionsi i dalje posrečuju duše obožavatelja.

Video spot
6strings @ 00:38 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, ožujak 30, 2008
The Who je rock sastav osnovan 1964. godine u Londonu. Osnovali su ga Rodger Daltrey, Pete Townshend, John Enthwhistle i kasnije pridruženi "manijakalni" bubnjar Keith Moon.

Bili su jedni od predvodnika rocka prožetog rhythm and bluesom, soulom i popom. Utemeljitelji su novog medija - rock opere, ali prije svega izniman hard-blues-rock band. No, godine 1979. iznenadno umire njihov bubnjar, Keith Moon. Nakon tog događaja The Who radi na još dva albuma
6strings @ 03:21 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, ožujak 29, 2008
Steven Siro Vai (Carle Place, New York, 6. lipnja 1960.), američki glazbenik.

Gitaru je počeo svirati kao srednjoškolac a učitelj mu je bio Joe Satriani. Kako Satriani glasi za jednog od najboljih gitarista svih vremena ako ne i najboljeg to je uveliko pomoglo Vaiu da postane tako veliki glazbenik i gitarista. Nakon završene srednje škole seli u Boston i studira glazbenu akademiju. Potom seli u Los Angeles i tamo ga zapaža legendarni Frank Zappa. Zappa je bio iznenađen Vaievom tehnikom sviranja gitare i poznavanjem glazbe. Godine 1980. pridružuje se Zappinom bandu i dobiva status vrhunskog rock gitarista.

FRANK ZAPPA
Sa Zappom snima albume Tinsel Town Rebellion i You Are What You Is 1981. godine, a zatim su uslijedili Ship Arriving Too Late 1982. g., The Man From Utopia 1983. g., Them or Us i Thing Fish1984. g., nakon čega je odlučio pokrenuti solo karijeru. Godine 1984. seli u Kaliforniju, snima dva solo albuma Flex-Able i Flex-Able Leftovers, gdje još jednom dokazuje svoj talent. Iste godine mijenja gitaristu Yngwie Malmsteena u grupi Alcatrazz i godine 1985. s njima snima album Disturbing the Peace.


Nakon burnih turneja odlučio je vratiti se solo karijeri te 1990. g. izdaje solo album Passion and Warfare. Album je zabilježio veliki uspjeh. Godine 1994. dobiva nagradu Grammy Awards za pjesmu "Sofa" s albuma Franka Zappe „Zappa's Universe“.

Vai se okrenuo instrumentalima te je izdao 1995. godine EP album, Alien Love Secrets koji povezuje njegov rad u proteklih deset godina i izlazi usred snimanja punog albuma Fire Garden. Godine 1996. nastavlja sa solo albumima pa izdaje 80 minutni CD Fire Garden ,a 1998. reizdanje njegovog drugog solo albuma s dodatnim pjesmama Flex-Able Leftovers te 1999. izdaje The Ultra Zone. 2000. izdaje svoj prvi kompilacijski album pod nazivom The Seventh Song a 2001. izdaje dvostruki live album s turneje 2000-te koji se zove Alive in an Ultra World. Zanimljivost s tog albuma je da je svaka pjesma snimljena iz drugog grada. Godine 2002. izdaje album filmske glazbe The Elusive Light and Sound, volume 1 s 40 pjesama koje je snimio u filmovima Crossroads i Bill and Ted's Bogus Journey. Dvostruki kompilacijski album The Infinite Steve Vai: An Anthology izlazi 2003. gdje su razni hitovi s albuma: Fire Garden, Passion and Warfare, Alien Love Secrets i The Ultra Zone. Na oduševljenje svoje ogromne publike nakon šest godina ,2005. izdaje album s novim pjesmama pod nazivom Real Illusions: Reflections.

Steve Vai i Joe Satriani 1996. pokreću projekt G3. Na turnejama po svijetu stalno mijenjaju trećeg glazbenika, no uvijek su to ljudi koji su i sami vrhunski svirači: Yngwie Malmsteen, John Petrucci, Robert Fripp, Eric Johnson, Kenny Wayne Shepherd, Paul Gilbert, Uli Jon Roth, Michael Schenker, Adrian Legg i specijalni gosti Steve Lukather, Steve Morse i bubnjar Mike Portnoy.

Godine 1997. izlazi live album naziva G3: Live in Concert na kojem sviraju Joe Satriani, Eric Johnson, Steve Vai s turneje po Sjevernoj Americi. G3: Rockin' in the Free World naziv je live albuma koji izlazi godine 2004. i na njemu sviraju Joe Satriani, Steve Vai, Yngwie Malmsteen, a godine 2005live album G3: Live in Tokyo na kojem sviraju Joe Satriani, Steve Vai, John Petrucci na turneji po SAD-u i Japanu.

GLAZBENI STIL
Steve Vai u svom prepoznatljivom stilu pretežno svira rock i rock metal ali pridonosi i drugim stilovima glazbe. Svira s mnogim glazbenicima širom svijeta i uklapa se u svaki stil njihove glazbe.
Izvrsno izvodi tehniku tapping gdje koristi jedno-ručnu i dvo-ručnu metodu.

Duhovit i mršav, veliki je tehničar sviranja gitare i znalac glazbene teorije pa mu se između ostalog pripisuje da je oživio stil sviranja na 7 žičanoj gitari (7-string guitar).


6strings @ 02:18 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, ožujak 28, 2008
Crvena Jabuka je sarajevska pop-rock grupa osnovana 1985. godine.
Mada su stalno mjenjali članove imali su velike uspjehe do današnjeg dana. Bili su dio Sarajevskog "New Primitives" pokreta koji je vladao početkom 80-ih.

BIOGRAFIJA
U orginalnoj postavi svirali su: Dražen Ričl - Zijo (solo gitara i vokal), Zlatko Arslanagić - Zlaja (ritam gitara), Dražen Žerić - Žera (klavijature i prateći vokal), Aljoša Buha (bas gitara) i Darko Jelčić - Cunja (bubnjevi).

Svoj prvi album pod nazivom "Crvena jabuka" sa hitovima "Bježi kišo s prozora", "Dirlija" i "Sa tvojih usana" bend izdaje 1986. godine. Iste godine bend planira svoju prvu turneju, sa prvim koncertom u Mostaru zakazanog za 18. septembar 1986. Nažalost, taj koncert nisu održali, jer na putu ka Mostaru kod Jablanice bend je imao saobraćajnu nesreću u kojoj su poginuli Aljoša Buha i Dražen Ričl. U čast i sjećanje na poginule drugove bend održava koncert u dvorani Skenderija 13. oktobra 1986. pod nazivom "Pjesma za Crvenu Jabuku". Na koncertu su nastupili sarajevski muzičari i grupe svih generacija. Nakon toga bend pravi pauzu.

U Splitu, januara 1987. godine, snimaju svoj drugi album "Za sve ove godine", posvećen Ziji i Aljoši. Album su snimili preostala tri člana iz originalne postave - Cunja, Zlaja i Žera. Nakon toga izlaze albumi "Sanjati" (1988) i "Tamo gdje ljubav počinje" (1989) te dupli live album "Uzmi me kad hoćeš ti" snimljen u Domu sportova u Zagrebu.

Šesti album "Nekako s proljeća", na kojem gostuje Kemal Monteno, snimaju 1991. Zbog izbijanja rata u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj bend odustaje od planirane turneje. Rat uzrokuje i ponovnu pauzu benda.

(Grupa se ponovo okuplja 1995. godine sa novom postavom: Žera, Cunja, Krešo (bas gitara), Mario Vuković-Jimmy (gitare), Danijel Lastrić (klavijature), Nikša i Dilajla i kreću na turneju po EvropiNjemačka, Austrija, Švicarska i Makedonija]. Novi album izdaju 1996. pod nazivom "U tvojim očima". Autori pjesama su Zlatan Fazlić-Fazla i Saša Lošić-Loša. Na albumu se nalazi i pjesma "Sanjam te", nedovršena pjesma Dražena Ričla. Promocija albuma je održana 14. novembra 1996. godineu Velikoj dvorani u Zagrebu. Slijede koncerti po Hrvatskoj, BiH, Sloveniji, Njemačkoj i Danskoj. Nakon završene turneje vraćaju se u Makarsku gdje im je muzički studio.



6strings @ 00:11 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 27, 2008
Billie Holiday, pravo ime - Eleanor Gough McKay (Philadelphia, Pennsylvania, 7. travnja 1915. - New York, 17. srpnja 1959.), znana među jazz poklonicima kao Lady Day, predstavlja jednu od najznačajnijih jazz pjevačica svih vremena uz Sarah Vaughan i Ellu Fitzgerald.

Svojim posebnim timbrom i sonornim, gotovo instrumentalnim, načinom pjevanja, afirmirala se između dva rata među vodeće interprete bluesa i kompozicija u stilu swinga. Snimila je film "New Orleans" i napisala autobiografiju "Lady pjeva blues".

BIOGRAFIJA
Pravim imenom Eleanora Fagan Gough odrastala je bez oca Clarenca (koji je bio jazz gitarist kod Fletchera Hendersona), uz majku i rodbinu, morala je rano početi raditi u javnoj kući kao čistačica pa i prostitutka. O njezinom djetinjstvu opširno govori njezina autobiografija Lady sings the Blues1956. godine. U New York se doselila negdje1930 g. Njezin rad se uglavnom dijeli na dvije faze "ranu" i "zrelu" fazu.

RANA FAZA
Prve nastupe imala je u Harlemu i uskoro ju "otkriva" glazbeni producent John Hammond u klubu Monette´s. S 18 godina ima prve zajedničke nastupe s Bennyjem Goodmanom i prvu snimku "My Mother´s Son-In-Law". Tako je počela graditi svoj glazbeni stil unutar jazza i bluesa. Kasnije je radila s Lesterom Youngom, Countom Basieom i Artiem Shawom. Bila je duboko pogođena rasnim konfliktima, netrpeljivošću i segregacijom koja ju je ponižavala i na pozornici. U tom razdoblju preobrazila se u "Lady Day", izlazeći na pozornicu s bijelom gardenijom u kosi.

ZRELA FAZA
Lady Day je gotovo cijeli svoj životni vijek provela ovisna o drogama, pušeći marihuanu od rane mladosti, opijanjima, ali ono što ju je potpuno uništilo je bio heroin. Uz to je imala sudske procese zbog nedopuštenog posjedovanja droge, a njezin privatni život bio je turbulentan kao i pjesme koje je pjevala. Ulazila je iz veze u vezu s vulgarnim muškarcima, a otvoreno se deklarirala kao bisesualka. Jedino što je kontinuirano uzdizala bile su njezine pjesme, melankonične i erotične , strastvene ljubavne balade i gorke priče newyorškog Harlema. S druge strane bila je njezina urođena otmjenost i glamour. Dama tužnih očiju, sa svim svojim kontrastima bila je jedinstvena na jazz - blues sceni. Pjesme poput "God Bless the Child", Gershwinova "I Love You Porgy", "Fine and Mellow", "Strange Friut" su jazz klasici. Snimila je posljednju ploču u pratnji Raya Ellisa i njegovog orkestra u ožujku 1959. g. (s kojim je snimila i album Lady in Satin).

Nažalost njezina zvijezda prerano se ugasila u 44. godini, umrla je 17. srpnja 1959. g. (od ciroze jetre) u New Yorku gdje je i sahranjena.


Njezin utjecaj na glazbenike je bio neosporan, u prvom redu na Janis Joplin i Ninu Simone. Godine 1972. snimljen je biografski film "Lady Sings the Blues" s pjevačicom Dianom Ross. Film je bio nominiran za mnogobrojne nagrade, a Diana Ross je izdala istoimeni album sa soundtrackom.

U čast "kraljici bluesa" 1987. g. irski rock sastav U2 snimio je pjesmu i videospot "Angel of Harlem" (dvostruki album Rattle and Hum).


6strings @ 00:01 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, ožujak 26, 2008
Zele Lipovaca, virtuoz na gitari, idejni je tvorac i utemeljitelj legendarnih "Divljih jagoda": tamo gdje je i poceo, u Zagrebu, u istome gradu danas nastavlja novu odiseju "Divljih jagoda"!

Sjecaju se zajednickih studentskih dana, dugokosog otkacenjaka punog srebrnog nakita koji je tijekom predavanja nervozno lupkao po klupi. Zele je tada bio izvan vremena i prostora i, za razliku od drugih, furao je totalno drugaciji film. Krajem godine 1977. u Zagrebu su rodene "Divlje jagode". Prva postava Adonis, Tony, Muc, Nihad & Zele objavili su prvi album potkraj 1978. s pjesmama kao što su "Jedina moja" i "Krivo je more", nažalost nije naišao na razumijevanje tadašnjeg "Jugotona".
Nezadovoljan promidžbom albuma Zele seli u Sarajevo i potpisuje za tadašnji "Diskoton". Perfekcionist u svojem glazbenom izricaju Zele i nova postava "Divljih jagoda" završava snimanje drugog albuma "Stakleni hotel". Album izbacuje sjajne hitove "Autostop" i "Kako si topla mila" te postiže velik komercijalni uspjeh. Prava prekretnica u njihovoj karijeri dolazi s trecim kultnim albumom "Motori". Savršenstvo sviranja i svjetske produkcije podigli su "Divlje jagode" na tron najboljeg sastava na tadašnjim prostorima.

Pjesma "Motori" svojim pristupom i odnosom ostala je do današnjih dana kultna pjesma, koja je postala abeceda sviranja gitare za mnoge gitaristicke naraštaje.
Album i pjesma "Motori", koji je snimljen u Njemackoj u "Music Park Studiju" pod producentskom palicom sjajnog producenta Tea Werdina, danas se ubrajaju u klasike rocka.
Zele nastavlja suradnju s Teom Werdinom. Nastaju još dva albuma "Vatra" i "Carobnjaci". Svjetskom produkcijom i kvalitetom, velikim nakladama i prodajom trilogije "Divlje jagode" postižu nezapamcen komercijalni uspjeh. U to doba pune sve koncertne prostore briljantnom svirkom i produkcijom. Ono što mi je Zele cijelo vrijeme pricao, a ja nisam vjerovao, ipak se obistinilo godine 1986. ponudom londonske diskrografske kompanije "Logo Records". Ostvario se dugogodišnji san "Divljih jagoda" i Zeleta Lipovace.

Nakon sjajna i rasprodana koncerta u današnjem "OTV Domu", u tihoj atmosferi jednog kafica u zagrebackome predgraÐu u nazocnosti direktora Goefa Hunningtona, vlasnika diskografske kompanije "Logo Records" Zele Lipovaca i "Divlje Jagode" potpisuju ekskluzivni ugovor.
Geoff Hunnington otkrio je i lansirao u svijet showbusinessa sastav "Eurythmics", a i dan danas brine se za Vangelisovu karijeru. Bio je to prvi veliki diskografski ugovor na bivšim prostorima. Nitko nikada nije postigao takav uspjeh kao "Divlje jagode". Postali su britanski band "Wild Strawberries". Veliki san postao je stvarnost. Engleska, London, pubovi, klubovi i koncerti postali su sastavu "Wild Strawberries" svakodnevica. Pocela je i prva velika engleska turneja, a završni koncert održan je u kultnom i legendarnom londonskom klubu "Marquee". Peti pridruženi clan na turneji bio je klavijaturist Don Airey koji je svirao u sastavima "Rainbow", "Whitesnake", "Colosseum II" i "Cozy Powell Band".

Iste 1986. godine "Wild Strawberries" objavili su engleski album koji je snimljen u poznatome londonskom studiju "Matrix". Cijeli album producirao je Keith Woolvin. Klavijaturist Don Airey, koji je do tada tri puta proglašavan najboljim klavijaturistom, bio je peti pridruženi clan na albumu "Wild Strawberries". Zgodno je spomenuti da je producent Keith Woolvin u to doba producirao albume Rogera Watersa i skupine "Thin Lizzy". Tour manager bio je Rayner Jason, posljednjih devet godina manager Nicka Cavea. Vjeciti perfekcionist i buntovnik Zele Lipovaca skoncao je britansku avanturu. Iza njega je ostao jedan engleski album koji se prodavao u Velikoj Britaniji, Finskoj, Italiji, Njemackoj i u Nizozemskoj. Bio je vjeran svojim stajalištima i rijetki su oni koji su ga mogli pratiti u njegovim stremljenjima i idejama. Producent Peter Hinton, producent grupe "Saxon" prihvatio se produkcije novog albuma "Divljih jagoda". Obradom Mozartova "Turskog marša" na albumu "Konji", Zele je pokazao svu svoju virtuoznost i briljantnost sviranja gitare. Njegov prijatelj iz djetinjstva Mladen Vojicic - Tifa ispunio je svoj dugogodišnji san postavši pjevacem "Divljih jagoda". Nakon albuma "Konji" Zele Lipovaca sve svoje projekte sam producira.

Tijekom devedesetih boravi u Velikoj Britaniji i Njemackoj gdje su objavljena dva albuma "Labude, kad rata ne bude" i "100 vijekova". "Divlje jagode" sviraju u engleskim i njemackim klubovima. Nakon dugogodišnjeg izbivanja Zele se vraca u Zagreb gdje radi na velikom povratku "Divljih jagoda". Istodobno radeci na tom projektu treba spomenuti njegov autorski rad na projektima koji imaju iznimnu vrijednost u svjetskoj glazbenoj domeni. Izmedu ostalog Zele je radio na projektima sakralne glazbe, dva albuma kršcanske glazbe sa sastavom "Glasnici nade". Takoder je snimio kao producent, aranžer i autor glazbe ediciju duhovne glazbe Islama, "Tri Hafiza" (3 CD-a "Ilahija" i "Kasida"). Edicija je objavljena u devet zemalja. Ovih dana je završio još jedan projekt duhovne glazbe "Hori Hori Vasiona" zagrebackoga zbora "Arabeske". Zele je godine 1997. bio kompletan autor albuma "Dan bez tebe", najprodavanijeg samostalnog albuma pjevaca Mladena Vojicica - Tife, prodanog u 100 000 primjeraka. Zele bi se mogao pohvaliti i s prvim dance hitom "Apsolutno tvoj" grupe "Mirzino jato".

Singl je prodan u rekordnih 400 000 primjeraka. Prošle godine napravio je i album mladog sarajevskog pop pjevaca Deena. Napisao je i glazbu za nekoliko TV-serija. Do danas Zele Lipovaca prodao je oko 4 000 000 nosaca zvuka. Osim navedenih projekata Zele je još puno toga snimio, producirao, aranžirao, ali za to bi nam trebalo još vrlo mnogo stranica.
Jedan je od rijetkih koji od samog pocetka prati tehnologiju i trendove.
Vlasnik je skupocjenih i raritetnih gitara. Jedna takva u njegovoj kolekciji je i "Gibson Les Paul" iz godine 1959. kojoj je cijena oko 70 000 dolara. Ima ih samo 10 u Europi. Tu je i "Fender Stratocaster" iz godine 1968. Kolekciju cine i akusticne gitare "Takamine", iz 1969. i iznimno vrijedna flamenco gitara "Hermano". Uz seriju gitara, Zele se koristi pojacalom "Mesa Boogie" uz zvucne kutije "Marshall", zatim Harmonizerom "Eventide 3000" i pedalama "Whamy" i "Cry Baby".

Posljednjih nekoliko godina Zele Lipovaca živi i radi u Zagrebu baš kao nekada, kada je okupio prvu postavu "Divljih jagoda". Tijekom 2002. godine reaktivirao je nove "Divlje jagode".
Imao sam prilike medu prvima preslušati novi album "Od neba do neba" i sa sigurnošcu mogu potvrditi da je Zele izabrao prave glazbenike kao što su Pero Galic, bivši pjevac "Opce opasnosti" koji je cijelo vrijeme lutao i nikada se nije mogao dokazati kao rock pjevac, konacno je pronašao svoje mjesto pod suncem, isto kao i bubnjar Thomas Balaž i basist Dejan Oreškovic. Iako sam ocekivao da ce come back "Jagoda" krenuti rockerski, Zele se ipak odlucio za sjajnu baladu "Marija" s novog albuma "Od neba do neba". To je ujedno i njihov prvi singl i video spot.
6strings @ 12:26 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, ožujak 25, 2008
Papa Roach je četveročlani rock sastav iz Vacaville, Kalifornija. Probili su se u mainstream s njihovim tri puta platinum major-label debut albumom Infest (2000.). Bend se složio da nastavi s izdavanjem debi albuma Lovehatetragedy (2002.) i Getting Away With Murder (2004.). Bendov četvrti najbolje prodavani album, The Paramour Sessions je pušten u prodaju 12. rujna 2006. godine.

Formiranje sastava počelo je u siječnju 1993. god. kada su se Jacoby Shaddix (vokal) i Dave Buckner (bubnjevi) sreli na nogometnom igralištu srednje škole Vacaville gdje su počeli pričati o glazbi. Kasnije im se pridružio basist Mark Rabinovich i Dr. Zorg (tromboni) i tako je kompletiran prvi Papa Roach.

Odlučili su sudjelovati na školskom talent showu, gdje su izvodili pjesmu Jimi Hendrix's „Fire“ u drugačijoj verziji. Ipak, nisu pobjedili. Bend dobiva ime po djedu očuhu Jacoby Shaddixa čiji je nadimak bio Papa Roach. Ben Luther je zamijenjen s Jerryem Hortonom (gitara). Jerry se upozanao sa bendom pomoću svoje djevojke koja je bila njihov veliki fan. U to vrijeme bend je vježbao u Bucknerovoj garaži s željom da budu što bolji. Kasnije na mjesto basista dolazi Tobin Esperance.
6strings @ 17:06 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 24, 2008
The Bee Gees osnovani su 1958.g. u Brisbaneu, Australija. Sastav su oformila trojica braće Barry, Robin, i Maurice Gibb i postaju jedna od najvećih glazbenih atrakcija svih vremena. Nakon svjetskog uspjeha vraćaju se u Englesku nakon čega ih potpisuje producent Robert Stigwood.

U 40 godina glazbenog rada, više puta su pobjednici Grammy Awardove dodjele nagrada za svoj rad i snimljeni materijal ali njihov izričito uspješan period je bio u vremenu harmoničnog "soft rocka" između 1960. i ranih '70.-tih, nakon čega popularnost preuzima "disco glazba".

Procjenjuje se da su "Bee Gees" prodali više od 220 milliona primjeraka snimljenog materijala i time postaju jedni od najbolje prodavanijih izvođača svih vremena. 1997. ulaze u kuću slavnih.

ŽIVOTOPISI
Rođeni su u Isle of Manu (Engleska), a prije nego što će odseliti u Australiju žive u Manchesteru. U Australiji provode djetinjstvo i stvaraju svoju veliku glazbenu karijeru.
Braća Gibb, prva su i najveća globalna atrakcija koja je ponikla u Australiji, a njihova dugovječna karijera potegnula se od mladenačkog popa, beata, psihodelije, bijelog R&B (ritam & blues) soula i disko glazbe. Glazbena karijera započinje im koncem pedesetih i gotovo punih deset godina bili su vodeći mladenački sastav. Obiteljski sastav pojačao se gitaristom Vinceom Melouneyem i bubnjarom Colinom Petersenom, a karijeru tada nastavlja nizom hit singlova u drugoj polovici šezdesetih čiji su temelji vokalne harmonije po uzoru na sastav "The Everly Brothers". Nakon uspjeha njihovog singla "New York Mining Disaster 1941" na engleskom tržištu, gdje se sastav preselio u drugoj polovici 1967.g., uslijedili su hitovi "To Love Somebody", "Holiday" i "I Can't See Nobody", koji su se našli na prvijencu Bee Gees' 1st (1967.) Vrlo popularna skladba "Massachusetts" zajedno sa hitom "World" našla se na albumu Horizontal, a na trećem albumu Idea hit skladba "I've Gotta Get a Message to You".

Dvostruki album Odessa iz 1969. donosi dosta elemenata progresivnog rocka, melodičnih balada i orkestracije koja je na tragu Moody Bluesa. Album glasi kao najuspješniji u njihovim prvim godinama studijskog rada. "Bee Gees" nastavlja karijeru i izdaje još jedan uspješna album Cucumber Castle, na kojem se nalazi dosta dobrih skladbi i odlična produkcija. Ipak radi nesuglasica u sastavu "Bee Gees" se razilazi, a braća započinju samostalne karijere. Početkom sedamdesetih ponovno se okupljaju i nastavljaju svoju vrlo uspješnu glazbenu karijeru.

1970. izdaju dosta uspješni album 2 Years On, a sljedeće godine Trafalgar na kojem se našla hit skladba "How Can You Mend a Broken Heart?". Nakon nekoliko izdanih albuma slijedi soulom nadahnuti Mr. Natural u produkciji Arifa Mardina, a on je zaslužan i za sljedeći album Main Course1975.g. Ovim albumom stječu veliku popularnost zahvaljujući preuzimanju beatlesovskihfalsetta, funki gitare i plesnog ritma, sa kojim počinje njihova tranzicija prema plesnoj glazbi. Novi plesni R&B materijal našao se na albumu Children of the World, nakon kojega rade glazbu za film "Saturday Night Fever" u kojemu glavnu ulogu glumi John Travolta . Album sa skladbama iz filma vrlo je uspješan i riječ je o jednom od najboljih albuma sa filmskom glazbom općenito. Dvostruki album prodaje se u više od 30 milijuna primjeraka. Album Spirits Having Flown koji izlazi 1979. označava kraj njihove uspješne glazbene karijeri u kojoj su napravili mnoge hitove i odnijeli mnoge nagrade. Maurice Gibb umire početkom 2003. i njegova smrt dovodi u pitanje daljnji rad sastava "Bee Gees".

USPJESI I PRIZNANJA
"Bee Gees" postiže nevjerojatnu uspješnost u broju prodanih albuma od čega samo singlovi broje prodaju od preko 180 milijuna u čitavom svijetu. "How Deep Is Your Love" najpopularnija je skladba i ima preko 400 obrada od raznih izvođača širom svijeta. koji izlazi vokalnih harmonija, soul

Njihove skladbe našle su se na popisu omota od mnogih izvođača, uključujući i Elvis Presleya, Janis Joplin, Al Greena, Eric Claptona, Lulu, Elton Johna, Tom Jonesa i Ninu Simone, a i neke od novijih poput Johna Frusciantea iz satava "Red Hot Chili Peppers" koji izvode skladbu "How Deep Is Your Love" i Feist, solistice koja izvodi skladbu "Love You Inside Out", Billy Corgan i Robert Smith skladba "To Love Somebody" i neke od skladbi izvode Steps i Destiny's Child. Braća Gibbs pišu tekstove za mnoge skladbe, između ostalog i "Immortality" za Celine Dion, "If I Can't Have You" za Yvonne Elliman, "Chain Reaction" za Dianu Ross,"Spicks and specks" za Status Quo, "Emotion" za Samanthu Sang i Destiny's Child, "Come On Over" za Oliviu Newton-John, "Warm Ride" za Grahama Bonneta, "Guilty" i "Woman in Love" za Barbru Streisand, "Heartbreaker" za Dionne Warwick, "Islands in the Stream" za Kennya Rogers i Dolly Parton, "Grease" by Frankie Valli i "Only One Woman" za The Marbles. Mnogi albumi i hit skladbe "Bee Geesa" nanovo su snimljene u raznim obradama, a postale su popularne i kod hip hop izvođača.

"Bee Gees" ulaze u kuću slavnih "Rock and Roll Hall of Fame" 1997. godine, gdje dobivaju svoju nagradu "Britain's first family of harmony" od Briana Wilsona, vođe grupe Beach Boys. "Bee Gees" ulaze i također u kuću "Vocal Group Hall of Fame", 2001.g., a nalaze se još i u australskoj kući "ARIA Hall of Fame".

Mislite da ih neznate? Ma znate, pogledajte ovaj spot, sve će vam biti jasno tko su The Bee Gees
Video spot



6strings @ 00:20 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 23, 2008
Sretan Uskrs svima!
6strings @ 03:02 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
subota, ožujak 22, 2008
Pearl Jam je američki hard rock bend osnovan u Seattleu, WA, 1990. godine. Originalna i prva postava benda sastojala se od Eddie Veddera (vokal), Jeff Amenta (bas), Stone Gossarda (ritam gitara), Mike McCreadya (vodeća gitara) i Dave Krusena (bubnjevi). Današnji bubnjar Pearl Jama se zove Matt Cameron i on je došao u sastav 1998. godine nakon raspada njegovog bivšeg benda Soundgarden.

Pravi začetnici Pearl Jama su Stone Gossard i Jeff Ament koji su nakon raspada benda Mother Love Bone i smrti njihovog vokala Andrew Wooda odlučili okrenuti novu ploču u svom životu i osnovati novi bend. Ubrzo nakon osnutka bend probija u svijet mainstream glazbe sa svojim prvim albumom "Ten". I tako su postali jedan od ključnih bendova u grunge pokretu i općenito jedan od vodećih u svijetu rocka 90-ih godina te tako bacali pljuske svima koji su ih nazivali korporacijsko-alternativnim smećem iako su radili manje spotova od ostalih grunge bendova. Bili su poznati po tome da su ulazili u česte sukobe sa izdavačkim kućama jer su odbijali raditi glazbene spotove za svoja slijedeća tri albuma što je tada bilo nezamislivo, no oni su i dalje rušili svjetske ljestvice po prodaji albuma i broju emitiranja njihovih pjesama na radio stanicama. Kako bi pljuska velikim korporacijama bila još veća Pearl Jam je ušao u sukob sa TicketMasterom, najvećim tadašnjim organizatorom koncerata. Rolling Stone ih je u to vrijeme opisao kao bend koji "provodi previše vremena kopajući sam sebi grob".

Danas se sa sigurnošću može reći da je Pearl Jam 90-ih godina bio najpopularniji bend u AmericiNirvanu. Od osnutka pa sve do danas bend je prodao preko 35 milijuna ploča samo u Americi i oko 70 milijuna diljem cijelog planeta. Pearl Jam je zasjenio sve alternativne glazbene izvođače i napravio je najveći proboj nekog alternativnog izvođača u svijet glazbe do danas te nije niti čudno da se za Pearl Jam govori da je najutjecajniji bend 90-ih u žanru roka i šire. Pearl Jam i dalje nstavlja raditi hvale vrijedne albume i puniti dvorane i stadione na svjetskim turnejama te iz dana u dan izrasta u sve veći bend, a što je još važnije i dalje se drže svojih marketinških principa.



6strings @ 12:22 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
The Byrds je američka pop i rock grupa koja je osnovana 1964. u Los Angelesu, Kalifornija

Osnovani izmeđe socijalne i duhovno osviještene folk glazbe Boba Dylana i pop glazbe Beatlesa, The Byrds se smatraju jednom od esencijalnih grupa 1960-ih. Oni su u svojem djelovanju osnovali i nove vrste rocka kao što su folk rock i country rock. Country rock je nastao s pjesmom Sweetheart of the Rodeo iz 1968. Nakon mnogih izmjena u članovima jedino je gitarist/vokalist Roger McGuinn1973. ostao u grupi do njenog raspada koji se dogodio

Neke njihove pjesme uključuju pop verziju Dylanove pjesme Mr. Tambourine Man i SeegerovuTurn, Turn, Turn, i originali I’ll Feel a Whole Lot Better i Eight Miles High, koja je dala povod grupi The Small Faces s kojom su Byrdsi imali turneju.

POVIJEST
The Byrds su osnovani u Los Angelesu, Kalifornija 1964. godine. Osnivači grupe su Jim McGuinn (promijenio ime u Roger McGuinn), Gene Clark i David Crosby, dok su Chris Hillman i Michael Clarke došli malo kasnije. Menedžer im je bio Jim Dickson. Vođa grupe McGuinn došao je iz poleđine folka, a Beatlesi su mu bili inspiracija da osnuje pop i rock grupu.

Postigli su slavu 1965. kao prva američka rock grupa koja je bila konkurencija Beatlesima. To su postigli interpretacijom Dylanovog hita "Mr. Tambourine Man" i "Turn, Turn, Turn". Gene Clark imao je talent za skladanje i proslavio se pjesmama "The World Turns All Around Her", "I'll Feel a Whole Lot Better" i "Set You Free This Time". McGuinn/Crosby/Clark su 1966. napravili pjesmu "Eight Miles High" koja se smatra jednom od najinovativnijih TOP 40 hitova. Younger Than Yesterday je album koji je izašao 1967. godine, a singl "So You Want to Be a Rock 'N' Roll Star" a The Byrds su postali jedna od najboljih pop grupa. The Notorious Byrd Brothers je album iz 1968. Za to vrijeme Crosby i Clark su napustili grupu, dok su Hillman i Clarke otišli kasnije. Gram Parsons se pridružio da snimi klasik od albuma iz 1968. Sweetheart of the Rodeo.

Godine 1969. nastankom albuma Ballad of Easy Rider, grupa je primila basista Johna Yorka, bubnjara Genea Parsonsa i gitarista Clarencea Whitea. "Jesus Is Just Alright" bio je singla s tog albuma i poslije u sličnom aranžmanu je postao hit Doobie Brothersa četiri godine kasnije. Grupa je još snimila verzije Jackson Browneove pjesme "Mae Jean Goes to Hollywood" tijekom albuma Easy Rider no ostalo je neobjavljeno dvadeset godina.. Ime albuma, napisano od McGuinna i Dylana postalo je ime filma Easy Rider koji je bio njihov najveći uspjeh. Problemi su nastali kad je York je otišao u rujnu 1969. , a zamijenio ga je Skip Battin. Clark, Clarke, Crosby i Hillman su se vratili 1972. i napravili novi album album Byrds prije oficijalnog raspada koji je proglasio McGuinn1973.

Primljeni su u Rock and Roll Hall of Fame 1991. Gene Clark je preminuo kasnije iste godine, a Michael Clarke je preminuo 1993.


6strings @ 00:14 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, ožujak 21, 2008
Ray Charles bilo je umjetničko ime Raymonda Charlesa Robinsona (23. rujna 1930.- 10. lipnja2004.), legendarnog američkog crnačkog glazbenika. Bio je američki pionir glasovira u soulu, koji je oblikovao zvuk rhythm and bluesa. U country i pop glazbu unio je dah soula, a obradu pjesme "America the Beautiful" nazivaju klasikom, kao i čovjeka koji ju je izvodio.

Frank Sinatra zvao ga je "jedinim pravim genijem u show biznisu"], a 2004. godine časopis Rolling Stone postavio ga među prvih deset u svom popisu stotine besmrtnika.


Rodio se u gradu Albanyu, država Georgia u SAD-u. Roditelji su mu bili Bailey i Aretha Robinson. Otac je napustio obitelj vrlo rano. Kad je imao pet godina, umro mu je godinu dana mlađi brat koji se utopio u kadi na otvorenome. Nedugo nakon toga počela ga je napadati sljepoća, a sa samo sedam godina potpuno je oslijepio. Nikad sa sigurnošću nije otkrio razlog za ovakav invaliditet, no glasine kruže da je to posljedica glaukoma.

Pohađao je Floridsku školu za gluhe i slijepe u mjestu St. Augustin. Nakon tog iskustva, ide živjeti samostalno. Nadaren za glazbu, svirao je klavir. Majka i otac mu umiru. 17 godina bio je teški ovisnik o heroinu. Uhićen je triput, ali nije bio u zatvoru nakon uspješnog odvikavanja. Kažnjen je godinom dana uvjetne kazne 1966. godine. Snimio je mnogo ploča i mnogo hitova. Poznata je pjesma „Hit the road Jack.“ Žestoki protivnik rasne segregacije i nasilja nad crnim stanovništvom Amerike, otkazao je koncert 1961. zbog toga što su u dvorani bila rasno podijeljena sjedala. Ženio se dva puta, ali se oba puta razveo. Ipak sa sedam različitih žena začeo je 12-ero djece, a nadživjelo ga je 21 unuče i petero praunučadi. U 73. godini umro je od bolesti jetre na Beverly Hillsu.
6strings @ 11:37 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, ožujak 20, 2008
Kola li još uvijek vašim venama grungerska krv dok iz vaših zvučnika odzvanja zvuk gitare iz Seattlea, stiglo je i vaših modnih pet minuta. Poznata marka tenisica Converse posvetila je posebnu liniju Kurtu Cobainu, preminulom pjevaču Nirvane, koji je prilikom samoubojstva 1994. godine na nogama imao upravo ove tenisice.

Posebnim ih čine slike i tekstovi iz njegove osobne bilježnice kojima su tenisice ukrašene. “Iznošene upravo onako kako je ih nosio Cobain, tenisice prikazuju njegove snove, nade i stihove iz pjesme ‘Come As You Are’, iznosi se u press releaseu.
Kako bi se izbjegli bilo kakvi pravni okršaji s njegovom udovicom Courtney Love, ona je osobno odobrila sve modele ovih kolekcionarskih tenisica.



A evo i mojih, nadam se da ću i ove iz posta stavit na svoje noge, kad tad ;-)

6strings @ 12:38 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
Američki psihodelični rock bend. Nastaju 1965., a prvi album izdaju 1967. godine. Glazba je mješavina bluesa, rocka i popa sve to umotano u psihodelični dim.

Tekstovi su pod utjecajem Aldousa Huxleya, Williama Blakea - od koga preuzima ideju da: "put pretjerivanja vodi do palače mudrosti - The road of excess leads to the palace of wisdom" - simbolističkih pjesnika kao što su Friedricha Nietzschea, te francuskihBaudelaire i Rimbaud, od kojega pruzimaju ideju "dugoročnog poremećaja osjetila da bi se prodrlo u nepoznato", a svoja osjetila remete pomoću psihoaktivnih droga i alkohola. Ime "The Doors" predstavlja vrata koja otvaraju to nepoznato, što preuzimaju od W. Blakea i Huxleya, koji u svojoj knjizi "Vrata percepcije" testira djelovanje meskalina i zaključuje da droga otvara ventil u mozgu.

Taj ventil filtrira podatke koje primamo percepcijom te nas prisiljava da stvarnost promatramo "utilitarno", odnosno promatramo predmete na način na koji su nam evolutivno korisni, dok pod utjecajem psihoaktivnih droga ventil se otvara i propušta sve podatke stoga počinjemo percipirati predmete onakve kakvi jesu sami po sebi. Huxley kao uvod u navedenu knjigu koristi sljedeći citat iz pjesme "The Marriage of Heaven and Hell" Williama Blakea: "Ako se vrata percepcije pročiste, sve će pred čovjekom biti kakvo jest, beskrajno." Sve albume grupe "The Doors" izdala je izdavačka kuća "Electra", koja je osim Doorsa objavljivala radove sastava "MC 5", "The Stooges", "Television"... Za vrijeme Doorsa to je bila mala diskografska kuća, dok je danas "Electra" jedna od najbogatijih.

Nakon Morrisonove smrti
Pjevač Jim Morrison umire 1971. u Parizu. Nakon njegove smrti bend izdaje još dva albuma "Other voices" i "Full circle". Gitarist Robby Krieger je pokušao napraviti projekt s Iggyjem Popom, pa se proširila glasina da će Iggy Pop biti novi pjevač Doorsa, međutim izgleda da je Iggy u to vrijeme bio previše navučen na heroin da bi bio sposoban nositi se s ulogom zamjene za Morrisona. Doorsi ponovno izdaju još jedan album s Morrisonom na vokalu, tako što su naknadno snimili muziku na njegove stare snimke recitiranja poezije sa zbirke "An American Prayer", te 1978. izlazi istoimeni album.

Danas su Krieger i Manzarek zajedno sa Ian Asburyjem, bivšim pjevačem grupe The Cult, ponovno počeli svirati pjesme The Doorsa. Kako se bubnjar John Densmor nije slagao s tim da oni nastupaju pod imenom The Doors, sada Manzarek, Krieger i Asbury sviraju pod imenom Riders on the Storm. Osim što se protivio obnavljanju Doorsa, John Densmore je žestoki protivnik komercijalizacije rocka u smislu prodavanja skladbi za reklamne spotove velikih korporacija.


6strings @ 01:31 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 19, 2008
Elvis Aaron Presley (East Tupelo, 8. siječnja 1935. - Memphis, 16. kolovoza 1977, američki pjevač


Još za života legenda i neokrunjeni kralj rock’ n’ rolla. U javnosti je počeo pjevati sa 13 godina na crkvenim svečanostima i srednjoškolskim priredbama u Memphisu. Sa 18 godina je napustio školu i poželio raditi kao portir u kinu i kao vozač kamiona. Prvu pjesmu snimio je kao rođendanski dar majci. Prvu ploču snimio je 1954. Njegov uzlet započinje sredinom 50-tih godina hitovima "That s All Right Mama" i "Heartbreak Hotel" , a najuspješnije mu je razdoblje od 1960. do 1975. godine u kojem je izdao 52 ploče i još za života ih prodaje oko 600 milijuna komada.

Filmsku karijeru započeo je 1956. filmom "Voli me nježno". Većinom je igrao u muzičkim filmovima osrednje vrijednosti, ali s naslovnim pjesmama koje su redovito postajale hit. U razdoblju od 1957. do 1966. Presley se nalazio na listi deset najkomercijalnijih američkih glumaca.

Godine 1975. nastupaju ozbiljni zdravstveni problemi, dijabetes, gastritis, a pridružuje se i droga o kojoj je kralj postao ovisan. U travnju 1977. doživljava srčani udar, ali ne mijenja način života. 16. kolovoza 1977. Elvis pada u duboku komu zbog prevelike količine droge. Liječnici mu pokušavaju spasiti život – ali ne uspijevaju. Elvisova smrt potresla je milijune obožavatelja koji su se odmah sjatili u Graceland da velikanu odaju posljednju počast.

Elvis je još za života postao legenda potukavši sve rekorde: u dvadesetak godina rada objavio je 97 ploča, a na vrhovima top lista proveo je čak 996. tjedana.


6strings @ 16:19 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 18, 2008
Punk je vrsta rock glazbe i pokret koji se pojavio u drugoj polovici sedamdesetih godina 20. stoljeća u Velikoj Britaniji i SAD-u predvođen bendovima kao što su The Ramones, The Clash, Sex Pistols, The Damned, The Buzzcocks i dr. makar prijelazne oblike možemo naći i ranije. U Hrvatskoj su također krajem 1970ih godina u Rijeci djelovali Parafi i Termiti, u Sloveniji Pankrti, te u Srbiji Pekinška patka i drugi.

Prvi val - Bunt
Razdoblje od začetka punka pa sve do njegove prve diferencijacije kroz Oi! pokret se naziva prvim valom punka ili old school punkom činile su orkestralne skladbe, iznimna kompliciranost muzičkog izraza, bendovi su bili veliki i nedodirljivi, članovi benda zvijezde, a sami koncerti skupi i gigantski spektakli sa ogromnom organizacijom itd. Ono što se punk glazbom učinilo bilo je da se glazba vratila svojim korijenima iz . Temeljni instrumenti jednog punk benda su bubnjevi, gitara i bas gitara, a kompozicije su često vrlo kratke (obično oko 2 min. ili manje). Punk glazba je bila određeni odgovor na tadašnju rock muziku koja se je neprepoznatljivo udaljila od prvotnih ideja rock glazbe 1950-ih, a to su buntovništvo, jednostavnost i dostupnost mladima.

Tadašnji rock 1970-ih1950-ih godina. Bend je mogla osnovati bilo koja skupina tinejdžera, više za osnivanje benda nije bilo potrebno biti muzički genije. Sam bend je blizak njegovoj publici; često ga čine prijatelji iz kvarta, pripadnici istoga grada. Članovi benda su podjednako pripadnici subkulture bez posebnih povlastica i višeg statusa i prava u grupi. Koncerti su često bili organizirani u manjim i skučenim klubovima, publika bi se najčešće međusobno poznavala. Eksperimentalan i slobodan izraz te rušenje glazbenih i društvenih granica bio je bitan dio punk imidža. Individualnost je bila ključan pojam za izraz odjećom, te su joj se često pridavali bizarni i neuobičajeni elementi (npr. odjeća iz sex shopa, pseće ogrlice, lanci, ziherice itd.) Nose se ekstravagantne frizure (npr. vrlo poznata catwomen hairstyle), bondage hlače, poderana odjeća, sprejem obojana, majice sa parolama, odjeća obrađena varikinom itd. Ono što bi trebalo naglasiti jest upotreba nacističkih simbola koja se jako često spominje protiv punka, a i štetila mu je u smislu da je punk dobio oznaku kao nacistički. Nošenje svastike na odjeći i iscrtane na tijelu bilo je vrlo popularno u samom početku subkulture te se iznimno koristi kao sredstvo šokiranja.

Svastika u punk subkulturi toga razdoblja nema nikakvo političko značenje niti je nacizam bio dio punk ideologije. Dapače mnogi bendovi su se postavili i izrazito protiv nacizma kroz svoje pjesme i organiziranjem antirasističkih koncerata. Još jedna stvar karakteristična za punk, tada izumljena, a danas čvrst dio scene je ples pod imenom pogo. Basist Sex Pistolsa, Sid Vicious, tvrdio je da je on izumio pogo negdje oko 1976. Prema njegovoj izjavi Sid u gužvi nije dobro vidio bend pa je počeo skakati gore-dolje da bolje vidi i na taj način izumio ples. Istina je vjerojatno drugačija, ples se rodio spontano, u međudjelovanju više ljudi na koncertima. Osim poga na koncertima je prisutan i stage diving, headbanging te moshing. Sam pokret ideološki se ne opredjeljuje ni lijevo ni desno, nego se približava anarhizmu ali ponajviše u smislu nezadovoljstva postojećim sistemom i glasnim prosvjedom protiv moralnih normi društva. Izokrenuo je i ismijao civilizacijske norme i vrijednosti, te djeluje apolitično, destruktivno i pesimistički. u U toku toga prvog vala punka on jednim svojim dijelom kreće u komercijalnom smjeru i postaje dio tadašnje pop kulture, dok veći dio subkulture i dalje djeluje kao underground. Tadašnja modna i glazbena industrija vidjela je u punku popriličan potencijal za zaradu te ga je kao takvog naposlijetku i iskoristila. No kako je sam punk u svojoj srži i od početka anti-popularan, anti-komercijalan, anti-društveno ustaljen…ukratko glavna riječ u punku je protiv, protiv svega već serviranog i postojećeg, u samoj toj subkulturi dolazi do očite diskrepancije između njenih pop i underground strana (a koje su u osnovi stila: izgledom, zvukom muzike; bile iste jer su u pop kulturu preslikane iz već postojećih uličnih obrazaca) a i sve većeg broja novih „pop-punkera“ koji ulaze u subkulturu s njene komercijalne strane i slijedeći njena pravila.

Najvjerojatnije se u toj diskrepanciji subkulture rodila tako duboka i uvijek prisutna ideja „pravih punkera i pozera“. U dosadašnju „anti-society“ snagu punk subkulturne mladeži infiltrirali su se „uljezi“ pridošli sa komercijalizacijom, a koji su očito unosili i vlastite ideje i vrijednosne pojmove. Kao rezultat toga javljaju se dvije stvari: prva je bila obeshrabrenje subkulturnih pripadnika punka, razočaranje od sveopće ideje, pa i odustajanje od nje i same subkulture. Druga stvar koja se javila bila je revolt kod određenih pripadnika, kao što smo naveli prvotno razočaranih, no nakon toga ljutitih i željnih promjena. Makar se revolt javio dosta nakon što popularna industrija odbacuje punk kao zastario i démodé, punkeri su i dalje osjećali da je sama supkultura „uprljana“ i obezvrijeđena, a u njoj su i dalje vidjeli strane pripadnike pop kulture "zamaskirane i infiltrirane u njihove redove".

Drugi val - Diferencijacija
U želji za promjenama prvo se rađa Oi! pokret koji je spoj skinhead i punk supkulture. On objedinjuje filozofiju radničke klase i stvarno nasilništvo (za razliku od prvovalskog koje je bilo više kao sredstvo šoka) sa punkerskom kritikom društva, eksponiranošću i žestinom. Isprva se je sam stil nazivao street punkom, no početkom 80ih ga Garry Bushell označava kao Oi! pokret što je najvjerojatnije proizašlo zbog pjesme Cockney Rejectsa „Oi! Oi! Oi!“. Sama riječ „Oi!“ je inačica pozdrava u londonskom cocney slengu, te ima isto značenje poput pozdrava „hey“. Originalni Oi! bendovi uključivali su Cock Sparrer, Cockney Rejects, Angelic Upstarts, i Sham 69, iako su neki od njih djelovali i prije nego što je pokret imenovan kao stil muzike.

Bendovi koji su nastavili glazbeni put koji su prethodni zacrtali su The Business, The Last Resort, The 4-Skins, Combat 84, Condamned 84, Infa-Riot, The Blood, The Oppressed i Anti-Heroes. U sam izgled i odijevanje se unose karakteristike skinhead stila: martensice (koje prije nisu bile obavezno obilježje stila), vojnički stil, spitke, brijanje glava do kože, kožne jakne sa nitnama, t-shirt majice s bendovima i drugo. Pripadnici Oi! pokreta su podjednako i skinheadsi i punkeri tako da i izgled pripadnika može varirati u dva smjera: kao skinhead izgled i kao oštriji punk izgled sa naglašenim martensicama, visoko podignutim nogavicama, tregerima, divljim i ogromnim irokezama sa strane skroz obrijanom glavom...

Pokret zagovara jedinstvo punkera, skinheadsa i radničke mladeži te je druženje i osjećaj pripadnosti među potonjima najprirodnija stvar u ovoj subkulturi.

Ovaj pokret je podosta percipiran na krivi način, najčešće kao nacistički pokret skinheadsa te nasilan, destruktivan oblik punka. Za sliku o nasilnom i nacističkom pokretu prvenstveno je zaslužan bend Screwdriver koji do sredine 1980-ih djeluje kao klasičan Oi! bend da bi se nakon toga opredijelio kao iznimno nacističko aktivistički, te pokrenuo čitavu nacističku skinhead podkulturu unutar Oi! pokreta. Osim toga mnoge nacističke organizacije vršile su svoju propaganduliberalno opredijeljeni, a bili su i razapeti u javnosti koja ih je prikazivala kao naciste i nasilnike. Iako su nacistički bendovi te pripadnici nazi-punka bili u izrazitoj manjini, imali su iznimno štetan utjecaj na sliku cjelokupnog Oi! pokreta.

Zato od strane pripadnika Oi! scene, ponajviše skinheadsa, dolazi do prosvjeda protiv nacističkih ideja i nazi-skinheadsa, kako kroz pjesme bendova, tako i osnivanjem raznih antifašističkih pokreta. Javljaju se SHARP, RASH i drugi skinheadsi te se opredjeljuju izrazito protiv nazi pokreta u Oi!-u. Često se koriste i nasiljem protiv suprotne skupine, nazivajući se „skinhunterima“ ("skinhunters" - "lovci na skinheade". Skupina punkera i/ili skinsa koji „krstare“ ulicama s namjerom da se nasiljem obračunaju sa pripadnicima nazi-skinhead subkulture i općenito nacistički orijentiranim pojedincima).

Problem nacizma je ponajviše pogodio same skinheadse zbog njihove slike u javnosti (koja je, nažalost, i dalje pretežito nacistička) te razdora unutar njihove subkulture. Oi! punkeri i dan danas nose sliku nacista i nasilnika, a čitava supkultura, koja se je gotovo cijelim svojim dijelom nakon tog razdoblja postavila protiv nazi-skinheadsa, danas djeluje kao da je u sukobu sa svim skinheadsima (i ponovo, problem je u tome što javnost skinheadse poznaje samo kao naciste, gotovo ni ne znajući za ostale skupine). i tražile članove među pripadnicima Oi! subkulture. Pojava nazi skinheadsa nimalo nije odgovarala, a niti pogodovala pripadnicima originalnog Oi! pokreta, pogotovo zato što su mnogi od njih bili apolitični ili ljevičarski i

Makar se je Oi! pokret u početku nazivao street punkom pa je preimenovan, street punk stil ipak naknadno niče iz Oi!-a kao njegova punk inačica. Iako u početku street punk ima sva obilježja Oi! punka, te se razvijaju kao isti pokret, street se ipak kasnije sve više definira kao izraziti punk stil bez mješavine skinheads elemenata. Muzika postaje žešća i znatno brža od Oi! muzike. Teme su najčešće društvene, odbacivanje autoriteta i alkohol. On prvenstveno označava ljude, pretežito mlade, pripadnike radničke klase i gradske stanovnike.

Oni odbacuju civilizacijske norme; potrebu za poslom, stanom, brakom itd. te postaju, kako sami sebe nazivaju, propalicama (tu riječ punk upotrebljavaju s namjernim derogativnim značenjem), čime se i ponose. U skladu s tim svoj život provode pretežito na ulici , u skvotovima, spavaju po tuđim stanovima ili kako se već snađu. Ponekad žicaju novac na ulici, puno piju i alkohol slave kroz pjesme. Izgled je agresivan, a uobičajena odjeća je slična kao i u Oi! pokretu, te se sastoji od obojenih kožnjaka sa šiljcima, velikih irokeza ili kose dignute u šiljke, puno bedževa, prišivaka, majice s natpisima bendova, lanci, uske traperice, bondage hlače,pirsinzi itd.

Drugi odgovor na komercijalizaciju punka uz Oi! i kao odgovor i na Oi! bio je hardcore. On nastaje početkom 80ih u Americi, pretežito u i oko gradova Los Angelesa, Washingtona, New Yorka itd. Navodi se da se radi o punk rock glazbi prihvaćenoj od strane srednje klase u Americi, mladeži iz predgrađa, koja je njome izrazila kritiku društva uobičajeno sa lijevog političkog gledišta. Do negdje 1983. godine, termin hardcore se koristio rjeđe, i nije označavao ime definiranog muzičkog žanra.

Bio je više riječ iz slenga hardcore mladeži te je imao približno značenje kao „muzika ljudi poput nas“. Punkeri koji su se smatrali hardcore punkerima gledali su na sebe kao oporbene punku prvog vala koji su smatrali komercijalnim i Oi!-u koji su smatrali besmislenim i nasilnim. Punk je za njih imao aktivistički smisao i borbu za političke ciljeve koje žele ostvariti. Utjecanje na društvo i propagandu ljevičarskih te liberalnih ideala. Hardcore bendovi su izrazito anti-komercijalni i usmjereni na underground djelovanje. Predvodnici originalnog hardcore pokreta bili su bendovi: Minor Threat, Bad Brains, Black Flag i drugi.

Inspiriran hardcore-om kasnije se u određenom smjeru razvija anarho punk. Anarho punkpacifistička ideja uz koju najčešće ide i propaganda za ljudska i životinjska prava, antiglobalistički pokret, feminizam itd. Druga sagledava anarhizam kao besmisao, kaos, uništenje, slobodu, brutalnu borbu za život usred nepostojanja pravila itd. Anarhizam ne smatra kao izvedivu političku ideju koja će donijeti dobrobit i miroljubiv svijet ljudima, dapače priznaje ga kao sustav u kojem samo najjači opstaje, kaotičan i nemilosrdan. Česte riječi u pjesmama su chaos, destruction, disorder. Temeljni predstavnik anarho punka je bend Crass. prvenstveno propagira anarhizam kao ideju i često ne mora biti određen glazbom već ga jedino označava propaganda i ideologija anarhizma koja može ići u dva smjera. Prvi je anarhizam kao ozbiljna

Ideje vrlo bliske anarho-aktivističkom punku ima i crust punk. Crust je ekstremni izdanak hardcore punka, te najmanje prepoznatljiv stil punk subkulture. Blisko je vezan uz subkulture anarho punka, grindcorea i thrashcorea. Pjesme su često negativno i pesimistički obojene, tiču se politike i trenutnih događaja, te ljudskih emocija. Najčešće teme su nuklearni rat i uništenje, ekologija, rasna jednakost, skvotiranje, anti-konformizam, seksizam, prava životinja, veganizam/vegetarijanstvo, religijska kontrola, anarhizam itd. Bend koji je ključni predstavnik crust punka je Amebix.


Treći val - Devedesete
Do sada opisani žanrovi nastali od početka diferencijacije punka pa dokraja 80ih dio su drugog vala punka kojime se označava to razdoblje. Nakon njih potrebno je spomenuti još dva punk stila, nastala 90ih godina u SAD-u, čiju pojavu neki nazivaju trećim valom punka.

Prvo recimo nešto o pop punku. On je bio prisutan i ranije no značajan zamah poprima krajem 90ih kada ga komercijalna glazbena industrija ponovo uvodi u pop kulturu. Ipak, za razliku od ranijeg komercijalnog punka prvog vala koji izravno uzima ideje iz subkulture, on uzima neke općenite ideje o tome što je punk te mu pridaje tada već prisutne pop elemente (kombinacija hip-hopa i punka). Novi bendovi djeluju prilično slično svojim prethodnicima boy bendovima na rock način. Makar sviraju nešto kao blažu verziju punka i izgledaju pomalo punkerski oni uz to nemaju prisutnu punk ideologiju, bilo koje vrste, te kao da i nisu dio scene. Sama supkultura nije im bitna, a glazbu koriste kao sredstvo zarade. Punk tada ponovo postaje popularan kod mladeži koja ipak ostaje izvan subkulture te kao i sam stil ostaje beznačajna za nju.

Drugi iznimno važan stil za punk subkulturu je Chaos punk koji se stvara i definira početkom 90ih. On je imao izravne temelje u street punku te predstavlja njegov daljnji izravni razvojni produžetak u muzičkom i stilskom pogledu. Sadrži sve karakteristike kao i street punk osim što ih u velikoj mjeri i intenzificira (ponekad i do razine pretjeranosti i kiča). Sve prethodno je naglašenije; muzika je brža, glasnija i agresivnija. Stil života je naglašeniji; život na ulici, pijanstva, odbijanje autoriteta, neslaganje s društvenim normama.

Odjeća je u osnovi ista kao i kod street punka samo dovedena do krajnjih granica apsurda: irokeze i šiljci gigantskih proporcija, kose bojene u 5 kričavih boja, iznimno velik broj šarenih i kričavih boja na odjeći, kožnjaci s svakim centimetrom slobodnog prostora napunjenog nitnama, čitave hlače prekrivene prišivkama itd. U osnovi ovo nije novi žanr, radi se samo o daljnjem razvitku street punka koji ponovo stječe svoju popularnost. Sam pokret je nazvan chaos revival. Bend koji je prvenstveno poznat u ovom žanru te ga se smatra njegovim predstavnikom je The Casualties. Ostali značajni bendovi su: The Varukers, The Virus, The Unseen, The Devotchkas, Total Chaos, Chaos UK] itd.


6strings @ 14:14 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
U2 su samo jedan od nekoliko bendova kojima je tijekom ovih 30 godina postojanja uspjeli ostvariti podjednako komercijalan i kritički uspjeh. Svojim prepoznatljivim zvukom (prvenstveno zahvaljujući načinu sviranja na kojem je gradio imidž benda gitarist Dave Evans (The Edge) mijenjali su glazbenu industriju ne sluteći da će postati jedni od "najvećih".


Za razliku od većine bendova koji su u fazi njihova nastajanja predstavljali Irsku, U2 su probili granice onog što navodno rock bend i rock glazba - smije ili ne smije uraditi. Na taj način pridonijeli su realizaciji mnogih političkih i kulturoloških zbivanja koja su u to vrijeme bila prisutna u Irskoj. Kako su s vremenom ostvarivali svoj sve originalniji zvuk prepun snažnih tekstova, izazivajućih socijalnih poruka, inspiriranih patnjama kojima je Irska bila izložena, bend je već na samom početku dobio respektirajući i skoro fanatični status od strane svojih obožavatelja diljem svijeta. U2 su formirani u Dublinu 1978. godine.

Nakon što je Larry Mullen jr. razglasio po svojoj školi kako traži muzičare za novi bend, grupa optimističnih momaka koja se tog prvog dana pojavila u Larryja doma svirala je još 1976. pod imenom Feedback. Band su tvorili Paul Hewson poslije nazvan Bono Vox, Dave (The Edge Evans i njegov brat Dick( koji se nakon nekog vremena pridružio drugom bendu iz Dublina), Larry i Adam Clayton. Još sa nekih 13-14 godina svoj prvi koncert su odsvirali u Mount Temple Comprehensive School (Dublin) te odmah nakon njega mijenjaju ime u The Hype.

Nakon nepunih 18 mjeseci postojanja, prvi veliki "bum" benda dogodio se u Limericku (Irska) gdje se održavao "talent show" (17.03.1978.) vođen pod pokroviteljstvom CBS Recordsa. Ne samo da su The Hype osvojili natjecanje nego i dovoljno impresionirali Jackiea Haydena koji im je za uzvrat dao studio da snime svoj prvi demo uz nagradu od 500 funti. Samo tri dana poslije 20.03. 1978. na nagovor Stevea Averila, frontmana grupe The Radiators from Space, The Hype mijenjaju ime u U2 zbog čega je Dick odlučio napustiti bend. U2 nastavljaju kao četvorka a nakon koncerta u Projects Art centru Paul McGuiness 25.05 1978 postaje menadžerom grupe. 10.09.1979. U2 izdaje svoj prvi singl (jedino irsko izdanje) pod imenom "U2:3" s kojim su se popeli na vrh nacionalne ljestvice.

5.10.1979. imaju svoj prvi nastup na televiziji.

21.08. Bono se u Brahneyju oženio sa svojom djevojkom iz srednjoškolskih dana Alison Stewart.

1.08.1984. bend je osnovao diskografsku kuću pod nazivom "Mother Records" gdje su mladi talenti, tj. bendovi širom Irske mogli besplatno snimati svoje prve demo snimke).

13.07.1985. na Live AID dobrotvornom koncertu U2 su izveli "Sunday Bloody Sunday" i "Bad" te su po objavi Jacka Nicholsona uz Queen bili heroji Live AID-a.


6strings @ 00:02 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 17, 2008
The Karambol je vinkovački bend koji je nastao pod utjecajem Pistolsa, davne 1980. kada je počeo sa svirkama u Omladinskom domu. Dečki koji su nekada činili bend, a čine ga i danas su Bakara za gitarom, Steve za basom i Marof za bubnjevima.


Njih trojica uvijek su bili jezgra benda, kroz kojega je prošlo još nekolicina značajnih imena. Tragično preminuli Marin Pokrovac, jedan od najboljih gitarista Vinkovaca koji je sve ostale učio gitarističkim trikovima, Pavo Pap, Saša Mezak koji danas živi u Londonu i Goran Ljaljić samo su neka od njih.

Središnja trojka koja se zna cijeli život, bend je u 80tima održala 4 godine, a u to vrijeme su nastupali po cijeloj Hrvatskoj. Okupili su se na Avetima prošlosti, odsvirali tri pjesme Razmišljanja,Kristina i Ljubav, te oduševili brojno pučanstvo koje je za njih znalo i one puno mlađe, koji su za njih prvi puta čuli. Nakon „Aveta prošlosti“ manifestacije koja je ponovno okupila sve vinkovače bendove na jednom mjestu u prosincu 2006. godine, odlučili su ponovno uzeti instrumente u ruke i ponovno krenuti sa svirkama i oživljavanjem Karambol punk-rocka.

Dečki kažu kako nikada nisu prestali svirati, uvijek su bili frendovi i svirali radi zabave i zezancije. Nikad se nisu imali potrebe dokazivati, jer se nisu smatrali glazbenicima nego samo bendom. Specifično je to što danas the Karambol zvuči puno bolje i žešće, no isti prizvuk originalnog the Karambol zvuka je ostao isti.

Pjesme nastale u 80tih nipošto ne odskaču od onih nastalih u 2007. godini. Ove godine snimljene su pjesme: Svirepo i brutalno, Pobuna i Djetinjstvo. Trenutnu postavu the Karambola čine:
Bakara - vocal, gitara
Marof & Hrco - bubnjevi
Fuzy - bass, beck vocal
Hrc – gitara
Turda - gitara

Oko the Karambola se okuplja veliki broj njihovih fanova koji ih prati po nastupima, a njih stotinjak registriranih svakodnevno pregledava stranice the karambol fan cluba, na adresi: http://thekarambol.blog.hr
6strings @ 00:02 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 16, 2008
Sex Pistols bila je jedna od najpoznatijih i najkontroverznijih punk grupa u drugoj polovici 1970.-ih godina. Početkom sedamdesetih rock glazba je počela biti dosadna, britanski rock izvođači bogate svjetske zvijezde (Elton John, Led Zeppelin, Pink Floyd) s kojima se mladež nije mogla identificirati.


POVIJEST
Godine 1975. Malcom McLaren (tada vlasnik prodavaonice odjeće na King´s Roadu u Londonu) okuplja Johna Lydona, kojemu odmah mijenja ime u "Johnny Rotten" kao pjevača, Glena Matlocka (bas gitara), Stevea Jonesa (gitara) i Paula Cooka (bubnjevi). McLaren je cijenio ekstremne izvođače poput Iggyja Popa, MC5, The Stooges i New York Dolls (kojima je kratko bio i menadžer). Prvi nastup tog sastava bio je 6. studenog 1975. g. Nastupali su na mjestima gdje su mogli sablazniti, a ostavljali su tako loš dojam da su naprosto izazivali zanimanje. Trik je bio vrlo uspješan i ubzo se pročulo da je to najodvratnija grupa svih vremena. McLaren je čak s najuglednijom britanskom diskografskom kućom EMI potpisao ugovor za 50.000 funti. Prekretnica za Pistolse bio je šokantan nastup 1. prosinca 1976. g. u emisiji koja je promovirala zajedničku turneju punk rock glazbenika. Voditelj emisije bio je zasut bujicom pogrda, a to je opet povećalo zanimanje novinara.

Njihov debitantski singl "Anarchy in the UK" pojavio se u studenom 1976. g., dospio na Top 50, ali ga je kompanija EMI bila pritisnuta povući i raskinuti ugovor s Pistolsima.

Turneja na koju su krenuli bila je problematična zbog silnih otkazivanja. Punk rock sa svojim trominutnim pjesmama o gnjevu i dosadi postajao je sve popularniji među mladima i sve omrznutiji organizatorima. Pistolsi su trebali nastupati i u ozbiljnim koncertnim dvoranama, a nakon njihovog televizijskog nastupa grupe Ramones i Talking Heads odustaju od zajedničkih nastupa. Umjesto njih priključuju se turneji novi britanski sastavi Clash i Damned. Umjesto predviđenih devetnaest koncerata, održala su se na kraju samo tri. Izazivali su pozornost i mediji su ih rado pratili, tako je snimljen i prosvjed vjerskih neistomišljenika koji je kasnije upotrijebljen za snimanje dokumentarnog filma "The Great Rock ´n´ Roll Swindle" redatelja Juliena Templea.

Potpisivanje ugovora s kućom A&M bio je također pretvoren u medijsku atrakciju i samopromociju. Potpisali su ga ispred Buckinghamske palače, a povodom izlaska njihovog drugog singla God Save the Queen (ironičan osvrt na srebrni jubilej Kraljice Elizabete II.).

Tada se prvi puta pojavio i John Ritchie, kojega je Rotten odmah preimenovao u Sid Vicious. Zbog sukoba s Rottenom i McLarenom, Glen Matlock napušta bend, a Vicious iako tek početnik na bas gitari, bio je savršena figura za oblikovanje. McLaren ga je poticao na drogiranje, povraćanje na javnim mjestima, napadima na ljude. Kuća A&M također otkazuje grupi, a "God Save The Queen" objavljuje kuća Virgin s kojom su u svibnju 1977. g. potpisali ugovor. U ljeto su organizirali turneju po Švedskoj, a krajem godine pojavio se i debitantski album "Never Mind The Bollocks", koji je zbog opscenog naziva sastavu donio sudski proces.Početkom 1978. g. odlaze na turneju u SAD, Johnny Rotten napušta grupu, ponovno se predstavlja pod svojim starim imenom John Lydon i nastupa kao Public Image Ltd. McLaren snima film "The Great Rock ´n´ Roll Swindle", biografiju Sex Pistolsa u kojem je ulogu imao i zloglasni britanski kriminalac Ronnie Biggs. Album s filmskom glazbom

Godina 1979. do danas
U veljači 1979. g. Sid Vicious umire od predoziranja heroinom dok je čekao suđenje za ubojstvo svoje djevojke Nancy Spungen u New Yorku. imao je pet hit singlova, a još dva albuma te godine su se plasirala među Top 10.

U galeriji The Hospital 2004. godine izloženi su predmeti iz sobe Chelsea hotela u New Yorku, gdje je Nancy ubijena (majice, rukopisi tekstova, posteri). Godine 2005. razmišljaju o ponovnom okupljanju, a John Lydon izdaje kompilacijski album s pjesmama Sex Pistolsa, Public Image Limited, Leftfield i ostalih izvođača. U New Yorku se 13. ožujka 2006. g. trebala održati svečana ceremonija uključivanja Sex Pistolsa u Rock and Roll Hall of Fame. Svoj dolazak su odbili u svom tradicionalnom stilu, nazvavši Hall of Fame smećem i ostalim pogrdnim nazivima [1].

Istovremeno su potpisali mnogobrojne ugovore za korištenje njihovih pjesama u promidžbene svrhe. Primjerice Range Rover i British Airways koristit će "Pretty Vacant", "God Save the Queen" i "The Great Rock 'n' Roll Swindle" kao soundtrack. Glazbu Sex Pistolsa će dalje koristiti razne kompanije, uz navodnu napomenu benda po kojoj se sve te tvrtke jedino trebaju orijentirati na punk ideale.


6strings @ 01:27 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, ožujak 15, 2008
The Clash je bio engleski punk rock bend koji je bio aktivan od 1976. do 1986. godine i bio je dio početnog vala punka u UK u kasnim 70-ima. Bend je miješao punk sa reggae, rockom, danceom,jazzom, ska i brojnim ostalim stilovima.

Clashova izuzetna glazba i stravstveni, lijevo orijentirani idealizam frontmena Joea Strummera i Micka Jonesa je bio u oštrom kontrastu sa nilihizmom Sex Pistolsa.

Iako je Clash polučio ogroman uspijeh u Engleskoj još od puštanja njihovog prvog albuma u 1977 , nisu bili popularni u SAD do 1979. Njihov treći album, London Calling, pušten u kasnoj 1979. je jedan od najvažnijih albuma u povijesti rock glazbe; bio je pušten u SAD-u u siječnju 1980. i deset godina kasnije časopis Rolling Stone ga je proglasio najboljim albumom 80-ih. Rolling Stone ga je 2003. stavio na 8. mijesto među 500 najboljih albuma svih vremena.

Clashov stav i stil, kao i njihova glazba, utjecali su na mnoge grupe nakon 1980-ih. Epski Record A&R producent nazvao ih je "jedinom važnom grupom". U 2003. uvedeni su u Rock and Roll Hall Of Fame. U 2004. Rolling Stone ih je stavio na 30. mjesto na njihovoj listi 100 najvećih umjetnika svih vremena.

POVIJEST
Izvorno sastavljen od Joea Strummera, Micka Jonesa, Paula Simonona, Keitha Levena i Terry Chimesa (nazvanog i Torry Chimes), Clash je stvoren u Landbroke Groveu, u zapadnom Londonu u 1976., tijekom prvog vala britanskog punka. Leven je bio prijatelj Micka Jonesa i bio je gitarist i pisao je pjesme, ali nikad nije svirao sa bendom. Prema iskazu Micka Jonesa godine 1999. u dokumentarcu o Clashu Westway to the world, Leven je izbačen jer nije prekticirao glazbu.

Strummer je prethodno svirao u pub rock grupi The 101'ers (njegovo umjetničko ime je tada bilo Woody Mellor; uskoro će se preimenovati u "Joe Strummer"), Jones, Simonon and Tony James su nakratko bili u legendarnom proto-punk bendu London SS. Prema preporuci njihova mendžera Berniea Rhodesa, Jones, Simonon i Levene su regrutirali malo starijeg Strummera iz The 101'ers. " Izvrstan si", rekli su mu, "ali grupa ti je sranje." Strummer je pristao pridružiti se grupi, koja je dobila ime The Clash.

Bend je imao prvi veći nastup 4. srpnja 1976. podupirući Sex Pistolse, i te jeseni su sklopili ugovor sa CBS Records. Početkom rujna Levene je napustio grupu. Chimes je otišao krajem studenog ( nakratko ga je zamijenio Rob Harper za Anarhijsku turneju u prosincu 1976.) ali se uskoro vratio zbog snimanja njihovog prvog albuma. Bend je uskoro pustio njihov prvi singl (White Riot, 1977.) i prvi album (The Clash) 1977. godine da bi položili znatan uspijeh u Britaniji. Ali CBS je odbio pustiti album u prodaju u SAD-u, čekajući do 1979. da bi pustili izmjenjenu verziju prvog albuma u SAD-u, nakon što je engleski original postao najprodavaniji strani album svih vremena u SAD-u.

Nakon puštanja prvog albuma u prodaju, Chimes je napustio grupu zbog nesuglasica i razlika s drugim članovima. U dokumentarcu Westway to the World, Mick Jones ga je nazvao "jednim od najboljih bubnjara u okolici". Ali Chimes, koji nije htio napraviti veliku karijeru od glazbe, je rekao: "Poanta je bila u tome da sam ja htio jedan način života, a oni su htjeli drugi, pa zašto bi onda radili zajedno kada želimo posve druge stvari?" Chimes se kasnije pridružio glam punk bendu Hanoi Rocks. Nakon toga, grupa je došla u razdoblje mijenjanja bubnjara. Mick Jones je doveo Nicholasa Bowena Headona koji je imao solidno vrijema i izvrsne glazbene vještine.

USPJEH U SAD
Sa Topperom Headonom na mijestu bubnjara, Clash je snimio Give 'Em Enough Rope 1978. Producirao ga je Sandy Pearlman, koji je prije toga radio za američki heavy metal bend Blue Oyster Cult. Album je imao nešto izraženije rock zvukove, koji su neke engleske fanove razočarali. Međutim, grupa je postala sve popularnija u SAD-u nakon izdavanja albuma i izmjenjenog albuma The Clash 1979. godine.

The Clash je tada snimio London Calling. Producirao ga je Guy Stevens , koji je prethodno radio sa Mott the Hoople i ostalima, i album je imao zvuk koji je više pratio osobnost benda, miješajući rock, punk, reggae i ska elemente koji su prizvali bendove ranije dane, ali je također imao zrelost i čistoću produkcije. Album se sastojao od dvije ploče i završavao sa skrivenom pjesmom čiji naslov nije bio naveen na popisu pjesama. Nazvana Train in Vain, bila je to pjesma koja se najviše svirala na AOR FM radio postajama u SAD-u.

Da bio nastavili sa uspijehom, The Clash je planirao snimiti pjesmu svakog mjeseca 1980. Njihova izdavačka kuća, CBS, odbila je tu ideju. Umjesto toga, ovi su napori rezultirali u albumu Sandinista!jazza i disca, ujedinjene vrlo odjekujućim zvukom, ovaj tropločni album sa 36 pjesama je bio njihov najkontroverzniji album do tada, politički i glazbeno. Neki su ga vidjeli kao njihovo najpotpunije dostignuće, dok su ga neki ocijenili pokroviteljskim i nedovršenim. Album nije imao pamtljiv slogan ili refren, i u konzervativnom ozračju AOR FM radija u SAD-u je imao minimalno izvođenje. Sadržavajući elemente rocka, punka, reggae, ska i (ponešto)

Bend se ponovno ukopao i snimio Combat Rock, jednopločni album koji je producirao Glyn Johns, koji je prethodno radio na Who's next? i mnogim drugim albumima. Bio je jednostavniji i otvoreniji od Sandinista! i sadržavao je singl Should I Stay Or Should I Go? koji je neprestano izvođen u SAD-u. Sljedeći singl, Rock the Casbah, pjesma o iranskom reagiranju na naviranje zapadnjačke glazbe, je bio pri vrhu liste Top 40 hitova u SAD-u, sa velikom izvedbom na MTV-u.

RASPADANJE
Nakon Combat Rocka, Clash se počeo raspadati. Topper Headon je zamoljen da napusti bend, odmah nakon završetka albuma, zbog ovisnosti o heroinu koji mu je počeo štetiti zdravlju i bubnjarskim sposobnostima. Originalni bendov bubnjar, Terry Chimes, se vratio na nekoliko mjeseci. Gubitak Headona je donio mnogo trenja jer je bio bitan dio benda i vrlo voljen od ostalih. Strummer i Jones su su se počeli sukobljavati. Članovi benda, iako su još uvijek svirali u arenama, uvodeći The Who i svirajući na stadionima na turneji 1982. se nisu dobro slagali.

Bend je nastavio sa turnejama i 1983. ali godine neprestanog snimanja i nastupanja su počele uzimati svoj danak. Razvijali su se kao glazbenici i pojedinci, ali se više nisu mogli nositi sa napetostima i stresom. Chimes je otišao nakon Combat Rock turneje 1983. zbog unutarnjih sukoba i meteža.

Godine 1983. bubnjar Pete Howard se pridružio grupi na festivalu u SAD-u u San Bernardinou u Kaliforniji. Publika od nemirnih pola milijuna ljudi bila je najveća u Clashovoj karijeri. Ovo je bio Jonesov posljednji nastup sa grupom. U studenom 1983. Jones je izbačen zbog problematičnog ponašanja i neslaganja u glazbenim težnjama. Jones se pridružio Big Audio Dinamite (BAD) sa Donom Lettsom. Strummer i Simonon su suređivali sa BAD-om u raznim razdobljima.

RASPAD
Bend je priključio Nicka Shepparda, prijašnjeg člana Cortinasa iz Bristola i Vincea Whitea kao gitariste. Howard je nastavio biti bubnjar. Bend je svirao na prvim nastupima u siječnju 1984. sa obiljem novog materijala i započeo turneju (koju je sam financirao), nazvanu Out of Control turneja, koja je trajala od žestoke zime do ranog ljeta. Nakon upadljivog nastupa za dobit rudara (Scargill's Christmas Party) u prosincu 1984. najavili su da će novi album biti objavljen početkom nove godine.

Sastanci snimanja za Cut the Crap su bili kaotični, kada su menadžer Berie Rhodes i Joe Strummer radili u Münchenu u Njemačkoj. Veći djelovi su svirali studijski glazbenici, dok su Sheppard i White uletavali u gitarskim odlomcima. Boreći se s Rhodesom za kontrolu nad bendom, Strummer se vratio natrag. Bend je krenuo na [[busking]] turneju po gredovima Britanije gdje su u javnosti svirali akustične verzije svojih hitova i popularnih napjeva.

Nakon nastupa u Ateni, Strummer je otišao u Španjolsku da raščisti um. Dok je Strummer bio odsutan, prvi singl iz Cut the Crap, "This is England" je bio odaslan uz uglavnom negativne ocjene. Pjesmu, kao i veći dio albuma koji je došao kasnije te godine, je drastično re-projektrao Rhodes, sa sintetikom, bubnjarskim strojevima i pjesmama u nogometnom stilu, koje su dodane Strummerovim nepotpunim snimkama. Neke pjesme koje su izvođene na turneji nisu puštene još do danas; "Jericho", "Glue Zombie" i "In the Pouring Rain". Iako je Howard bio iskusan bubnjar, naizgled su sve pjesme stvorene s bubnjerskim strojevima. The Clash je efektivno napušten i članovi su prionuli na druge planove.



6strings @ 14:01 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, ožujak 14, 2008
Joe "Satch" Satriani (Westbury, New York, 15. srpnja 1956.), američki glazbenik.
Sa 14 godina počeo je svirati gitaru a kasnije je postao učitelj gitare. Debitirao je godine 1986.g. sa albumom Not of This Earth i otvorio svjetski put u dominaciji instrumentalne rock i pop glazbe.


Inspiriran glazbom Jimi Hendrixa i Jeff Becka , povezuje njihove stilove i usavršava blues i rock ton na gitari. Tvrtka Ibanez godine 1990. izdaje gitaru sa njegovim potpisom ,Joe Satriani series a također tvrtka Peavey JSX izdaje i pojačalo sa njegovim potpisom.

Godine 1988. Mick Jagger ga angažira kao glavnog gitaristu na svojoj prvoj solo turneji. Satriani svojom fantastičnom vještinom privlači pažnju i grupe Deep Purple ,pa 1994.g. tako postaje njihov prvi gitarista na turneji po Europi i Japanu. 1996.g. sudjeluje u projektu G3 gdje s njim zajedno sviraju Steve Vai, John Petrucci, Eric Johnson, Yngwie Malmsteen ,Robert Fripp i drugi.

BIOGRAFIJA I KARIJERA
Satriani je jedan od tehnički najboljih i virtuoznih gitarista osamdesetih i devedesetih godina. Rođen u New Yorku ali odgojen na Long Islandu, Joe Satriani sa 14 godina dobiva inspiraciju za sviranjem gitare nakon što sluša velikog i legendarnog Jimi Hendrixa. Prvi put uzima gitaru u ruke 1970.g. i to je početak njegove velike karijere.

Joe Satriani godine 1974. studira s dvojicom velikh majstora modernog jazza ,gitaristom Billyem Bauerom i pijanistom i skladateljem Lennijem Tristanom. Tehnički zahtjevan Lenni Tristan uveliko utječe na Satrijanijevo sviranje.

Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih, Satriani je bio učitelj gitare, a među njegovim najpoznatijim učenicima bili su Kirk Hammett (Metallica), David Bryson (Counting Crows), Kevin Cadogan (Third Eye Blind), Larry LaLonde (Primus), Alex Skolnick (Testament), Phil Kettner (Laaz Rockit), Charlie Hunter i Steve Vai. Međutim, istovremeno dok je druge podučavao sviranju i sam je svirao u nekoliko rock sastava

1980
1984. Satriani za svoju vlastitu diskografsku kuću koju je nazvao po supruzi "Rubina", izdaje svoj nastupni EP, koji je nosio njegovo ime, a na kojem se nalazilo pet pjesama. U godini 1986. izlazi mu prvi kompletni album pod nazivom Not of This Earth. Album je dijelom bio objavljen zahvaljujući i zalagannju Stevea Vaia, koji je kao nova gitaristička zvijezda, uveliko hvalio svoga bivšeg učitelja. Zanimljivo je da je Satriani čitavi projekt financirao svojom kreditnom karticom. 1987.g. izdaje svoj drugi album koji se zove Surfing with the Alien. Album je zabilježio veliki uspjeh, postao je platinast s prodajom od preko milijun primjeraka a Satrijanija dovodi na naslovnice velikih časopisa poput Guitar Player ,Musician ,Guitar World i druge. Mnogo se govorilo kako je "Surfing With The Alien" ključan trenutak u kojem se vidi Satrianiev fantastičan raspon talenta za komponiranje, sviranje i produkciju. Album je imao skladbe različitih ugođaja i sola iznimne dinamike u rasponu od rokerskih žestokih brojeva do jazz improvizacija. Mick Jagger ga godine 1988. angažira za prvog gitaristu na svojoj prvoj solo turneji po Australiji i Novom Zelandu.

Iste godine izdaje live mini-disc Dreaming No. 11 sa četiri pjesme. Skladba "The Crush of Love" jedini je studijski snimak na albumu, ostale tri pjesme, snimljene su za vrijeme turneje "Surfing with the Alien". Album postiže zlatnu nakladu i donosi Satrianiu drugu nominaciju za nagradu Grammy.

Godine 1989. izdaje album Flying in a Blue Dream. Na njemu se nalazi 18 pjesama i postigao je veliki uspjeh. Po prvi puta se može ćuti i Satrianijev vokal koji se nalazi na 6 skladbi. Album postiže veliki komercijalni uspjeh i donosi mu treću nominaciju za nagradu "Grammy".

Godine 1992. slijedi album The Extremist. Satriani je u dvije godine pauze intenzivno snimao i skladao. Album po izlasku postiže veliki komercijalni uspjeh i privlači veliku pažnju kritičara. Postiže zlatnu nakladu, donosi 24 mjesto na Billboardovoj top listi i nominaciju za nagradu "Grammy". Na radio stanicama se počinju vrtjeti pjesme poput ,Summer Song ,Cryin, Friends i postaju regionalni hitovi. Skladbu "Summer Song", Sony koristi u reklami za Walkman, a "Speed Of Light" pojavljuje se u filmu "Super Mario Bros". 1993.g. postaje član grupe Deep Purple i godine 1994. svira s njima na turneji po Japanu.


1996.g. formira se projekt G3 ,gdje se na koncertima svira instrumentalna i vokalna rock glazba. Te godine na turneji sudjeluju, Satriani, Vai i Eric Johnson, a zabilježena je na G3: Live in ConcertYngwie Malmsteen, John Petrucci, Kenny Wayne Shepherd, Robert Fripp, Patrick Rondat i drugi. albumu i video zapisu. Joe Satriani i Steve Vai na turnejama koje slijede mijenjaju trećeg gitaristu pa tako s njima na veliko oduševljenje publike sviraju još i

Godine 1998. u prodaju je izašao album Crystal Planet i na njemu Satriani po prvi puta svira na 7-žičanoj gitari tvrtke Ibanez "Universe" u skladbi "Ceremony".

2000.g. izdaje eksperimentalni album Engines of Creation gdje većinu pjesama programira na sintesajzeru. Jedina skladba koja nije programirana na računalu zove se, "Until We Say Goodbye" i 2001.g. nominirana je za nagradu Grammy u kategoriji najbolja instrumentalna rock izvedba.

Live in San Francisco naziv je albuma u živo koji izlazi 2001. u solo izvedbi Joe Satrianija. Album izlazi kao dvostruko izdanje i na njemu se nalazi 25 skladbi a njihov je producent Joe Satriani.
U koprodukciji sa John Cunibertiem i Ericom Caudieuxom godine 2002. izdaje album Strange Beautiful Music. Za Japansko tržište izlaze dvije bonus skladbe "The Eight Steps" i "Slick", koje su kasnije sastavni dio kompilacijskog albuma The Electric Joe Satriani: An Anthology

Drugi kompilacijski album pod nazivom The Electric Joe Satriani: An Anthology izlazi 2003.g. Kompilacija se sastoji iz vremena 1985.-2002.g. i izlazi kao dvostruko CD izdanje na kojem se nalazi 30 skladbi a njihov producent je Satriani. Skladbe "Slick" i "The Eight Steps" mogu se naći kao bonus dodatak na albumu Strange Beautiful Music.

2004.g. izlazi studijski album Is There Love in Space?. Godine 2006. u prodaju izlazi instrumentalni rock album naziva Super Colossal. Na njemu se nalazi skladba "Crowd Chant" koja se originalno zove "Party On The Enterprise" i pojavljuje se poznatom TV serijalu Star Trek.

Iste godine izlazi dvostruki live album koji se zove Satriani Live!. Album se snima u svibnju na koncertu u Anaheimi, California. Uz CD dolazi i DVD kao bonus dodatak na kojem se nalazi video zapisi sa koncerta.

Svojim radom Satriani privlači veliki broj glazbenika i iz drugih glazbenih područja. On kao glazbenik ,skladatelj, producent i instrumentalni rock gitarista ima još puno za pokazati što će njegove obožavatelje uistinu veseliti.

TEHNIKA SVIRANJA
Satrianieva tehnika sviranja gitare vrijedna je divljenja i priznata je u cijelom svijetu. Neke od svladanih tehnika su ,tapping ,sweep-picking, volume swells, harmonics, i ekstremni whammy barGrammy Awardsa i 10 milijuna prodanih albuma. efekt. Skalama u solo dionicama pristupa na svoj drugačiji način. Prakticira soliranje na jednoj žici a ne kako to većina radi po čitavoj poziciji. Zato je dobio nadimak 'linear scales'. Satriani spada u kategoriju gitarskog virtuoza kod čega se prvenstveno ističe brzina ,tehnika i čistoća tona. Ima 14 nominacija za nagradu

Ostali gitaristi ponekad ga zovu 'Svet Joe'.

GITARA
Satriani svira na gitari koju je proizvela tvrtka Ibanez i to na modelima JS100, JS1000, i JS1200. JS linija gitara je linija sa potpisom Edge Pro sa Ibanezovim ekskluzivnim tremolo sistemom.

Od pojačala prvo koristi Marshall Amplification a od 2001.g. prelazi na pojačalo sa potpisom Peavey JSX.

Popis njegovih efekt pedala je velik a neke od njih su, Dunlop Cry Baby(popularna wah-wah pedala), Digitech Whammy, BOSS DS-1 (distortion pedala), Fulltone Ultimate Octave, i Electro-Harmonix POG.


6strings @ 12:42 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, ožujak 13, 2008
Edward Lodewijk "Eddie" Van Halen (rođen 25. siječnja 1955.g.) nizozemski je gitarist, klavijaturist, skladatelj i producent, nadaleko poznat kao osnivač i vođa američkog hard rock sastava Van Halen. Svojim virtuoznim sviranje postaje jedan od najvećih gitarista svih vremena.

BIOGRAFIJA
Edward Van Halen rođen je od oca Jan van Halena i majke Eugenie ( Indonežanka, pripadnice etničke skupine Javanci ). Djetinjstvo provodi u Nijmegenu na istoku zemlje. 1962.g. obitelj Van Halen seli se u Pasadenu (Kalifornija, Amerika). Edward odmah po dolasku počinje sa sviranjem klavira i bude zapažen kao vrlo talentiran među ostalom djecom. U kratkom vremenu pridružuje mu se i stariji brat, Alex Van Halen. Oba uzimaju satove klavira ali se ubrzo preorijentiraju, Edward na gitaru a Alex na bubnjeve. Eddie otprilike sa dvanaest godina počinje konstantno svirati gitaru. On je jako puno vježbao. Slabo je izlazio i družio se sa vršnjacima, umjesto toga znao je svirati po čitavu noć. Na njegov način sviranja veliki su utjecaj imali, ponajprije veliki Eric Clapton, poznati gitarista Brian May iz grupe Queen, jazz gitarista Allan Holdsworth i gitarista iz hard rock skupine Montrose, Ronnie Montrose. Eddie mijenja definiciju svega onoga što električna gitara može, pa tako razvija brzu tehniku sviranja i tehniku tapping za koju mnogi govore da ju je sam izmislio, međutim Steve Hackett gitarista grupe Genesisa tapping svira još prije sedam godina. Izvodi niz efekata koji oponašaju zvuk strojeva i životinja. Može se reći da je u svoje vrijeme Eddie pomjerio granice virtuoznost sviranja gitare.

OSNIVANJE GRUPE
Sastav Van Halen se prvo zvao "Mammoth" a osnovan je 1972.g. u Pasadeni. Grupu tada čine sljedeći članovi: Eddie Van Halen na gitari i vokalu, brat Alex na bubnjevima, i na bas gitari Mark Stone. Razglas su iznajmljivali od David Lee Rotha (koji je pjevao u grupi Redball Jetsi) po cijeni od 50$ po svirci.


David se u početku htio uključiti u sastav ali nije zadovoljavao kriterije. Kasnije su ga primili da ne moraju više plaćati za razglas. Na bas gitari Mark Stonea mijenja Michael Anthony koji ujedno izvodi i prateće vokale.

Pošto je već postojao sastav po imenu "Mammoth" i to ime je bilo autorski zaštićeno, mijenjaju ime u Van Halen. Roth je htio da se grupa zove "Electric Blotz". Puno su radili i ubrzo postaju velikom lokalnom atrakcijom. Redovno su svirali po okolnim mjestima, hotelskim barovima i po najpoznatijim klubovima, a broj fanova se svakim novim nastupom povećavao.

1997.g. na jednom nastupu zapaža ih Gene Simons ( basista grupe KISS ) i u svom trošku ih odvedu u New York gdje u diskografskoj kući "House of Pain" i "Runnin' With the Devil" snimaju svoj prvi demo zapis. Eddiu se demo nije nešto svidio, ipak nije se previše brinuo jer je znao da pri snimanju nije imao odgovarajuće efekte za gitaru.

Suradnja sa Gene Simonsom prestaje iste godine ali tada upoznaju svog budućeg producentaVan Halen, koji izlazi 10. veljače 1978.g. Eddie je predlagao da prvo izdaju singl "You Really Got Me" i omot da bude kao od original skladbe od grupe Kinks ali su se kasnije predomislili. Izlaskom album zadaju nova pravila sviranja rock gitare te istodobno i hard rocka općenito. Teda Templemana iz diskografske kuće Warner Brothers. Ted ih je primijetio, oduševio se i sam im ponudio ugovor i snimanje albuma. Kasnije iste godine počinju sa snimanje svog prvog albuma

Van Halen može se svrstati u hard-rock i u heavy metal stil sviranja i mada su uvijek bili komercijalni postavili su potpuno nove standarde unutar žanra i postali uzor čitave jedne scene i šire.

DAVID LEE ROTH
Rotha nije krasila neka tehnika kao Eddia, ali imao je sklonosti prema izražajnom i zaraznom nastupu poput Roberta Planta. Takav spoj Eddia i Rotha od sastava Van Halen stvaraju jedan od najpopularnijih američkih rock'n'roll grupa 70-ih i ranih 80-ih godina.

1978.g. izdaju prvi album pod nazivom "Van Halen". Iako su ga snimali samo tri tjedna (pa na njemu ima i par grešaka u sviranju i produkciji) album je zabilježio vrlo dobar uspjeh i prodan je u više od šest milijuna primjeraka a instrumentalna skladba ‘Eruption’ smatra se jednom od najvećih solo izvedbi svih vremena na gitari.

Iste godine kreću na turneju gdje se može zapaziti jedna zanimljivost, Eddie publici okreće leđa kad izvodi solo dionice, bojeći se da mu neko ne ukrade ideju. Po povratku sa turneje odlaze u studio i počinju sa snimanjem svoga drugog albuma Van Halen II.

Album izlazi 23. travnja, 1979.g. i ne prolazi dobro kod publike kao prvi za što su vjerojatno krivi visoki standardi postavljeni kod snimanja prvog materijala. Bez obzira na to album se dobro prodaje i iz njega proizlazi prvi hit na singlu "Dance The Night Away".

Women and Children First njihov je treći uradak i izlazi 26. ožujka 1980.g. Album zanimljiv po tome što se po prvi puta pojavljuju klavijature koje svira Eddie Van Halen. Isto su zamijećene velike glasovne mogućnosti Rotha i Eddievo fantastično sviranje gitare. I na njemu se nalazi jedan veliki hit "And The Cradle Will Rock". Grupa je po izlasku albuma otišla na svjetsku turneju te su se ubrzo našli u situaciji da postanu super zvijezde.

U to vrijeme polako dolazi do nesuglasica između Eddia i Rotha, koje s vremenom prerastaju u svađu.
Ipak nekako se mire i snimaju četvrti album pod nazivom Fair Warning a on izlazi na svjetlo dana 29. travnja 1981.g. Odmah po izlasku bilježi veliki uspjeh koji podsjeća na njihov prvi album "Van Halen". Čitava priča se svodi kako se teško nositi sa slavom i životom u velikom gradu . Na njemu se nalazi i dosta hitova od kojih su neki: Unchained, Mean Street, Dirty Movies, Push Comes To Showe.

14. travnja 1982.g. izdaju svoj peti album Diver Down na nagovor David Lee Rotha koji je pun obrada ali par autorskih pjesama koje su odlično odrađeno. Reizdanje tog albuma koje izlazi u Americi 1998.g. prodaje se u više od 4.000.000 kopija.

Ne prestaju svađe između Rotha i Eddia a vode se uglavnom tko je glavni i u kojem će smjeru sastav ići. Tenzije su se svakim danom povećavale, no usprkos tomu nekako popuštaju i 1983.g. odlaze u studio i snimaju sljedeći materijal.

Svi dotadašnji albumi bili su im više manje uspješni ali niti jedan im nije donio status super zvijezda sve do godine 1984. kada izlazi novi album koji postaje svjetskom senzacijom.

Album 1984 izlazi 9. siječnja 1984.g. i to je ujedno i zadnji album na koje će nastupiti David Lee Roth. 1984 bilježi najveći komercijalni uspjeh do tada. Objavljen početkom godine donosi im streloviti uspon na top ljestvici do drugog mjesta zahvaljujući singlu "Jump" koji je bio nabijen zvucima Eddievog novog sintisajzera. Na njemu se nalazi još nekoliko klasika, "Panama" i "Hot For Teacher", a opet do izražaja dolazi Rothovo pjevanje i Eddievo sviranje gitare.

1985.g. David Lee Roth napušta sastav i odlazi u solo karijeru ( što su fanovi jako teško prihvatili ). Umjesto njega novi član grupe Van Halen postaje Sammy Hagar na što su mnogi ostali iznenađeni.

SAMMY HAGAR GODINE
Dolaskom prvog čovjeka grupe Montrose, Sammy Hagara u Van Halenu dolazi do promjenu u zvuku, što i neće biti baš dobro prihvaćeno. Više od toga publiku je smetalo što Hagar za razliku od Rotha nema karizmu i smisla za humor nego doslovno oponaša Rothovo ironično kreveljenje . U tim godinama Van Hagar karijere rijetke su pjesme koje neće makar malo vrijeđati vašu inteligenciju i ukus za glazbu.

Hagar u grupi ostaje dulje nego Roth te krajem 80-ih i početkom 90-ih pomaže sastavu da se približi vrhu svjetskih top lista, međutim sredinom 90-ih počinju bilježiti veliki pad prodaje albuma i tada počinju trzavice između Hagara i Eddieja.

Albumi koji izlaze, 5150 (24. ožujka 1986.g.), OU812 (24. svibnja 1988.g.), For Unlawful Carnal Knowledge (18. lipnja 1991.g.), Live: Right Here, Right Now (23. veljače 1993.g.) i Balance (24. siječnja 1995.g.), nisu zabilježili nekakav veliki uspjeh. Promjena vokala i poliranje zvuka nikako nije dobro prolazilo kod fanova grupe.

Tenzije su rasle i Hagar odlazi iz sastava 1996.g.

1998.g. angažiraju pjevača Gary Cheronea, bivši član grupe Extreme i sa njim snimaju album naziva Van Halen III koji izlazi 17. ožujka 1998.g. Album je jako loše prihvaćen pa ubrzo nakon snimanja Gary odlazi iz sastava.

POVRATAK HAGARA
Poslije nekoliko godina koje nisu donijele ničega novog na sceni od grupe Van Halen, 2004. godina donosi povratak Sammy Hagara u sastav i snimanje novog albuma. Na njemu su snimljeni veliki hitovi iz vremena 1977. - 1995. godine (nije obuhvaćeno vrijeme Gary Cheronea), a nalaze se i tri nove skladbe koje izvodi Hagar. Eddie je odradio bas gitare u tipičnom stilu Michael Anthonya. Album izlazi kao dvostruko izdanje 20. srpnja 2004.g. pod imenom The Best of Both Worlds. Na njemu se nalazi 16 skladbi David Lee Rotha iz perioda 1978-1985, i 17 skladbi Sammy Hagara iz perioda 1986-1995. Jako je dobro prihvaćen od publike i glazbenih kritičara a prema Billboardovim

POVRATAK DAVID LEE ROTHA
podacima, zaradili oko 40 milijuna dolara.

2. veljače 2007.g. na službenim internet stranicama sastava Van Halen objavljen je povratak njihovog prvog pjevača s kojim su zabilježili najsjajniji period u karijeri, David Lee Rotha . Medijinovinare. Najavljuje se turneja po Americi negdje u ljeto 2007.g. koja se sastoji od 25 nastupa i snimanje novoga albuma. provjeravaju tu vijest i dobivaju potvrdne odgovore od Eddia i Rotha što su kasnije i potvrdili na konferenciji za

Van Halen neće nastupiti u istom sastavu kao daleke 1984.g., pa će tako i iz sastava izostati legendarni basista Michael Anthony, njega će zamijeniti Eddiev šesnaestogodišnji sin Wolfgang Van Halen. Na bubnjevima je Alex Van Halen, pa se može reći kako sve opet ostaje u obitelji.

Turneja se iz nekih nepoznatih razloga odgađa i dogovara se novi datum od 27. rujna do 11. prosinca 2007.g.

TEHNIKA SVIRANJA
Ono što karakterizira način Eddievog sviranja gitare je tehnika sviranja tappinga. Ovakvim načinom mogu se postići velike brzine pri sviranju složenih dionica. Eddie je usavršio jednoprsno i dvoprsno sviranje tappinga do te mjere da mnogi nisu mogli niti shvatit kako i na koji način nešto može odsvirati. Mnogi su mišljenja da je tapping izmislio sam Eddie, ali Steve Hackett, gitarista grupe Genesisa tu tehniku upotrebljava još prije sedam godina (naravno ne tako savršeno kao Eddie). Ipak Eddie je prvi koji ju je popularizirao.

Pored tappinga neizostavni dio njegovog sviranja bilo je flazolet, česta upotreba tremola, izuzetno brzo i melodično sviranje te izvođenje raznih zvučnih efekata koje je izvlačio iz gitare.

ZVUK GITARE
Gitaru je sastavio sam od dijelova Fender Stratocastera i Gibson Les Paula, a dao joj ime "Frankenstrat". Pomoću nje izvodio je tople zvukove (takozvani smeđi zvuk) i specifičnu distorziju. Za izvođenje raznih zvukova koristio je obaranje napona pojačala preko posebnog transformatora.

Eddie je pokupio dosta toga što se već moglo negdje vidjeti ali je to sve usavršio i od toga napravio svoj stil sviranja koji je postavio nove standarde u načinu sviranja gitare.

FLOYD ROSE SISTEM
Eddie je idejni tvorac sada čuvenog Floyd Rose tremola, mada mu to nije nikada zvanično priznato. Jedan od ključnih elemenata u načinu njegovog sviranja bio je tremolo ugrađen u tijelo električne gitare. Osnovni problem kod tadašnjih tremola bio je što se pomjerao samo u jednome smjeru i to prema tijelu gitare. Eddie dolazi na ideju da bi se ručica tremola mogla pomicati prema gore i time izvlačiti žice čime bi se proširila mogućnost dobivanja novih zvukova. Počinju izlaziti prvi modeli a sa zaključavanjem žica na vratu električne gitare izbjegava se njezino često raštimavanje.

Danas gotovo nema gitare u rocku, hard rocku, heavy metalu i drugim žanrovima koja nema Floyd Rose.


6strings @ 23:02 |Komentiraj | Komentari: 0
The Beatles je kultni pop i rock sastav iz Liverpoola, Velika Britanija. Jedan su od najkomercijalnijih, najuspješnijih i najpopularnijih sastava u povijesti pop glazbe.


ŽIVOTOPIS BENDA

U ožujku 1957., pohađajući "Quarry Bank Grammar" školu u Liverpoolu, John Lennon formira skifflejazza i bluesa) sastav koji se zove "The Quarrymen". Pet dana kasnije susreo se sa gitaristom Paulom McCartneyem, koji je dolazio iz Wooltona i pozvao ga da mu se pridruži u sastav. 6. veljače 1958. mladi gitarista George Harrison pozvan je u sastav na promatranje. Na McCartneyevo insistiranje Harrison je u sastav primljen nakon jedne probe u ožujku 1958. gdje je svirao prvu gitaru. U to vrijeme su Lennon i McCartney obojica jedan period svirala ritam gitaru.

U siječnju 1960., Lennonov prijatelj iz škole Stuart Sutcliffe, dolazi u sastav i svira bas gitaru i tada su se počeli zvati "The Silver Beetles" (izvedeno od njihovog menađera Larrya Parnesa koji je predlagao da se zovu "Long John and the Silver Beetles"). Kasnije u kolovozu 1960. počinju se zvati "The Beatles".
Članovi Beatlesa su tada: (izvođenje folka,

  • John Lennon (9. listopada 1940. - 8. prosinca 1980.) - vokal, ritam gitara
  • Paul McCartney (18. lipnja 1942. - ) - vokal, bas gitara
  • George Harrison (24. veljače 1943. - 29. studenog 2001.) - gitara, vokal
  • Ringo Starr (7. srpnja 1940. - ) bubnjevi - vokal
  • Pete Best - bubnjevi
  • Stuart Sutcliffe - bas gitara

Više no itko drugi, Beatlesi su objedinili najbolje vrijednosti ranog rock and rolla te ih pretvorili u novu izvornu formu afirmirajući usput ideju rock sastava kao kolektivnog autora/izvođača u jednoj osobi. Fascinacija rock and rollom Eddieja Cochrana, Little Richarda i Genea Vincenta pokazala se poticajnom za stvaranjem novih rock standarda s kojima je sastav izborio svoj prvi nastup, višemjesečni ugovor u hamburškom "Star" klubu. U Hamburgu su silom prilika brzo profesionalno sazreli odrađujući višesatne setove u noćnom klubu blizu ozloglašene zone "crvenih svjetala".

U Liverpool su se vratili 1961. nakon dva odrađena ugovora u Hamburgu i nakon što ih je, kaneći se posvetiti studiju umjetnosti, napustio basista Stu Sutcliffe, koji pak 1962. umire od izljeva krvi u mozak. O karijeri Beatlesa u Liverpoolu skrbi novi menađer Brian Epstein a stalne svirke u liverpoolskom klubu "Cavern" (u kojem je utemeljen osebujni i iznimno popularan "Merseybeat zvuk), promoviraju ih u vodeću lokalnu atrakciju. Krajem 1961. i početkom 1962. Epstein Beatlesima osigurava ugovor za snimanje ploče sa izdavačkom kućem EMI /Parlophoneom u ljeto 1962. i to uglavnom zahvaljujući zalaganju producenta (kasnije njihov ključni suradnik), Georgea Martina.

Prije snimanja nastupnog singla "Love Me Do", umjesto Petea Besta za bubnjara dolazi Ringo Starr, nekadašnji član sastava "Rory Storm & The Hurricanes". Nastupni singl "Love Me Do" potpisali su Lennon i McCartney. Bio je to tipičan singl ranog britanskog popa sa zaraznom melodijom refrena, naglašenom izvedbom gitare, pozadinskim sviranjem ritam sekcije i svježim harmonijama. "From Me To You" dospio je samo do 17. mjesta top liste, no već treći singl "Please Please Me" dosegao je drugo mjesto na ljestvici.

Mlada publika mahom srednjoškolci koja je pohrlila u prodavaonice ploča, sa jednakim je ushitom odlazila i na koncerte, najavljujući početak beatlemanije, koja je uskoro temeljito potresla Britaniju, Europu, Ameriku i cijeli svijet. Album prvijenac Please Please Me snimljen je za maratonskog jednodnevnog snimanja. Na albumu se našao izvorni materijal s potpisom Lennona i McCartneya, te standardi koje je grupa uvježbala na koncertima poput neizbježnog "Twist & Shout". Potvrdu uspješne skladateljske formule dvojac Lennon/McCartney i novog zvuka koji je u studiju napravio George Martin, dalo je tržište. Album je punih trideset tjedana bio na vrhu britanske top liste. Naravno, u skladu sa tadašnjim izdavačkim normama morao je uključiti hitove sa singl ploča koji su mu prethodili (Love Me Do", "Please Please Me", "From Me To You",PS I Love You") te nove potencijalne hit singlove, poput kasnije uspješnice "Twist And Shout".

Album With the Beatles koristi istu formulu kombinacije standarda i skladbi Lennona i McCartneya, izlazi u studenome 1963. i najavljuje uspješni hit singl "She Loves You". Beatlesi su tada već velike zvijezde, a album donosi čitav niz novih hitova. Nakon što je tvrtka "Capitol" konačno u SAD-u objavila početkom 1964. singl "I Wanna Hold Your Hand" te album Meet the Beatles! (američko izdanje slično britanskom With the Beatles), Beatlesi u veljači kreču na američku turneju i osvajaju Ameriku. Stvarajući ujedno put za "britansku invaziju" grupa poput, Stonesa, Kinksa... Sudjelovanje na poznatom televizijskom Ed Sullivan nastupu, gledalo ih je rekordnih 70 milijuna gledatelja, a svega dva mjeseca kasnije Beatlesi su okupirali prvih pet mjesta na referentnoj Billboarovoj top lista singlova nizom: "Can't Buy My Love", "Twist And Shout", "She Loves You", I Want To Hold Your Hand", "Please Please Me".

Album A Hard Day's Night izlazi u ljeto 1964., na kojem se nalazi glazba iz istoimenog filma Richarda Lestera, koji je uhvatio atmosferu "beatlemanije". Na kraju 1964. objavljen je novi album Beatles for Sale koji je zauzeo prvo mjesto na obje strane Atlantika. Godinu dana kasnije Beatlesi su na velikoj europskoj, azijskoj i australskoj turneji na kojoj uspijevaju snimiti još jedan film s Richardom Lesterom i pripadajućim albumom na koje se nalazi glazba iz filma. Album Help!Rubber Soul izlazi u prosincu 1965. i bilježi pomak s plitkih ljubavnih tema prema slojevitim tekstovima te složenijim glazbenim teksturama. Album je jako puno pod utjecajem Bob Dylana, psihodelije i folk rocka, a bilježi i različite interese trojice skladatelja; Lennona (Koji inzistira na "odmetničkom" rockerksom naboju), McCartneya (koji više njeguje pop glazbu) te Harrisona (koji se sve više gleda kao autor i prijenosnik psihodelične glazbe). najavljen je singlom "Ticket To Ride", koja je kao i naslovna tema bila broj jedan u Americi, no ključna skladba na albumu je "Yesterday", jedna od najizvođenijih i najčešće snimanih skladbi svih vremena.

Album Revolver izlazi 1966. i ide još jedan korak dalje. Beatlesi su nakon objavljivanja albuma i službeno odustali od koncerta i turneje u korist studijskog rada, a već Revolver s 10 tjedana snimanja u studiju, postaje do tada najambicioznije sniman album. Početkom 1967. Beatesi objavljuju jedan od svojih najboljih singlova s dvostrukom "A" stranom, odnosno skladbama "Penny Lane" i "Strawberry Fields Forever", a to je bio pravi uvod u remek djelo koje je slijedilo.
Album Sgt.Pepper's Lonely Hearts Club Band izlazi u ljeto 1967. i postaje jedan od najutjecajnijih albuma u povijesti rocka. Sniman je novom tehnikom i korištenjem četverokanalnog studija te u novijoj produkciji Georgea Martina. Skladbe na albumu prožete su elektroničkim efektima, tradicijom music halla, kabarea, psihodelije, elementima klasične glazbe, soula, etnoom, i kao takav dao je mnoge hitove. Sgt. Pepper bio je njihov najprodavaniji album i punih 15 tjedana nije silazio sa vrha britanske top liste. Singl "All You Need Is Love" Beatlesi snimaju u živo u srpnju 1967. za vrijeme pionirskog mondovizijskog TV prijenosa koji je prenošen satelitom. Iste godine umire im menađer Brian Epstein.

Dvostruki album The Beatles, znana kao "dvostruki bijeli album", nastao je nakon niza problema s kojima su se suočili Beatlesi; Lennonove rastave i veze sa Yoko Ono, smrt menađera, raspadom njihove korporacije "Apple"... Album je sniman vrlo dugo, uz nesuglasice i tenzije koje se nisu smanjile ni nakon snimanja, no komercijalni učinak albuma je bio ogroman. Prethodio mu je u vrlo uspješni singl "Hey Jude", koji je prodan u preko 6 milijuna primjeraka, no nije se našao na albumu. "Bijeli album" postao je jedan od najcitiranijih i najutjecajnijih albuma Beatlesa.
Nastojeći nadvladati nesuglasice u sastavu, u proljeće 1969. snimaju novi materijal u studiju uz prisustvo kamera. Rezultat je poražavajući, skoro su se doslovno raspali pred kamerama, ostavljajući za sobom rastresit i neuravnotežen materijal čiji su bolji trenuci (uz postprodukciju Phila Spectora) postali Let It Be, album objavljen 1970. Riječ je o oproštajnom i zapravo posthumnom objavljenom albumu Beatlesa na kojem su se ipak našle neke iznimne skladbe poput naslovne teme, "Across The Universe" i "Long And Winding Road" te hit singla "Get Back".

Premda su razlike i tenzije u sastavu bile sve veće, Beatlesi su se još jednom našli u studiju sa svojim producentom Georgeom Martinom. Rezultat te suradnje bio je album Abbey Road, posljednja ploča koju su Beatlesi objavili kao aktivan sastav. Album je desetljećima bio apsolutni favorit publike, a s devet milijuna prodanih primjeraka postao je i najnakladnijim albumom Beatlesa. Album je na "A" strani ponudio nekoliko iznimnih skladbi dok je na bogato orkestriranom "B" stranom bitno utjecao na način pisanja te promišljanja brojnih progresivnih autora ranih sedamdesetih.
Nedugo nakon izlaska albuma, Lennon je prvi počeo javno govoriti o odlasku iz sastava, ipak prvi je Beatlese službeno napustio Paul McCartney u travnju 1970. Sva četvorica, tada već bivših Beatlesa, uskoro su nastavili svoje karijere; Lennon prvo sa "Plastic Ono Bandom", a potom i samostalnim projektima, McCartney solo ili sa "Wingsima", George Harrison i Ringo vlastitim albumima. Ubojstvo Lennona u prosincu 1980. prekinulo je sve spekulacije o ponovnom okupljanju, a smrt Georgea Harrisona 2001.g. i mogućnost za tehnološki moguća "posthumna izdanja" kakva je bilo ono iz 1995. na projektu Anthology.

Projekt Anthology (tri izdanja s po dva CD-a iz 1995. i 1996.) ponudio je ranije neobjavljene demo-snimke, alternativne verzije, fragmente konverzacije i komentara. Cijeli projekt zamišljen je i odrađen je kao visokokvalitetna zvučna izvedba i zaključni je dokument u diskografiji Beatlesa. Let It Be… Naked također dolazi iz arhiva. Radi se o albumu sa isječcima za album Let It Be, koji je prema tvrdnjama Paula McCartneya, bio zamišljen bez podrške velikog orkestra. Osim drugih verzija udarnih skladbi na albumu, donio je i ranije na albumima neobjavljene singlove "Get Back" i "Don't Let Me Down".

POVIJEST
Grupa The Beatles je najpopularnija i najutjecajnija grupa u povijesti popularne glazbe.Njihove pjesme dominirale su 1960-ih godina kada su ljudi vjerovali da glazba može promijeniti svijet, a skladateljska vještina Lennona i McCartneya omogućila je da njihova glazba i dalje živi. Njihove pjesme još uvijek imaju utjecaja na mnoge današnje glazbenike.Prvi nastupi uživo počeli su u klubovima Liverpoola i okolici. Njihove žive izvedbe bile su uzbudljivo iskustvo u odnosu na ozbiljne i krute izvođače koji su prevladavali u popularnoj glazbi tog vremena. Slava The Beatlesa temeljila se na skljadateljskoj vještini Johna Lennona i Paula McCartneya. U početku su obojica pisali tradicionalne rock and roll pjesme o prijateljstvu i ljubavi, no kako se taj tandem razvijao, njihove pjesme su postale raznovrsnije.

RANI ŽIVOT
Sva četvorica Beatlesa rođena su u engleskoj luci Liverpoolu i svirali su raznim rock and roll1950-ih. Godina 1960-61. John, Paul, George i bubnjar Pete Best svirali su u Star Clubu u njemačkoj luci Hamburgu, gdje su puno naučili o nastupu uživo. Nakon povratka u Englesku, redovito su nastupali u liverpulskom Cavern Clubu. Godine 1962.njihov menadžer Brian Epstein (1934.-67.) zamijenio je Besta Ringom Starrom na mjestu bubnjara.

BEATLEMANIJA
U siječnju 1964. pjesma "I Want To Hold Your Hand" dospijela je na vrh američke glazbene ljestvice. U jezik je ušla nova riječ "beatlemanija" kao izraz za tisuće obožavatelja koji su vrišteći u stopu pratili ovu grupu. Za nekoliko mjeseci The Beatles su postali najveća glazbena grupa na svijetu.

SNIMANJE PLOČA
Godine 1966. The Beatlesi su prestali nastupati uživo i više vremena provodili u studiju. Tamo su eksperimentirali sa različitim instrumentima, kao što su gudački orkestri i sitari, te novim snimateljskim tehnikama. Za njihovo remek-dijelo Sgt. Pepper˙s Lonely Hearts Club Band trebalo je nekoliko mjeseci rada te primjena tehnika kao što su spajanje vrpci i snimanje na više kanala.

POSLJEDNJI ALBUM
Godine 1969. grupa se počela raspadati zbog sukoba koji su rasli među četvoricom njezini članova i stoga što su njihovi glazbeni interesi kretali različitim smjerovima. Njihovi posljednji snimljeni albumi bili su Abbey Road (1969.) i Let it be, koji je pušten u prodaju 1970. iako je snimljen prije Abbey Roada. The Beatles su se krajem te godine i razišli. Sva četvorica su nastavili svoje karijere kao solo glazbenici. grupama krajem


6strings @ 11:20 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 12, 2008
Deep Purple (osnovan 1967. godine) je engleski hard rock bend koji je dobio ime po pjesmi Petera De Rose-a. Jedan od najuticajnih rock bendova 70-tih. Gitarist i ujedno vođa benda Ritchie Blackmore je jedan od najboljih gitarista svijeta poznat po svojim zvučnim riffovima.

Tokom godina su izmjenli tri pjevača i tri basista, ali su Ian Paice (bubnjar), Jon Lord (klavijaturist) i Ritchie Blackmore (gitarist) uvijek bili tu. Prvi pjevač je bio Rod Evans poznat po pjesmama Hush i obradi Hendrixovog Hey Joe-a na prvom albuma Shades of Deep Purple. 1969. godine Ian Gillan i Roger Glover su došli u bend, za vrijeme njih Deep Purple je doživio procvat. 1973. godine Roger Glover i Ian Gillan odlaze a u bend dolaze David Coverdale i Glen Hughes. Izdali su album Burn. 1975. godine Ritchie Blackmore odlazi i osniva Rainbow. Kada se mislilo da će se bend razići David Coverdale je našao gitaristu Tony Bolina koji je vrlo dobro zamjenio Ritchie Blackmore-a ali se predozirao 1976. godine i Deep Purple se razišao. 1984. godine kada je Ritchie Blackmore završio s Rainbow-om skupio je ponovno Deep Purple i izdali su album Perfect Strangers. Deep Purple dan danas još svira i izvodi stare hitove svuda po svijetu ali nažalost bez Jon Lord-a i Ritchie Blackmore-a.

ČLANOVI BENDA
  • Ritchie Blackmore (gitara)
  • Ian Gillan (vokal)
  • Jon Lord (klavijature)
  • Roger Glover (bass)
  • Ian Paice (bubnjevi)
  • Rod Evans (vokal)
  • David Coverdale (vokal)
  • Glen Hughes (bass i vokal)
  • Tommy Bolin (gitara)
  • Steve Morse (gitara)
  • Don Airey (klavijture)
  • Nick Simper (bass)
  • Joe Lynn Turner (vokal)
6strings @ 18:15 |Komentiraj | Komentari: 0
Bon Jovi američki je rock glazbeni sastav iz New Jerseya osnovan 1983 . godine. Vođen od glavnog pjevača i tvorca imena benda Jona Bon Jovija , bend je originalno ostvario veliki uspjeh 1980-ih kao metal bend. Bon Jovi se dokazao kao puno trajnija od većine grupa tako etiketiranih, spajajući elemente hard rocka , Hair Metala , heartland rocka , i stila " MTV Unpluggeda " da bi održali komercijalno uspješnu karijeru i duboko u 2000-ima.


Bon Jovi su prodali više od 40 milijuna albuma u Sjedinjenim Američkim Državama , i preko 120 milijuna albuma širom svijeta, a svirali su uživo koncerte u većim gradovima u Aziji , Europi , Australiji , Kanadi , Južnoj Africi , i Južnoj Americi , uz dodatak velikog broja gradova u SAD-u.

POVIJEST
Glavni pjevač Jon Bon Jovi (John Francis Bongiovi) počeo je svirati glasovir i gitaru u trinaestoj godini, uzimajući lekcije kod svog susjeda, Ala Perinelloa. U toj istoj dobi, Bongiovi je osnovao svoj prvi glazbeni sastav, nazvan Raze . Jon se upisao u mušku Katoličku školu St. Joseph High School u Metuchen ( New Jersey ), ali ju je napustio nakon preklinjanja roditelja; želio je pohađati državnu školu. Krenuo je na nastavu u Sayreville War Memorial High School . U šesnaestoj godini Bon Jovi upoznaje Davida Bryana (rođenog kao David Bryan Rashbaum) i osniva 12-člani sastav s njim pod imenom Atlantic City Expressway . Svirali su u klubovima po New Jerseyju, iako su bili maloljetni. Još uvijek u tinejdžerskim godinama, Bongiovi je svirao u sastavu John Bongiovi and the Wild Ones , svirajući u klubovima New Jerseyja kao što je "The Fast Lane" i otvarajući nastupe poznatim izvođačima u tom području. Do ljeta 1982., završio je školu i radio skraćeno radno vrijeme, jedan od poslova bio mu je u trgovini cipelama, John se zaposlio u Power Station Studios, diskografskom studiju na Manhattanu čiji je suvlasnik bio njegov rođak, Tony Bongiovi. Bongiovi je snimio nekoliko demo-snimki (uključujući onu koju je produciorao Billy Squier ) i poslao ih mnogim diskografskim kućama, ali nije bilo nikakvog rezultata.

Godine 1983., Bongiovi je posjetio lokalnu radio postaju WAPP 103.5FM "The Apple" u Lake Successu ( New York ). Razgovarao je direktno sa D.J.-em, Chipom Hobartom, koji je predložio Bongioviju da WAPP uključi njegovu pjesmu "Runaway" na kompilacijski album lokalnih nepoznatih talenata. Bongiovi je bio neodlučan, ali s vremenom dao im je pjesmu u kojoj je koristio studijske glazbenike da sviraju na pjesmi "Runaway" (koja je napisana 1980-ih). Studijski glazbenici koji su pomogli pri snimanju pjesme "Runaway" bili su poznati kao "The All Star Review."

Pjesma se počela svirati u području newyorškog metroa, a onda su ostale sestrinske postaje na velikim tržištima počele svirati tu pjesmu. Odjednom, sve diskografske tvrtke koje sadrži A&R koji su propustili demo čulo se da pokušavaju saznati tko je taj umjetnik bez ugovora. WAPP je pripremao nastup -- Bongiovi je sada trebao bend. Oni koji će uskoro postati članovi benda prošli su njegovim putem ranijih dana, ali trenutni poredak nije se pronašao do ožujka 1983. Bongiovi je nazvao David Bryana, koji je zatim nazvao Aleca Johna Sucha i Ticoa Torresa.

Izabran da svira vodeću gitaru bio je Bongiovijev susjed, Dave Sabo (poznatiji kao The Snake - Zmija), koji je kasnije oformio grupu Skid Row. Jednu noć nakon nastupa, Richie Sambora je pronašao Bongiovija iza pozornice i rekao mu da bi on trebao biti gitarist. Bongiovi ga je otpisao I nije baš razmišljao o tome, ali rekao mu je da nauči materijal i pojavi se na probama. Sambora je došao ranije i znao je materijal, pa je Bongiovi bio impresioniran; u tom trenutku, Sambora je postaon vodeći gitarist benda i glazbeni dinamičnu duo je rođen.

Prije dolaska u grupu, Sambora je putovao na turnejama sa Joeom Cockerom, svirao sa grupom imena Mercy I upravo je bio pozvan na audiciju za KISS. Također je svirao na albumu Lessons sa bendom Message, koji je ponovo obvaljen na CD-u kroz Long Island Records godine 1995. Message su priginalno potpisali za diskografsku kuću Led Zeppelina Swan Song Records, iako album nikada nije bio objavljen.

Tico Torres bio je također iskosan glazbenik, snimao je sa Milesom Davisom i uživo sa umjetnicima iz Phantom's Opera, The Marvelettes, i sa Chuckom Berryjem. Svirao je na 26 pjesama i nedugo prije ulaska u Bon Jovi snimao je sa Frankie and the Knockouts (bendom iz New Jerseyja sa hit singlom ranih 1980-ih).

David Bryan bio je prirodni odabir. Napustio je bend koji su on i Bon Jovi osnovali i vratio se na koledž na učenje za medicinu. Dok je još bio na koledžu, shvatio je da se želi baviti muzikom cijelo vrijeme, napokon je bio primljen u legendarnu Juilliard School, prestižnu glazbenu školu u New Yorku. Kada je Bongiovi nazvao svog prijatelja i rekao mu da sastavlja bend, a postojala je nada i da diskografski ugovor postane stvarnost, Bryan je pratio Bongiovijeve tragove.

1980-e
Uz pomoć svog novog menedžera Doca McGheeja, prvi album benda, Bon Jovi , bio je objavljen 21. siječnja 1984. Album je postao zlatan u USA (prodano je preko 500,000) I bio je objavljen također u UK. Grupa je pronašla sebe kao predgrupa za ZZ Top na Madison Square Gardenu (prije nego im je prvi album bio objavljen), i za Scorpionse i KISS u Europi. Također su se pojavili na American Bandstand. Godine 1985, drugi album Bon Jovija 7800° Fahrenheit bio je objavljen, ali odgovori su bili slabi. Vodeći britanski metal magazin Kerrang!, koji je imao jako pozitivne kritike na prvi album, ovaj je album nazvao "blijedom imitacijom Bon Jovija koje smo upoznali i zavoljeli." Jon Bon Jovi je sam kasnije rekao da je moglo i trebalo biti bolje. 1990-e

Između godina 1990 i 1992, članovi benda krenuli su odvojenim putevima na neko vrijeme da bi se refokusirali prije pisanja i snimanja svog slijedećeg albuma. Ovo slobodno vrijeme također im je koristilo da odluče gdje će se Bon Jovi uklopiti zbog rapidnog mijenjanja glazbene scene prije njihovog povratka. Jon Bon Jovi je snimio solo album, soundtrack za film "Mladi revolveraši II" (Young Gouns 2) (u kojem se također pojavljuje na manje od sekundu), poznatiji kao " Blaze Of Glory ". Album je uključio neke od vrlo poznatih gostiju kao npr.: Elton John , Aldo Nova , Little Richard , and Jeff Beck , između ostalih. Album je dobro prošao komercijalno I sakupio vrlo pozitivne kritike [potrebno citiranje]. Naslovna pjesma, " Blaze Of Glory ", zaradila je Jonu nominaciju za Academy Award (Oscara) za Najbolju pjesmu, ali nije osvojio tu nagradu. Te iste godine, kako bilo, " Blaze Of Glory " nagrađena je Zlatnim globusom.

2000-e
Nakon gotovo trogodišnje praznine, tijekom koje je nekoliko članova benda radilo na nezavisnim projektima, Bon Jovi su se ponovo okupili godine 1999. I počeli raditi na svom slijedećem studijskom albumu. Njihovo izdanje iz godine 2000., Crush , doživjelo je neviđeni uspjeh i u USA i izvan nje, dijelom zahvaljujući hit singlu " It's My Life ", na kojem je svoju suradnju pružio poznati švedski producent Max Martin. Crush , sa kojega su također sišli hitovi kao "Say It Isn't So" i " Thank You For Loving Me ", uskoro je postao najuspješniji studijski album ovog benda nakon Keep The Faith , i pomogao predstaviti Bon Jovi novijoj, mlađoj bazi fanova. Turneja Crush, koja je počela tog ljeta, u originalu je uključivala oko 60 nastupa, a produžena je zbog Bon Jovijeve novootkrivene popularnosti, što je bend ostavilo na putovanjima sve do sredine godine 2001. Dok su bili na turneji, Bon Jovi su objavili kolekciju snimki nastupa uživo snimljenih tijekom cijele karijere i pretvorenih u album naziva One Wild Night: Live 1985-2001. Ova turneja bila je zabilježena na tom europskom putovanju godine 2000. uključujući nastup benda dvije večeri zaredom na stadionu Wembley, što su bili zadnji nastupi u toj areni prije njezina uništavanja.

Ubrzo nakon terorističkih napada 11. rujna 2001. godine, bend je nastupao kao dio povijesnog koncerta zvijezda pod nazivom Koncert za grad New York, dobrotvorni koncert za žrtve i njihove obitelji. Izveli su akustični medley sastavljen od pjesama " Livin' On A Prayer " i " Wanted Dead Or Alive " sa završnim dodatkom iz " It's My Life ".

Dana 29. srpnja 2006, bend je odsvirao svoj rasprodani završni show turneje Have A Nice Day pred 55,000 ljudi na Giants Stadiumu. Jon Bon Jovi se zahvalio publici za njihovu podršku, jer to je bilo 8. puta da je grupa imala rasprodani show na Giants Stadiumu. Dana 7. rujna 2006, Bon Jovi, zajedno sa drugim vrhunskim izvođačima, sudjelovali su na priredbi Fashion Rocks. Taj događaj sa crvenim tepihom, održan u Radio City Music Hallu, pokrenuo je Modni tjedan New Yorka. Koncert, podržan od strane Eltona Johna, sakupljao je novac za Zakladu Eltona Johna za istraživanje AIDS-a. Bon Jovi su započeli sa akustičnom verzijom "Livin' on a Prayer," onda preskočili na spektakularnu električnu izvedbu njihova posljednjeg singla "Who Says You Can't Go Home." Sa krajem turneje Have A Nice Day , Bon Jovi su počeli nabacivati ideje za svoj slijedeći projekt. Među potencijalnim ponudama je odlazak u Nashville na snimanje sa country zvijezdama (slijedeći uspjeh koji su imali sa "Who Says You Can't Go Home"), slijedeći greatest hits CD, novi studijski album, i čak novi filmovi.

Dana 20. rujna 2006, službena web stranica Bon Jovija potvrdila je slijedeće: "Jon i Richie počinju raditi sa tekstopiscima u Nashvilleu na svom slijedećem projektu." Također, dana 20. rujna 2006, epizoda showa Oprah bazirana na uraganu Katrina bila je prikazana na TV. Pri kraju showa Bon Jovi su izveli "Who Says You Can't Go Home" koji pristaje temi o uraganu Katrina. Dana 13. listopada 2006, najavljeno je, pored Jamesa Browna, da će Bon Jovi biti uvedeni u UK Music Hall of Fame i to dana 14. studenog 2006. Bon Jovi će se pridružiti glazbenim legendama kao što su The Beatles, The Rolling Stones, U2, Madonna te Elvis Presley.

U razdoblju od 11. do 17. studenog 2006 u emisiji na Radio Times Jon Bon Jovi otkrio je da se bend vraća u studio zbog radova na slijedećem albumu I ponovo će uskoro krenuti na turneju.
6strings @ 13:22 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 11, 2008
Bob Dylan (pravim imenom Robert Allen Zimmerman ) ( Duluth , Minnesota 25. svibnja 1941 .), američki je pjevač , skladatelj i pjesnik .


Jedan je od najvećih kantautora 20. stoljeća i kultna ličnost generacije 1960 -ih godina. Često je kroz pjesmu izražavao bunt protiv politike i društvenih dogmi njegova vremena, govorio o problemima religije i vjere općenito, te pjevao o ljubavi. Najpoznatije su njegove pjesme Blowin' in The Wind , The Times They Are A-Changin' , Like a Rolling Stone , Just Like A Woman , All Along the Watchtower , Lay Lady Lay i druge.

Utjecaj Boba Dylana na rock glazbu je ogroman. Prvi je inzistirao na kvaliteti tekstova pjesama, a njegovo je pjevanje odškrinulo vrata drugim pjevačima s manje atraktivnim glasom (na primjer Lou Reed iz The Velvet Underground ). Jedan je od prvih koji je svirao folk rock (na što ga je potakla obrada njegove pjesme Mr Tambourine Man grupe Byrds ) te country rock i americanu (na albumima The Basement Tapes iz 1967 ./ 1975 ., John Wesley Harding iz 1968 . i Nashville Skyline iz 1969 .). Vlasnik je prvog dvostrukog albuma u povijesti ( Blonde on Blonde iz 1966 .) a njegove su tada još neobjavljene snimke s grupom The Band razlog nastanka bootleg albuma The Great White Wonder ( 1969 .), prvog bootlega u povijesti rock glazbe.

Svira gitaru , usnu harmoniku i glasovir . U četrdeset i pet godina umjetničkog rada objavio je 44 albuma među kojima su najzapaženiji The Freewheelin' Bob Dylan , Blonde on Blonde , Blood on the Tracks , Desire te noviji Love and Theft i Modern Times .
6strings @ 15:18 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Hladno pivo je punk - rock bend iz Zagreba . Sastav je osnovan 1988 . godine.

ČLANOVI BENDA
Mile (vokal), Zoki ( gitara ), Šoky ( bas ), Suba ( bubanj ), Stipe ( truba ), Deda (klavijature).
Prodali su preko 60.000 nosača zvuka, održali oko 600 koncerata u Hrvatskoj , Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Makedoniji, Njemačkoj, osvojili 3 Porina , 3 Crna mačka , imaju najposjećeniju web stranicu nekog hrvatskog benda [ nedostaje izvor ] ...

Njihov proboj krenuo je krajem osamdesetih iz zagrebačkog zapadnog predgrađa Gajnica, da bi krajem 90-ih ostali ubilježeni kao definitivno najznačajniji domaći punk rock band tih godina i jedan od najboljih rock bandova uopće na domaćoj sceni. Nakon 3 albuma koji su zaključili neformalnu trilogiju ("Džinovski", "G.A.D." i "Desetka") u kojoj je HLADNO PIVO zajedno sa svojom publikom odrastalo i "apsolviralo" sve ulične i klupske odlike pop punka, punk rocka i hardcore punka, bend je odlučio obogatiti svoj izričaj snimivši 1999. do tada najbolje producirani album "Pobjeda" (producent Edi Cukerić), s novim dodatnim članom Stipom na trubi, te korištenjem klavijatura, akustične i slide gitare što je bučnom iskazu nabacilo nešto mainstream širine i instrumentalne panoramičnosti zvučne slike. Na "Pobjedi" se u osnovnoj punk rock potki kao bazičnom stilu ili van nje čuju ska ritmovi, country lirika, heavy metal tutnjava, folk poetika, jazzy ugođaj, pa čak i apokaliptični narodnjak "Bačkizagre stuhpa šeja".

Krajem 2000. Pivo je zaokružilo devedesete živim albumom "ISTOČNO OD GAJNICA". Sljedeću godinu pjevač Mile koristi za solo projekt ("U tri oka" Mile i Putnici), a pred ljeto 2002. Pivo dovršava himnu za nogometnu reprezentaciju za Svjetsko prvenstvo u Japanu u kojoj su sudjelovali i golmani Stipe Pletikosa i Tomislav Butina .

Krajem 2002. singl "Šamar" bio je dio velike međunarodne kampanje za borbu protiv nasilja u obitelji i godinu dana kasnije priskrbio bendu nagradu Hrvatskog Helsinškog odbora .

Album "Šamar" pojavio se početkom lipnja 2003., praćen velikim ljetnim hitom "Zimmer Frei". Uslijedila je velika turneja "Dođite po šamar" te njen jesenski nastavak "Okrenite drugi obraz".

Pivo je "Šamarom" dominiralo listama najboljih albuma godine, a potvrda kvalitete stigla je i na Porinu i Zlatnoj koogli 2004. U travnju 2004., održali su trijumfalni koncert u krcatoj maloj dvorani Doma sportova koji je ovjekovječen i na DVD-u "Pun (kon)Dom sportova". To je raskošno izdanje u samo nekoliko mjeseci prodano u više od dvije tisuće primjeraka.

U proljeće 2005. Pivo je krenulo u najveću turneju u karijeri. "Runda za sve" obilazi desetak najvećih hrvatskih gradova, a koncerte u sportskim dvoranama prati vrhunska produkcija. Kulminacija turneje očekuje se 25. svibnja 2007. na Šalati. 14. prosinca 2007. napunili su Dom Sportova, ovog puta koncert je bio u velikoj dvorani, a rasprodan je desetak dana prije održavanja koncerta. U proljeće 2007. izdali su album "Knjiga žalbe" i popratili ga turnejom "Uz žuju nije sve tako sivo", posjetili su sve veće gradove u Hrvatskoj.

ALBUMI
Džinovski 1993 .
G.A.D. 1995 .
Desetka 1997 .
Pobjeda 1999 .
Istočno od Gajnica 2000 .
Šamar 2003 .
Knjiga žalbe 2007 .
6strings @ 08:23 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 10, 2008
ABBA je švedski pop-sastav, osnovan 1972 . godine u Stockholmu .

ABBA je bila i ostala do danas jedna od najpopularnijih grupa, ne samo u Švedskoj, već i u cijelom svijetu. To potvrđuje i činjenica od prodanih 360 milijuna nosača zvuka diljem svijeta i činjenica da je grupa bila godinama najznačajniji švedski izvoznik u rangu VOLVO-a.

Članovi benda su dvije ljepotice - "hladna" plavokosa nordijka Agnetha Fältskog i otvorene seksipilnosti crvenokosa Anni-Frid Lyngstad (Frida), u paru sa kvalitetnim glazbenicima - skladateljima, samoukim Björnom Ulvaeusom te Bennyjem Anderssonom koji je talent naslijedio od djeda.

Dakle, sve je počelo 1974 . godine kada su pobijedili na Euroviziji pjesmom " Waterloo " i slava traje do njihova razlaza 1982 . godine.

Naime, godinu dana prije (1973.) također su bili na Švedskom natjecanju za pjesmu Eurovizije i natjecali su se pjesmom "Ring Ring" koju su komponirali Björn Ulvaeus i Benny Andersson. Tada su osvojili 3. mjesto.

Nakon pobjede na Euroviziji, pjesma "Waterloo" je dospjela na vrh britanske ljestvice i ušla među 10 najprodavanijih ploča u SAD -u.

Nakon "Waterloo"-a slijedili u hitovi: "Mamma Mia", "SOS", "Money, Money, Money", "Fernando", "Dancing Queen", "Super Trouper"... Sljedećih godina prodavali su ploče u milijunskim naknadama, a svugdje su ih dočekivali oduševljeni obožavatelji...

Privatne su razmirice odredile smjer grupe, ali ipak su još neko vrijeme 'gurali' dalje. Album "Super Trouper" je lansirao dva hita "The Winner Takes It All" (pjesma nastaje u trenutku razvoda Björna i Agnethe) i Super Trouper". Iste godine ABBA objavljuje svoj osmi album "The Visitors" koji je također bio uspješan.

Nakon nikada službeno objavljenog raspada grupe 1982. godine, njihova glazba živi dalje. Napomenimo da je njihov "Greatest Hits" album 1992. godine prodan u više od 22 milijuna primjeraka, a mjuzikl " Mamma Mia! " (bazira se na njihovim pjesmama) je veliki hit diljem svijeta.

ČLANOVI
A gnetha Åse Fältskog
B jörn Kristian Ulvaeus
B enny Bror Göran Andersson
A nni-Frid „Frida“ Synni Lyngstad
6strings @ 15:05 |Komentiraj | Komentari: 0
Led Zeppelin je engleski rock sastav nastao krajem 1960-ih godina i s 300 milijuna prodanih albuma, od toga samo 100 milijuna u SAD -u, nije bio samo jedan od komercijalno najuspješnijih rock sastava, već i pionir hard rocka i heavy metala.

Sastav Led Zeppelin osnovao je 1968 . godine Jimmy Page nakon raspada grupe Yardbirds . Prvo su se zvali "The New Yardbirds".

Grupu su činili pjevač Robert Plant, bubnjar John Bonham, prateći pjevač Mike Scott i bivši basist Yardbirdsa Chris Dreja, ali Dreja napušta grupu i počinje se baviti fotografijom (kasnije će napraviti fotografiju koja će se nalaziti na stražnjoj strani debi albuma grupe). Zamijenio ga je Pageov dugogodišnji prijatelj i kolega, studijski glazbenik John Paul Jones. Pageov prvi izbor za pjevača bio je Terry Reid. No, on odbija ponudu i preporuča Planta. Plant prihvaća ponudu i dovodi svog prijatelja Johna Bonhama iz raspadnutog sastava "Band of Joy". Što je bilo sa Scottom ostaje nepoznato.

Ime Led Zeppelin dobivaju po ciničnoj opasci Keith Moona bubnjara grupe " The Who " koji je izjavio da će grupa izdržati poput olovnog cepelina u zraku. Započeli su kao blues rock grupa, da bi kasnije razvili svoju glazbu u pravcu koji će se nazvati hard rock i heavy metal te se Led Zeppelin i Black Sabbath smatraju prvim heavy metal grupama.

Neposredno nakon prve turneje izdaju u listopadu 1968 . svoj prvi album. Album je mješavina bluesa i rocka s distorziranim zvukom gitare čime je ta ploča jedna od centralnih i najzaslužnijih za evoluciju heavy metal glazbe.

Iako su se neke od ranijih pjesama Led Zeppelina temeljile na obradama blues standarda, druge, kao Communication Breakdown imale su jedinstveni i prepoznatljiv "heavy" zvuk . Na albumu se još nalaze akustične skladbe poput Black Mountain Side i skladbe koje kombiniraju akustičnu i električnu gitaru poput obrade folk pjesme Babe I'm Gonna Leave You . Brzi uspjeh prvog albuma pokrenuo je karijeru grupe, pogotovo u SAD -u, gdje su imali česte turneje.

Na drugoj ploči Led Zeppelin II nastavljaju sa sličnim stilom kao s prvog albuma. Prva pjesma Whole Lotta Love ima snažan riff koji "vozi" ritam -sekcija Bonhama na bubnjevima i Jonesa na bas-gitari. Drugim albumom, koji su ljubitelji grupe često zvali i "Brown bomber", Led Zeppelin konačno definiraju svoj zvuk. Ploča je postigla veliki uspjeh. Bila je na prvom mjestu top-lista i u SAD -u i Velikoj Britaniji .

Jimmy Page i Robert Plant bili su blues fanatici. Neki od ranih hitova Led Zeppelina Whole Lotta Love i You Shook Me bili su jako slični pjesmama Willie Dixona, gitariste Howling Wolfa. Page je izjavio u jednom razgovoru: "Često sam mislio da smo mi na sličan način kao što su Rolling Stonesi htjeli biti djeca Chuck Berrya , pokušavali biti djeca Howling Wolfa."

Osim bluesa, članovi su grupe voljeli i američki rock and roll , primjerice Fats Domina i Little Richarda koji su im bili velika inspiracija. Led Zeppelin često su izvodili rockabilly pjesme koje je proslavio Elvis Presley i Eddie Cochran.

Nastupi Led Zeppelina znali su trajati više od tri sata jer su izvodili produljene i improvizirane verzije svojih kompozicija u koje su često ubacivali sitne utjecaje Jamesa Browna i Motown soul glazbe koja je bila omiljena kod bubnjara Bonhama.

Radi skladanja trećeg albuma Led Zeppelin III , grupa se povlači u kolibu Bron-Yr-Aur u Wallesu . To je rezultiralo više akustičnim zvukom albuma poput pjesama Gallow's Pole ili Friends . Pjesme su bile pod jakim utjecajem keltske i country glazbe, a po prvi se puta javlja utjecaj i arapske/ indijske glazbe u spomenutoj skladbi Friends . Led Zeppelin III također je prikazao i drugačiju stranu gitarskog umijeća Jimmyja Pagea koji se prikazao kao izvrstan gitarist akustične gitare, a ne samo električne. Ovim albumom započinje era raznolikih omota, primjerice, omot je Led Zeppelin III albuma isječen, a ispod je krug koji se vrti i prikazuje različite oblike kroz pukotine omota.

Unatoč velikom broju publike, grupa je odbijala nastupe na TV-u zbog loše reprodukcije. Manjak prisustva na TV-u pojačalo je namjeru sastava da ih njihovi obožavatelji trebaju vidjeti i čuti uživo.

"Najveći sastav na svijetu" (1971.–1975.)
Različiti glazbeni smjerovi grupe spojili su se na njihovom četvrtom neimenovanom albumu, čiji je stvarni naslov bio prikazan u obliku četiri neizgovorljiva simbola, stoga se često nazivalo taj album Led Zeppelin IV , Zoso, Rune ili četiri simbola. Ne samo da je album bio bez naziva nego na omotu albuma nema ni naznake imena grupe. Album je izdan 8. studenog 1971 . godine. Na albumu se nalaze hard rock skladbe poput Black Dog , zatim tolkienovska fantasy skladba The Battle of Evermore i kombinacija ta dva pravca u skladbi Stairway to Heaven . Pjesma Starirway to Heaven bila je ogroman radiohit , koja unatoč svome uspjehu, nikada nije bila izdana kao singl. Album zaključuje jedna od njihovih najboljih blues skladbi When the Levee Breaks .
6strings @ 00:26 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 9, 2008
Branimir Johnny Štulić ( Skoplje , 11. travnja 1953 .), rock glazbenik iz generacije zagrebačkog novog vala, osnivač grupe Azra .


Rođen je u Skoplju gdje je službovao njegov otac, časnik JNA . Pet godina kasnije, njegova obitelj seli se prvo u Jastrebarsko , tridesetak kilometara jugozapadno od Zagreba, a nešto kasnije u grad Zagreb . Jedna je od značajnijih osoba hrvatskog rocka s hrvatskim narodnim motivima ( Klinček stoji pod oblokom , Mamica su štrukle pekli ) i prepjevima tradicionalne glazbe hrvatskog i balkanskog melosa.

POČECI   
U vrijeme studiranja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu , Štulić počinje pjevati vlastite i tuđe pjesme prateći se na akustičnoj gitari , a potom osniva i prvu grupu, Balkan Sevdah Bend .

Sastavljena od danas nepoznatih svirača akustičnih instrumenta i jednako nepoznate pjevačice, grupa je svirala pjesme u rasponu od sevdalinki do Beatlesa , uključujući i Štulićeve pjesme.

U siječnju 1977. godine, inspiriran stihom iz sevdalinke Kraj tanahna šadrvana nastale po prepjevu pjesme Der Asra Heinricha Heinea , Štulić mijenja ime grupe u Azra . Izrazito konfliktan karakter utemeljitelja uzrokuje vrlo česte promjene postave - članovi Azre između ostalih su bili Jura Stublić , Marin Pelajić i Mladen Juričić, prije nego su se odvojili i osnovali Film .

Štulić iznenada odlazi u Parni valjak , no taj je nemoguć transfer potrajao tek dva tjedna. Zatim upoznaje bubnjara Haustora Borisa Leinera i neuspješno tragajući za basistom, snimio u legendarnom studiju Janka Mlinarića–Trulog prvi singl s pjesmama Balkan i A šta da radim . Uz Leinera na bubnjevima, bas je svirao Zlatko Mikšić–Fuma iz Parnog valjka , a producent je bio Husein Hasanefendić koji je odsvirao i solo gitaru.

Balkan , pjesma krcata utjecajem sevdaha, napisana je još 1974. godine, no originalni će se tekst transformirati pod utjecajem punka i novog vala. Prvi koncert Pankrta u Zagrebu motivirat će posve oduševljenog Štulića da ošiša dugačku kosu i obrije bradu, te pjeva o promjeni stila u novoj verziji Balkana ( Brijem bradu, brkove da ličim na Pankrte )

PRVI ALBUM
Trio je konačno formiran kad se Štuliću i Leineru pridružuje basist Mišo Hrnjak. Tijekom proljeća 1980. godine uvjeti za snimanje prvog albuma nisu bili najbolji; Mlinarićev je studio bio zauzet, a Hasanefendić koji je odlično producirao prvi singl, nalazio se na turneji s Parnim valjkom . Nestrpljivi Štulić ipak odlazi u studio Jadran filma i odabire za producenta zagrebačkog rock dinosaura Dragu Mlinareca . Konačni rezultat bio je svjetlosnim godinama daleko od Štulićevih očekivanja, no publika nije nimalo marila za očite producentske promašaje. Posjetitelji brojnih Azrinih koncerata konačno su dobili vinilni zapis već dobro znanih pjesama, a mutan zvuk gitara i bolan Štulićev glas u dojmljivim tekstovima brzo su regrutirali vojsku novih fanova.

Sljedeći ulazak u studio 1980. godine završio je singlom Lijepe žene prolaze kroz grad . Hasanefendić je opet svirao solo gitaru i bio producent, a B stranu okupirao je neobičan instrumental Suzy F. – tri verzije teksta na kraju su odbačene, jer su prema Štulićevom mišljenju zvučale kao da pjeva Aco Stojković na ljetnjoj bašti 1938. sa leptir mašnom .

Singl je najavio dvostruki album Sunčana strana ulice kojeg će kao i sve sljedeće ploče producirati Štulić. Neusporedivo boljeg zvuka od debitantske ploče, sjajnim će amalgamom ljubavnih pjesama, žestokih kratkih priča s gradskih ulica, te izrazito angažiranih poruka pretvoriti Azru u uvjerljivo najznačajniju jugoslavensku rock'n'roll atrakciju tog doba, a Štulića potvrditi kao neformalnog, ali silno utjecajnog glasnogovornika urbane omladine.

Na albumu, inače ojačanom izvrsnim puhačima, prije svega saksofonistom Miroslavom Sedakom–Benčićem, našao se kao kuriozitet i tekst kojeg nije potpisao Štulić – Pit i to je Amerika , pjesma je Mile Rupčića napisana za istoimenu monodramu.

Nakon jugoslavenske turneje što je potrajala do kasne jeseni 1981. godine, Azra u zagrebačkom klubu Kulušić svira sedam uzastopnih i rasprodanih koncerata, te snima trostruki živi album Ravno do dna.

Ne zaboravljajući frustrirajuću Mlinarčevu produkciju, Štulić na ovom albumu iznova objavljuje sve pjesme s prve, te najuspješnije pjesme s druge ploče, dodajući mnoštvo još nesnimljenih pjesma, no vrlo dobro poznatih svim posjetiteljima Azrinih koncerata.

Perfekcionistički uvježban bend, euforično raspoložena publika i izvrsna dvorana razlog su zašto je Ravno do dna postao najuzbudljiviji dokument cjelokupnog zagrebačkog novog vala i album bez kojeg je nemoguće razumjeti značenje Azre u 80-im godinama 20. stoljeća.

Novi studijski album Filigranski pločnici izaći će nekoliko mjeseci nakon objave Ravno do dna i brzo postati najtiražniji Azrin album. Slično prethodnoj studijskoj ploči ispunjen je nježnim ljubavnim pjesmama ukrašenim prekrasnim zvukom saksofona Sedmak-Benčića, te oštrim, ponekad gnjevnim političkim komentarima.

Tko to tamo pjeva posvećena je Josipu Brozu , Gorki okus inspiriralo je hapšenje pjesnika Gojka Đoge i zabrana njegove zbirke pjesama Vunena vremena , dok je 68 ironična posveta propalim ljevičarima. Našlo se mjesta i za sprdanje s Jurom Stublićem, nekadašnjim pjevačem Azre. Primjetno je međutim kako je ranija beskompromisna otvorenost na Filigranskim pločnicima ponekad zamijenjena hermetičnijim stihovima.

Još jedan ulazak u studio donosi izvrstan singl s pjesmama E, pa što , Sloboda i Gluperde lutaju daleko , te označava završetak najuspješnijeg Azrinog razdoblja i kraj djelovanja grupe u originalnoj postavi.

Mišo Hrnjak napušta grupu i muziku, Boris Leiner odlazi u JNA, a Štulić u siječnju 1983. godine uz pomoć Paola Sfeccija na bubnjevima snima album Kad fazani lete. Promjena stila ovdje je već sasvim vidljiva – teška gitarska grmljavina podloga je često sasvim nadrealnim slikama unutrašnjeg Štulićevog svijeta.

Sličan je pristup zadržan i na slijedećoj ploči Krivo srastanje , objavljenoj 1984. godine, uz sudjelovanje povratnika iz JNA Borisa Leinera. Iako će je kritika pokopati, a površna publika uglavnom neće shvatiti, album će strpljive slušatelje nagraditi s nekoliko izvrsnih pjesama koje lakoćom mogu biti uvrštene u vrhunac Štulićeva opusa.

Naslovna će pjesma proročki predvidjeti raspad Jugoslavije, No comment predstaviti Azru u čistom punk zdanju, klaustrofobični Flash uključiti vjerojatno najljepši Štulićev refren, a Klinček stoji pod oblokom biti prva i ujedno daleko najuspješnija Štulićeva obrada narodnih motiva.

ODLAZAK U NIZOZEMSKU
Štulić potom seli u Nizozemsku i 1986 . godine trostrukim albumom It Ain't Like In The Movies At All prepjevava svoje pjesme na engleski i neuspješno pokušava proboj na inozemno tržište. Album Između krajnosti snima godinu dana kasnije Zagrebu s Leinerom, Juricom Pađenom na gitari i basistom Stephenom Kippom dovedenim iz Nizozemske. Dosadne obrade narodnih pjesama, loš prepjev Stonesa i nešto nezanimljivih novih radova nikako nisu bile dovoljne za pozitivnu ocjenu ploči koja će ostati upamćen tek po Bed roku , staroj pjesmi iz prvih dana Azre, te solidnoj Vaše veličanstvo .

Tokom 1987. godine Azra u istom sastavu odlazi na jugoslavensku turneju, a potom u zagrebačkom Domu sportova snima četverostruki živi album Zadovoljština s pedeset pjesama. Blijeda sjena Ravno do dna sastavljena je od rutinski odsviranih pjesma iz najboljih dana, te nezanimljivih obrada gomile rock klasika.

SAMOSTALNA KARIJERA
Nakon Zadovoljštine Boris Leiner konačno napušta grupu, a Štulić započinje samostalnu karijeru koja će započeti Balkanskom rapsodijom 1989. godine. Album je prototip onog što će kasnije uz rijetke izuzetke, postati konačnim oblikom Štulićeve solo karijere.

Drugi album nazvan Balegari ne vjeruju sreći nešto je uspješniji. Snimljen 1990. godine sa Sevdah Shuttle Bandom kojeg su činili Jurica Pađen , Tomislav Šojat i Branko Knežević, donijet će Usne vrele Višnje , dobru obradu tradicionalne američke pjesme Lily of the West , zatim Leute moj Tome Bebića, te dva odlična originala - Voljela me nije nijedna i Meni se dušo od tebe ne rastaje.

Nasljednik je nazvan Sevdah za Paulu Horvat i objavljen tek 1995. godine, iako je sniman nekoliko godina ranije. Poput Balkanske rapsodije ne zaslužuje poseban osvrt, a gotovo jednak status pripada Analima gdje se doduše našla pristojna obrada pjesme Zdenka Runjića Galebe moj .

Štulić je zatim počeo raditi na vlastitim prijevodima Božanske Ilijade i Peloponeskog rata , a 1997. godine pod imenom Azre objavio je vrlo slab dvostruki album Blase , svoj posljednji studijski rad, najavljujući njime konačan završetak karijere.

Danas sa suprugom Josefine živi u nizozemskom gradiću Houten pokraj Utrechta. Izbjegava kontakt s javnošću, ne sudjeluje u filmu Sretno dijete o novom valu Igora Mirkovića.
6strings @ 19:48 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Eagles su američki rock sastav koji je na vrhuncu popularnosti bio 1970-ih godina. Pet singlova i četiri albuma na vrhu top ljestvica čine ih jednima od najuspješnijih glazbenika tog razdoblja, a dva albuma, "Their Greatest Hits 1971-1975" i "Hotel California", dospjela su među deset naprodavanijih glazbenih albuma svih vremena. Grupa je, s preko 100 milijuna kopija svojih albuma, u potpunosti komercijalizirala rock glazbu južne Kalifornije .

Početak
Eagles su osnovala četiri glazbenika okupljena u Los Angelesu , koji su u najveći grad Kalifornije došli iz unutrašnjosti Sjedinjenih Država i koji su u svijet rocka ušli kao članovi različitih sastava. Basist Randy Meisner rođen je u Nebraski i 1964 . je stigao u Los Angeles. Prvotno je bio član " The Soul Survivorsa ", da bi 1968 . preko grupe " Poco " stigao u prateći sastav Rickyja Nelsona " The Stone Canyon Band ". Bernie Leadon , gitarist , bendžist i mandolinist rođen je u Minnesoti , a u Los Angeles je stigao 1967 . te se preko grupe " Hearts & Flowers " , a zatim i " Dillard & Clark " skrasio u " The Flying Burrito Brothers ". Bubnjar i pjevač, Teksašanin Don Henley je u Los Angeles stigao 1970 . s grupom " Siloh " s kojom je prije raspada snimio i istoimenu ploču. Gitarist Glenn Frey je rođen u Detroitu , u kojem je povremeno nastupao u pratećem sastavu Boba Segera . U ljeto 1968. preselio se u Los Angeles i s J.D. Southerom osnovao duet " Longbranch Pennywhistle ", koji također iduće godine snima istoimeni album.

Osnutak Eaglesa
U proljeće 1971 . Frey i Henley unajmljeni su u prateći sastav Linde Ronstadt , dok su Meisner i Leadon pozvani za potrebe ljetne turneje. Tijekom turneje njih četvorica svirali su zajedno na samo jednom koncertu, ali se njihova zajednička svirka pojavila na sljedećem albumu Linde Ronstadt, koji je izašao početkom sljedeće godine. No, i taj jedan zajednički nastup bio je dovoljan da se rodi ideja o osnivanju samostalnog sastava. Kako su svi članovi već bili dobro uhodani u glazbenom svijetu, zahvaljujući poznanstvima i reputaciji već u rujnu 1971. godine potpisuju ugovor s managerom Davidom Geffenom , u kojem se obvezuju da će čim prije snimiti ploču za njegovu izdavačku kuću "Asylum Records". Dogovorili su se da band ponese ime "Eagles" (Orlovi) i u namjeri da prate country-rock stil " The Byrdsa " i "Burritosa" s dodatkom žešćeg ritma, u veljači 1972 . odletjeli na snimanje u Englesku . Pod producentskom palicom Glyna Johnsa u studiju su proveli dva tjedna i dovršili svoj prvijenac. Istoimena ploča svjetlo dana ugledala je u srpnju i ušla u "Top 20", a već nakon godinu i pol postala je zlatna. Albumu je prethodio prvosvibanjski singl "Take It Easy", koji je došao do dvanaestog mjesta " Billboardove " ljestvice, a pjesma je postala njihov zaštitni znak i obavezan dio svakog koncerta. Spoj countryja s kalifornijskim surf rockom i usavršavanje bluegrass ritmova stopljenih u nježne balade i mekane pop zvukove o vezama, automobilima i lutanjima su im već u samom startu donijeli prepoznatljivost i veliki broj obožavatelja. S prvijenca su skinuli još dva singla: "Peaceful Easy Feeling" koji je ušao u "Top 20", i "Witchy Woman", koji je na ljestvici stigao do broja devet.

Krajem 1972. i početkom 1973 . godine "Eagles" su nastupali na brojnim koncertima kao predgrupa, a potom su se ponovo uputili preko Atlantika na snimanje drugog albuma. U "Islandovim" studijima u Londonu , ponovo pod producentskom palicom Glyna Johnsa, snimaju "Desperado", baziran na ikonografiji Divljeg zapada - omot albuma prikazivao je članove sastava kao kaubojsku bandu "Doolin-Dalton". Naslovna pjesma "Desperado", koja je vremenom također postala njihov standard i najpoznatija među jedanaest na albumu, nikada nije izdana kao singl. Zanimljivo je i da ju je, među ostalima, prepjevala i sama Linda Ronstadt.

Album se našao u prodaji 17. travnja 1973 . Čak osam pjesama potpisuju Don Henley i John Frey, a po prvi put i Leadon pokazuje svoje umijeće na bendžu i mandolini. Skinuta su samo dva singla: "Outlaw Man" i "Tequila Sunrise", od kojih je ovaj potonji jedva ušao u "Top 40".

Nakon kratke turneje kojom su predstavljali "Desperado", grupa se uputila na snimanje novog LP-ja, no u londonskim studijima "Olympica" snimili su samo dvije pjesme: "You Never Cry Like A Lover" i "The Best Of My Love", a onda je između "Eaglesa" i producenta Glyna Johnsa došlo do raskola. Njihova želja i potreba da sviraju žešću rock glazbu sukobila se s Glynovim viđenjem country-rock sastava. Ostavši bez producenta, kvartet je početkom 1974 . krenuo na kratku turneju koju je otvarao gitarist i pjevač Joe Walsh . Ta kombinacija dovela je do toga da su angažirali Walshovog producenta Billa Szymczyka, pa su mogli nastaviti snimanje započetog albuma. Ploča je dovršena u Los Angelesu, u studijima "Record Planta", a Szymczyk je sa sobom doveo i starog Leadonovog prijatelja, gitarista Dona Feldera, koji je dečke toliko impresionirao svirkom, da su ga pozvali da se pridruži bandu.

"On the border" je u trgovine stigao 22. ožujka , a do lipnja je LP ušao u "Top 10" i postao zlatan, čime je postao najprodavaniji album "Eaglesa" do tada. Prvi single "Already Gone" isti je mjesec ušao među 20 najslušanijih pjesama.

Drugi singl skinut s albuma bio je "James Dean", no pravi "bum" napravio je treći singl, izdan u studenom 1974. godine. "The Best Of My Love" priskrbio im je puno veći auditorij i nekoliko " Grammy " nominacija, a početkom sljedeće godine stigao je i na sam vrh pop ljestvice.

Na vrhu
Četvrti album, nazvan "One Of These Days" sniman je u studijima u Miamiju i Los Angelesu, a izašao je 10. srpnja 1975 . godine. Reflektirao je privatni život mladih Amerikanaca i razočaranje stanovništva Sjedinjenih Država političkim zbivanjima sredinom sedamdesetih.

S ploče su skinuta tri singla: "One Of These Days", "Lyin' Eyes" i "Take It To The Limit" i svi su ušli u "Top 5", dok je naslovni singl stigao do broja jedan.

Album je isti mjesec kada je izašao postao zlatan, a uz dvije "Grammy" nominacije, za album godine i singl godine ("Lyin' Eyes"), osvojili su kipić za istu pjesmu u kategoriji najbolje pop izvedbe grupe s vokalom.

Grupa je krenula na veliku svjetsku turneju, počevši sa Sjedinjenim Državama i Europom , da bi krajem godine uslijedio šok: nezadovoljan monopolom koji su imali Henley i Frey na pisanje pjesama, Bernie Leadon ih je napustio. Zamijenjen je Joem Walshem uslijed turneje, koji je sastavu dao dodatnog hard-rock štiha.

U tom trenutku, "Eagles" se moglo s punim pravom nazvati superzvijezdama, ali učvrščivanje njihovog statusa tek je uslijedilo. Zbog turneje i podužeg izbivanja iz studija, te bez konkretne ideje za novi materijal, članovi grupe se odlučuju za kolekciju singlova. Početkom 1976 . godine, točnije 17. veljače "Asylum Records" izdaje kompilaciju "Their Greatest Hits 1971-1975". Album je postao najprodavaniji u povijesti Sjedinjenih Američkih Država, prvi u povijesti koji je postao platinasti s prodajom preko milijun kopija, kasnije je postao i dijamantni, a do danas je prodan u preko 40 milijuna primjeraka.

Nakon 18 mjeseci na tržištu se pojavio i peti studijski album. Sniman od ožujka do listopada 1976 . godine, također u Los Angelesu i Miamiju, "Hotel California" izašao je 6. prosinca . U samo jednom tjednu ploča je dosegla platinastu nakladu, u siječnju 1977 . stigla je na broj jedan "Billboardove" ljestvice, da bi na kraju dosegla brojku od preko 10 milijuna prodanih kopija.

Album je dotakao teme nevinosti, ovisnosti o drogama, smrti, iskušenja, teme površnih ljubavnih veza, razvoda, američke ekspanzije i američkog sna. Članovi sastava su album opisali kao metaforu propadanja Amerike u materijalizam i dekadenciju. Singlovi "Hotel California" i "New Kid In Town" stigli su do broja jedan, dok je "Life In The Fast Lane" ušao u "Top 20". "Hotel California" dobio je "Grammy" za singl godine i bio nominiran za pjesmu godine, dok je ploča bila nominirana za album godine i za pop dostignuće 1977.

Nakon završene svjetske turneje u rujnu 1977., još jedan član je napustio grupu. Iscrpljen od neprekidne turneje i čestih odlazaka u studio, Randy Meisner biva zamijenjen Timothyjem Schmitom iz grupe "Poco", u kojoj je prije također zamijenio Meisnera. U novoj postavi "Eagles" su počeli raditi na novom albumu u ožujku 1978 . i trebalo im je godinu i pol da ga završe. Sniman u studijima na pet lokacija u Los Angelesu i na Floridi , "The Long Run" bio je prvotno zamišljen kao dvostruko izdanje, ali se na kraju ipak pojavio kao jednostruki album. Kada se pojavio 24. rujna 1979 . na tržištu, prvi tjedan je debitirao kao broj 2 na ljestvicama da bi već idući tjedan skinuo "In Through The Out Door" " Leda Zeppelina " s broja jedan.

Raspad
"The Long Run" je iznjedrio tri "Top 10" singla: rockersku "Heartache Tonight", baladu "I Can't Tell You Why" i "In The City", pjesmu koju je prvo snimio Walsh za potrebe filma " The Warriors " (Ratnici podzemlja). Pjesma "Heartache Tonight" je dobila i "Grammyja" za najbolju rock izvedbu grupe s vokalom.

Godine 1980 . "Eagles" su bili na velikoj američkoj turneji, koja je dovela do raspada grupe 31. srpnja iste godine, iako je njihov kraj zvanično objavljen tek u svibnju 1982 . Bilo kako bilo, turneju je slijedila i dupla live ploča jednostavno nazvana "Eagles Live". Izdana u studenom 1980. godine, ploča je ušla u "Top 5" i postala multiplatinasta. Single skinut s albuma bio je "Seven Bridges Road" koji je ušao u "Top 40".

Ponovno okupljanje i turneja
Godine 1994 . grupa se ponovo okupila, a iste godine, tijekom velike turneje, izašao je live album "Hell Freezes Over". Turneja je, s prekidima, potrajala do 1996 . Narednih godina slijedile su druge turneje i brojni kompilacijski albumi.

Long road out of eden
Dana 30. listopada 2007. "Eagles" su izdali prvi studijski album nakon 28 godina, " Long Road Out Of Eden ". Prvu će godinu album u SAD-u biti moguće skinuti s web stranice grupe, te kupiti samo u trgovačkim lancima Wal-Mart i Sam's Club. U ostalim će zemljama album biti moguće kupiti na uobičajenim mjestima. Kako se i očekivalo, album je debitirao na broju 1 u SAD-u, Velikoj Britaniji , Australiji , Novom Zelandu , Nizozemskoj i Norveškoj .

Don Henley je objavio da je ovo ujedno i posljednji album "Eaglesa" te da grupa više neće snimati nove materijale.
6strings @ 05:37 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, ožujak 8, 2008

Aerosmith je američki rock bend, često zvan "najbolji rock & roll bend Amerike".
Iako su poznati kao "zločesti dečki iz Bostona" , nitko od članova benda nije iz tog grada. Njih trojica, Steven Tallarico (Tyler), Joe Perry i Tom Hamilton su se zapravo upoznali u Sunapeeu, New Hampshire kasnih 60-ih, ali nisu tada oformili bend. Tyler je iz Yonkersa, New York, Perry iz Hopedalea, Massachusetts i Hamilton iz New Londona, New Hampshire. 1970. trojica su oformili bend i odlučili da bi Boston, Massachusetts bio njihova idealna baza.



Gitarist Brad Whitford i bubnjar Joey Kramer su zaokružili postavu i bend je izdao debitantski album 1973 . Bend je stvorio niz hard rock albuma i uživao popularnost kroz 1970-e, ali teško korištenje droga i alkohola je pridonijelo njihovom koncu. Joe Perry i Brad Whitford su napustili grupu i period od 1979-1984 je bio mračan za bend, koji je nastavio s zamjenama. Međutim, 1984., uz pokušaje Joe Perryjevog menadžera, Tima Collinsa , Aerosmith je ponovno rođen. Collins je pomogao bendu da riješi stare razmirice i ostavi se ovisnosti. Od tog trenutka Aerosmith je trijezan već 20 godina i postigao je razinu uspjeha kao i 70-ih.

Aerosmith, koji nastupa u originalnoj postavi zadnje 23 godine, je prodao 140 milijuna albuma u svijetu, 65.5 milijuna samo u SAD-u, što ih čini najprodavanijim američkim hard rock bendom svih vremena. Također drže rekord za najviše zlatnih, platinastih i multi-platinastih albuma od svih američkih grupa. Bend je imao 27 Top 40 hitova na mnogim ljestvicama širom svijeta, devet #1 Mainstream Rock hitova, četiri Grammy nagrade i deset glazbenih video nagrada.

Primljeni su u Rock and Roll Hall of Fame 2001. I dalje nastavljaju s turnejama i zarađuju oko milijum dolara po koncertu. Njihova glazbena evolucija tijekom godina ih je učinila velikim inovatorima u američkom hard rocku, popu, glamu, bluesu i rapu. Inspirirali su legije rock izvođača koji su došli nakon njih. Rolling Stone magazin je rangirao Aerosmith kao broj 57 na listi 100 najvećih izvođača svih vremena. . Bend ima odanu skupinu obožavatelja, oko milijun u svijetu, poznati kao Blue Army (Plava vojska), koja se jednako proširila zadnje tri generacije. Aerosmithova dugovječnost, izdržljivost i angažiranost su im omogućili da zadrže visoku razinu popularnosti i uspjeha veći dio 37-godišnje karijere.

Formacija Aerosmitha je počela u kasnim 60-ima u Sunapeeu, New Hampshire. Steven Tyler (znan kao "The Demon of Screaming" ("Demon vrištanja")) je bio bubnjar/vokalist iz Yonkersa, New York koji je bio u seriji relativno neuspješnih bendova sredinom i krajem 60-ih, poput Vic Tallarico Orchestra, Strangeurs/Chain Reaction, The Chain, Fox Chase i William Proud. 1969., tijekom odmora u Sunapeeu, Tyler je upoznao Joea Perrya, koji je u to vrijeme svirao u bendu pod imenom Jam Band s basistom Tomom Hamiltonom i bubnjarem Davidom "Pudge" Scottom, dok je Perry prao posuđe u Anchorageu u Sunapeeu. Ovaj susret će eventualno odvesti do formacije Aerosmitha.

Perry i Hamilton su preselili u Boston, Massachusetts u rujnu 1970. Tamo su upoznali Joeyja Kramera, bubnjara Yonkersa, New York koji je također poznavao Stevena Tylera, s kojim se uvijek nadao nastupati u bendu. Kramer, student Berklee College of Music , je prekinuo školovanje i pridružio se bendu. U listopadu 1970. su se ponovno našli s Tylerom, koji je isprva bio bubnjar i prateći vokal, ali je odbijao svirati bubnjeve u ovom bendu, inzistirajući da će se pridružiti bendu samo kao frontmen i glavni pjevač. Bend se složio i Aerosmith je rođen. Dodali su Raya Tabanoa, Tylerovog prijatelja i djetinjstva, kao ritam gitaristu i počeli svirati koncerte u okolici. 1971. Tabanoa je zamijenio Brad Whitford , koji je također pohađao Berklee School of Music i prije bio u bendu Earth Inc. Osim perioda od srpnja 1979 do travnja 1984, postava Tyler, Perry, Hamilton, Kramer i Whitford je ostala ista.

Nakon formiranja benda i finalizacije postave 1971., bend je postajao popularniji u okolici svirajući koncerte. Aerosmith je potpisao s Columbia Recordsom 1972. i izdao svoj debitantski album, Aerosmith 1973. Album je bio izravni rock & roll s dobro definiranom primjesom bluesa, postavljajući temelj za Aerosmithov blues-rock zvuk. Iako je najveći singl na ljestvicama bio " Dream On " na mjestu 59, razne pjesme (poput " Mama Kin " i "Walkin' the Dog") su postale standard za koncerte i radio postaje. Album je prodan u dva milijuna primjeraka. Nakon konstantnih turneja, bend je izdao svoj drugi pokušaj Get Your Wings 1974., prvi u nizu multi-platinastih albuma koje je producirao Jack Douglas . Album je postigao bolji uspjeh na ljestvicama i proizveo rock radio hitove " Same Old Song and Dance " i " Train Kept A-Rollin' ", obradu pjesme The Yardbirdsa. Također su nastali favoriti obožavatelja ," Lord of the Thighs ", " Seasons of Wither " i " S.O.S. (Too Bad) ", mračnije pjesme koje su postale standard za knocerte. Do danas, Get Your Wings je prodan u tri milijuna primjeraka.

Greatest Hits album 1980. 1981. bend je doživio još jedan gubitak - Brad Whitford je napustio bend. Nakon snimanja dionica gitara na pjesmi " Lightning Strikes ", Whitforda je zamijenio Rick Dufay i bend je snimio svoj sedmi album Rock in a Hard Place 1982. Album je smatran komercijalnim promašajem. Dosegao ja zlatnu nakladu, ali bez hit singla. Na turneji Rock in a Hard Place , Tyler se onesvjestio na pozornici tijekom koncerta u studenom 1982.

Na Valentinovo 1984. Perry i Whitford su vidjeli nastup Aerosmitha. Ponovno su primljeni u bend u travnju iste godine. Steven Tyler se prisjeća, "Trebali ste osjetiti iskru u trenutku kad smo se nas petorica ponovno okupili u istoj sobi. Počeli smo se smijati—kao da nije ni prošlo pet godina. Znali smo da smo učinili pravu stvar."

Bend je ušao u iduće desetljeće nastupajući na poluvremenskom šou za Super Bowl XXXV , u siječnju 2001., zajedno s pop zvijezdama 'N Sync , Britney Spears , Mary J. Blige i Nelly . Sve su ove zvijezde surađivale s Aerosmithom na kraju nastupa na njihovoj legendarnoj pjesmi " Walk This Way ".

U ožujku 2001. bend je izdao svoj trinaesti studijski album Just Push Play . Album je ubrzo doživio platinastu nakladu, predvođen Top 10 hitom " Jaded " i pojavljivanjem pjesme Just Push Play u reklamama za Dodge . Bend je primljen u Rock and Roll Hall of Fame ubrzo nakokn izlaska albuma, krajem ožujka 2001., nakon nominacije u 2000. kojom nisu bili primljeni. Kasnije iste godine, bend je nastupao na dobrotvornom koncertu United We Stand: What More Can I Give u Washingtonu za žrtve terorističkih napada 11. rujna .

Bend je započeo 2002. godinu završetkom turneje Just Push Play, istovremeno snimajući dijelove za svoj Behind the Music special na VH1 , koji ne samo da je predstavio povijest benda nego i njihove trenutne aktivnosti i turneje. Special je jedan od rijetkih dvosatnih Behind the Music . U srpnju 2002. Aerosmith je izdao kompilaciju od 2 diska nazvanu O, Yeah! The Ultimate Aerosmith Hits , koja je sadržavala novi singl " Girls of Summer " i odvela bend na Girls of Summer turneju zajedno s Kid Rockom i Run-D.M.C. kao predgrupama. Iste godine bend je predstavljen kao MTV ikona, kao drugi bend koji je dobio tu titulu.

2003. Aerosmith je ujedinio snage s Kiss -om na Rocksimus Maximus turneji, kao pripremu za izdavanje svoga blues albuma.

Njihov dugoočekivani blues album Honkin' on Bobo je izdan u 2004. Honkin' on Bobo je stvorio podlogu za ponovno izbijanje bluesa i tradicionalne glazbe širom SAD-a i Europe. Album je povratak korijenima benda, snimajući album uživo u studiju i radeći s bivšim producentom Jackom Douglasom. Slijedio ga je live DVD You Gotta Move u prosincu 2004., snimka prvog nastupa Honkin' on Bobo turneje.



6strings @ 16:09 |Komentiraj | Komentari: 0
1983. godine, na prostorima bivše Jugoslavije , pojavljuje se band, koji svojom beskompromisnom
svirkom, žestokim zvukom, scenskim nastupom osvaja prostore bivše države munjevitom brzinom.

Čavar (gitara), Paradiš (bas gitara), Kalebota (bubanj), Radulović (gitara) predvođeni frontmanom
grupe Davorom Gopcem (vokal), donijeli su na tadašnju scenu jedan do tada na tim prostorima
neviđeni, izričaj i formu rock'n'roll - a.

ČLANOVI
  • Davor Gobac , glavni vokal , gitara (1983.- )
  • Vlatko Čavar - Brada , gitara, pozadinski vokal, usna harmonika (1987.- )
  • Jurij Novoselič - Kuzma , saksofon , klavijature (1995.- )
  • Tigran Kalebota - Tigi , bubnjevi (1983.- )
  • Smiljan Paradiš - Šparka , bas gitara , bas vokal (1983.- )
POVIJEST
Grupa Psihomodo Pop nastaje 1983. godine, na temeljima grupe Neron , u kojoj tada sviraju Tigran Kalebota-Tigi i Smiljan Paradiš-Šparka. Tada se grupi priključuje Gobac, koji je već kao trinaestogodišnjak svirao u punk bandu Klinska pomora , i Neron mijenja ime u Psihomodo Pop .

Uz takvu postavu, grupa pali i žari prostorom ex-Jugoslavije do 1988. godine kad se na tržištu pojavljuje njihov album prvijenac nazvan Godina zmaja , koji je polučio ogroman uspjeh i doslovno digao cijelu državu na noge, a pročuli su se i van države zahvaljujući rock festivalu Grote prijs of Netherland , gdje su u konkurenciji od 600 bandova, odabrani kao jedan od šest najboljih bandova.

Taj uspjeh nije mogao promaknuti ni legendarnoj glazbenoj postavi MTV , na kojoj su se dugo vremena vrtjeli njihovi spotovi.

1989. nakon vrlo uspješne turneje po Nizozemskoj, grupa snima album Live in Amsterdam . Nakon toga, 1990. godine odlaze na tromjesečnu turneju po ondašnjem SSSR -u, gdje održavaju mnoštvo koncerata.

Nakon povratka slijedi video izdanje Brilliant video Psihomodo pop , te sudjelovanje na kompilaciji ZG rock forces live . Iste godine sviraju kao predgrupa svojim uzorima legendarnim punk bandom Ramones , na koncertima u Zagrebu i Ljubljani. Kao kruna svega te godine izlazi i njihov drugi studijski album Sexy magazin , ali zbog ratnih događanja, grupa je prisiljena izostaviti koncertnu promociju ( turneju ) tog albuma.

Tko je ubio Mickey Mousea , naziv je albuma koji je prvenstveno namijenjen djeci, s pjesmama koje je grupa izvodila u raznim dječjim emisijama. Album je izašao 1992. Nakon toga izlazi singl ploča Hrvatska mora pobijediti , kojim grupa osuđuje agresiju na Hrvatsku .

Svojevrstan art-album Srebrne svinje izlazi 1993. godine i po mišljenju kritike i najvjernijih poklonika grupe njihovo najbolje i najzrelije ostvarenje. Važno je napomenuti da spot za pjesmu Starfucker , koju je snimio Radislav Jovanov-Gonzo, postavlja nove standarde snimanja spotova, te da je osvojio dvije nagrade ( kategorija najboljeg video-uratka ) Oktavijan i Porin .

Suradnja s Gonzom se nastavlja i 1995. godine, kada izlazi album UNPLJUGD, akustična kompilacija i presjek rada grupe tokom 12 godina rada. Tada iz banda izlazi Saša Radulović, a na njegovo mjesto dolazi ugledni multiinstrumentalist Jurij Novoselić-Kuzma ( Film , Disciplina kičme , suradnik Haustora ). Isprva je s grupom kao pridruženi član, a kasnije postaje i stalni član.

Nakon velikog uspjeha Unpljugda , 1997. godine izlazi album Sextasy . Kao zanimljivost treba napomenuti da je to bilo interaktivno izdanje cd-a, na kojem je osim pjesama, bio i zapis o članovima grupe i drugim raznim zanimljivostima.

Das beste aus der grosse hit parade naziv je koncertnog albuma koji je grupa izdala 1999. godine na kojem je snimka koncerta banda u Mariboru .

2000. godine izlazi album Debakl , a kao zanimljivost se pojavljuje na cd izdanju i neke demo pjesme. 2001. album dobija nagradu PORIN za najbolji rock-album godine.

2003. izlazi Tekućih 20 , kojim grupa obilježava dvadeset godina postojanja.

Plastic fantastic najrecentniji je studijski album grupe.

Grupa Psihomodo Pop svojim načinom sviranja, svojom glazbom i stilom, ostavila je upečatljiv trag na rock sceni kako bivše države tako i Hrvatske. Naslanjajući se na glazbeni izričaj svojih uzora ( Rolling Stones , Lou Reed , Velvet Underground , T-Rex , Ramones ...), nametnuli su se kao nezaobilazan faktor rock izričaja na ovim prostorima.

Svugdje rado viđeni, rado slušani, svojom pojavom, scenskim nastupom, nikoga ne ostavljaju ravnodušnima. Usprkos tome što djeluju više od dvadset godina oni i dalje, mladenačkim žarom, priređuju nam nova, sve bolja iznaneđenja i kvalitetnu glazbu.





6strings @ 01:38 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, ožujak 7, 2008
Queen je britanska rock grupa nastala raspadom grupe Smile koju su činili dvoje originalnih članova grupe Queen, Brian May i Roger Taylor . Nakon odlaska pjevača Tima Staffella, mjesto popunjava Freddie Mercury , a nakon nekoliko neuspješnih basista, 1971. priključuje im se basist John Deacon.

Queen je britanska rock grupa nastala raspadom grupe Smile koju su činili dvoje originalnih članova grupe Queen, Brian May i Roger Taylor . Nakon odlaska pjevača Tima Staffella, mjesto popunjava Freddie Mercury , a nakon nekoliko neuspješnih basista, 1971. priključuje im se basist John Deacon. Prvi album Queen izdan je 1973, i imao je začetak pjesme Seven Seas of Rhye, koja će na albumu Queen II, godinu potom biti kompletna i postati njihov prvi uspješni singl, te im otvoriti im put. Prvi veliki hit ostvarili su singlom Bohemian Rhapsody sa četvrtog albuma A Night at the Opera .

Nakon toga, svi njihovi studijski albumi držali su vrhove top lista diljem svijeta. Od 1973 , izdali su petnaest studijskih albuma, pet live albuma, te brojne kompilacijske albume. Prodali su preko 300 milijuna primjeraka u cijelom svijetu, uključujući više od 35.5 milijuna samo u SAD-u.

Pjesme We Will Rock You i We Are the Champions iz 1977. postale su stadionski antemi i dan danas se izvode na mnogim sportskim događajima. Nakon Mercuryjeve smrti 1991. i Deaconovog povlačenja sa glazbene scene 1997., May i Taylor surađuju sa Paulom Rodgersom pod imenom Queen + Paul Rodgers. 2005 snimaju live album Return of the Champions , a u studenom 2006 . započinju snimanje studijskog albuma. Bend je zamjećen po svojim glazbeno raznovrsnim aranžmanima, vokalnim harmonijama i jedinstvenom sudjelovanju publike na live nastupima.

POVIJEST
1969 . gitarist Brian May, student Londonskog Impreial Collega i basist Tim Staffel odlučuju osnovati bend. May preko oglasa na faksu traži bubnjara i nakon audicije Roger Taylor, mladi student stomatologije postaje članom benda nazvanog Smile. Stvarali su uglavnom pod utjecajem Jimia Hendrixa, Pink Floyda , Yesa te Genesisa. 1969 . imali su prvo studijsko snimanje u Trident Studiosu. Staffel je pohađao Ealing Art College sa Farrokhom Bulsarom, kasnije poznatim pod imenom Freddie Mercury , te ga je upoznao s bendom. Kada je Staffel 1970 . napustio Smile da bi se pridružio bendu Humpy Bong, Smile je prestao postojati. Bulsara nagovara Maya i Taylora da nastave, te postaje pjevač benda čije je ime promijenjeno u Queen. U početku je bend imao mnogo basista koji se nisu uklopili, ali 1971 . uzimaju Johna Deacona i započinju rad na svom prvom albumu.

1973 ., nakon mnogo odgađanja, Queen izdaje prvi album nazvan Queen. Album je bio dobro prihvaćen od strane kritičara, no nije bio dobro promoviran i glavni single Briana Maya, Keep Yourself Alive prodavao se vrlo slabo. Ovaj album je bio pod utjecajem heavy metala i hard rocka tog vremena. Greg Prato iz All Music Guidea nazvao ga je "jednim od najpodcjenjenijih hard rock debitantskih albuma svih vremena."

Album Queen II izdan je 1974 . Dostigao je peto mjesto na Britanskim top listama albuma, dok je Mercuryev single Seven Seas Of Rhye dostigao broj 10 u Velikoj Britaniji. Album sadrži mnogo dugih i kompleksnih instrumentalnih pasaža, a tekstovi su uglavnom fantastičnog karaktera. U ovom periodu bend je imao SAD turneju na kojoj su svirali kao predgrupa Mott The Hoopleu gdje su zamjećeni po veoma energičnim nastupima, no unatoč tome album je u SAD -u prodan vrlo slabo.

Rad na trećem albumu, Sheer Heart Attack započet je bez Maya zbog njegovih zdravsvtenih problema, te je bio snimljen i izdat 1974. Dostigao je broj jedan u Velikoj Britaniji, dobro se prodavao u cijeloj Europi, a u SAD-u je je postao zlatan. Bend je tada prvi put doživio komercijalan uspjeh. Na albumu su eksperimentirali sa raznim glazbenim stilovima, uključujući British Music Hall (Killer Queen), heavy metal (Flick Of The Wrist, Brighton Rock, Tenement Funster, Now I'm Here, Stone Cold Crazy - pjesma koju je Metallica poslije obradila, te za obradu dobila Grammyja), balade (Lily Of The Valley, Dear Friends), ragtime (Bring Back That Leoary Brown) te Karipski stil (Misfire).

Od tada Queen napušta progresivne tendencije svojih prvih dvaju albuma te se okreće prema radio-friendly raspoloženju. Singl Killer Queen dostigao je broj dva na Britanskip top-ljestvicama, te je postao njihov prvi hit u SAD-u popevši se na dvanaesto mjesto Billboard Book top 40 hitova. Drugi singl s ovog albuma, Now I'm Here bio je na dvanaestom mjestu hitova u Velikoj Britaniji.

1975. bend je otišao na svjetsku turneju koja je započela u SAD-u. Nakon 2 mjeseca provedena u Americi, uputili su se u Japan gdje su doživjeli ogroman uspjeh, dočekalo ih je tisuće fanova s transparentima dobrodošlice. Brian je poslije izjavio:" Teško nam je bilo sve to shvatiti. Kao da smo došli u neki drugi svijet". Queen će se ubrzo naviknuti na taj drugi svijet. Međutim, grupa je unatoč svim tim uspjesima, bila u financijskim teškoćama zbog ugovora s Tridentom. Ubzo nakon toga počinje snimanje novog albuma, "A Night at the Opera".

Freddie uskoro piše Bohemian Rhapsody, koja je u početku izazvala podijeljene kritike. Pjesmi se zamjeralo što je preduga, i što, naime, ima opernu sekciju u sredini pjesme. Nije se znalo kakav će uspijeh pjesma donijeti grupi. Bio je to veliki rizik, međutim kako će se kasnije pokazati, i donijeti grupi neviđenu popularnost. Najzaslužniji je za to bio DJ Kenny Everett, koji je pjesmu, unatoč obećanju da neće, neprestano puštao na radiju, uz obrazloženje: "Ups, omakao mi se prst!" Osim Bohemian Rhapsody, grupi je velik uspjeh donijela i pjesma You're My Best Friend , koju je napisao basist John Deacon.

Album A Night at the Opera doživljava ogroman uspjeh, i grupa kreće ponovno na turneju, prvo po Engleskoj, a zatim ponovo kreću u osvajanje SAD-a, a zatim i Japana i, na kraju Australije. Turneja je trajala gotovo punih 5 mjeseci, od 11. mjeseca 1975., do travnja '76. Te je godine grupa održala još samo 4 koncerta, u rujnu, a jedan od njih je i slavni Hyde Park. Bio je to jedan od koncerata koji je donio prekretnicu u grupinoj karijeri. Nedugo zatim, grupa objavljuje i album A Day at the Races , koji je dobio ime, kao i "A Night at the Opera", po još jednom filmu braće Marx. Taj album nije doživio uspjeh kao prethodni ali je ipak donio grupi 2 superhita, Somebody to Love i Tie Your Mother Down , koja će kasnije uglavnom biti pjesma kojom su otvarali koncerte.

Započinju novu tromjesečnu turneju, najprije u SAD-u i Kanadi, a zatim i jednomjesečnu u Europi. Nedugo zatim, javlja se punk pokret i mnogi glazbeni kritičari predvidjeli su da je grupama kao Queen došao kraj. Međutim, grupa se tek počela uzdizati. Grupa je za svoje nastupe pripremila i 50 000 funti vrijednu rasvjetu, koju će otada uvijek koristiti. 1977. godine, prvi Queenov član, bubnjar Roger Taylor započet će samostalnu karijeru, te su počele kolati glasine da je grupa na raspadu. Međutim, on je objavio samo jedan singl, I Wanna Testify/Turn On The TV, koji se uopće nije ni uspio probiti na ljestvicu. Rad na novom albumu, News of the World je počeo, i na njemu su se našla pjesme We Will Rock You , i We Are the Champions , koje će postati stadionski antemi, te se puštati na mnogim natjecanjima i utakmicama. Prvu je napisao Brian May , a drugu Freddie Mercury .

Naravno, uslijedila je turneja i promocija novog albuma, a destinacija je opet bila SAD. Te zime, 1977.god., grupa je održala 26 koncerata. S kratkim predahom, grupa nastavlja turneju, vraća se u Europu, i održava 20 koncerata. Prvi rezultat rada na novom albumu, Jazz , nakon turneja, bila je pjesma Bicycle Race, koju je napisao Freddie Mercury , inspiriran utrkom Tour de France. Singl Bicycle Race/Fat Bottomed Girls i škakljivi spot uznemirili su brojne duhove, jer je spot prikazivao gole žene kako voze biciklističku utrku. Zbog brojnih pritužbi, slika za singl je kasnije cenzurirana. Album je i donio fantastičnu Don't Stop Me Now , koju su fanovi jako dobro prihvatili.

Grupa ponovno odlazi na turneju u SAD i Kanadu, i održava 35 koncerata. Uslijed naporne turneje, grupa si je znala dati oduška razuzdanim partyima, o kojima se pisalo diljem Amerike. Tek što su 20. prosinca završili američku turneju, 17. siječnja započeli su europsku. Tijekom te turneje snimljen je i live album Live Killers, mješavina pjesama sa raznih koncerata. Nakon Europe, grupa kreće u Japan. Početkom svibnja 1979. napustili su Japan i prionuli dvomjesečnom radu u studiju Mountain, u Montreaux-u.

Montreaux će otada imati posebno značenje za cijelu grupu,jer im se jako svidio i odlučili su ga kupiti. Negdje u to vrijeme, prvi put u svojoj karijeri grupa se suočila s pisanjem filmske glazbe, jer im je prišao redatelj filma Flash Gordon i pitao žele li napraviti soundtrack za film. Grupa je pristala, i kao rezultat toga, izašao je i album Flash Gordon .Paralelno s tim albumom, počeli su rad na novom. Krajem 1979. nastale su i pjesme Crazy Little Thing Called Love, i Save Me, koje su polučile veliki uspjeh za grupu. Pjesma Crazy Little Thing Called Love je imala Elvisov prizvuk, i brzo postala popularna u SAD-u.

Spot za pjesmu je prvi put predstavio Freddija kako svira gitaru, jer je svirao ritam. Grupa naravno odlazi na još jednu turneju, posljednju tog desetljeća, u studenom i prosincu, održavši 20 koncerata, od toga je prvi, i jedini, bio u Irskoj, u Dublinu. Turneja je nazvana Crazy Tour. Sedamdesete su bile pri kraju, a grupa je u tom desetljeću prodala više od 45 milijuna albuma. Novo desetljeće je bilo na pragu, dolazili su novi glazbeni stilovi, a grupa ih je pratila.

ČLANOVI
Freddie Mercury (1946.-1991.) - vokal, klavir, synthesizer i nekad gitara - najpoznatiji je kao glavni vokalist i frontman grupe; napisao je većinu pjesama koje se mogu naći na njihovom Greatest Hits albumu. Snimio je i nekoliko samostalnih albuma: Mr.Bad Guy te Barcelona s opernom pjevačicom Monserrat Caballe.

Brian May CBE (1947.) - gitara, pozadinski vokal, klavir i synthesizer - glavni gitarist grupe; zajedno s bubnjarom Rogerom Taylorom , bio je član grupe Smile koja je vremenom postala Queen ; kao dječak je napravio Red Special , gitaru na kojoj i dan danas svira

John Deacon (1951.) - bas, rhythm gitara i synthesizer - svirao je bas i jedina je osoba koja nikada nije pjevala ni na jednom Queen albumu; posljednji se pridružio grupi 1971; napisao je najmanje pjesama od svih u grupi, ali je napisao neke od najvećih hitova grupe kao što su: Another One Bites The Dust, You're My Best Friend i I Want To Break Free ;

Roger Taylor (1949.) - bubnjevi, synthesizer, pozadinski vokal - u 70-tim je pjevao glavni vokal na nekim pjesmama poput: I'm In Love With My Car, Fight From The Inside i Modern Times Rock 'n' Roll .
6strings @ 00:06 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 6, 2008
Lagano su gradili karijeru s odličnim albumima, a glavna prekretnica u njihovom uspjehu je bila pjesma"Losing My Religion" (s "Out of Time"), koja ih je bacila u sam vrh, nakon čega je godinu dana kasnije uslijedio album "Automatic for the People", koji je i dan-danas  mnogima jedan od najdražih, ako ne i najdraži album svih vremena jer su na njemu bezvremenske pjesme poput "Everybody Hurts"
ili "Drive".

R.E.M. je osnovan prije skoro trideset godina, 1980., u gradiću Athensu, kao bend prijatelja, a začetnici su bili Bill Berry (bubanj i perkusije), Peter Buck (gitara), Mike Mills (bas) te Michael Stipe (vokal).

Nakon izvjesnih zdravstvenih problema, umora i nedostatka motiva, krajem 1997. bubnjar Berry je odlučio napustiti bend, a ostatak je odlučio nadalje svirati kao trojac, zbog čega je i nastao eksperimentalni "Up" godinu dana kasnije. Posljednjim albumima, "Reveal" i "Around the Sun", bend se vratio svom izvornom zvuku, pravim indie rock pjesmama, te je održao reputaciju jednog od najvećih bendova današnjice.

Uživo su uvijek davali sve od sebe, posebno Stipe u svojim vokalnim interpretacijama, što smo se mogli uvjeriti prije skoro tri godine (početkom 2005.) na izvrsnom (tako kažu, ja, nažalost, nisam bio) koncertu u Domu sportova. S te iste "Around the World Tour" turneje, dobili smo i prvi live-album R.E.M., vrlo bogato opremljeni CD-box s koncertima koji su se održali samo mjesec dana nakon Zagreba, u Dublinu na samom završetku zimskog dijela europskog predstavljanja "Around the Sun".

Na dvostrukom CD formatu objavljena je više-manje standardna set-lista koju su svirali tijekom cijele turneje, jedna best of kompilacija s jakim naglaskom na "Around the Sun", što je i logično. Cijeli sadržaj tih koncerata je zabilježen i videokamerom, pa ću u daljnoj recenziji obraditi DVD-izdanje jer imam i vizualnu sliku cijele atmosfere, a zapravo mislim na oba formata jer su pjesme u oba slučaja iste, te slijede istim redom.

Cijelo izdanje započinje kratkim backstage dijelom u kojem se između ostalog uočava pripremanje benda za sam nastup i šminkanje maske na licu Stipea, kojemu je to tada bio karakteristični koncertni performans. Jako brzo se krene na samu binu koja je prave veličine, niti prevelika da se bend zagubi, niti premala da se gužvaju na njoj.

Što se tiče samog osvjetljenja, većina koncerta provedena je u nešto tamnijim tonovima s najčešće zelenim reflektorima koji su obasjavali stage, a zvuk je na vrlo visokom nivou, jedinom koji i priliči samom R.E.M.-u. Na licima fanova vidjelo se da uživaju u svakom tonu, pjesmi, pa cijeli 'hepening' dobiva još veći smisao za objavljivanje u vidu ovakvog izdanja.

Čast da otvori koncert dobila je pjesma "I Took Your Name" s "Monstera", i show je mogao početi. Prvi veliki trenutak dogodio se na "Everybody Hurts", kad je cijela dvorana pjevala zajedno sa Stipeom, nešto neopisivo... Nakon nje je uslijedila simpatična "Electron Blue" s posljednjeg albuma, s kojeg je skinuto čak šest pjesama.

Nakon nešto mirnijih tonova, bend je ubacio "Bad Day" da malo razgiba publiku, a zatim je Stipe najavio "The Ascent of Man", za koju je rekao da je prvi puta sviraju u Europi. "Leaving New York" i "Orange Crush" odražavaju visok nivo oduševljenja, a zatim su krenule i 'anti-bushevske' pjesme "I Wanted to Be Wrong" i "Final Straw", koje su najavljene s velikim isprikama zbog 'svoje' administracije, skoro kao da im je žao što su Amerikanci isto kao što je i George W. Bush. Ali nećemo o politici!

Pred kraj regularnog dijela ostavljene su vrlo plesna, šarmantna i živahna "Imitation of Life", za koju je rekao da je njihov prvi hit singl u Japanu, neuništiva "The One I Love", vrlo emotivna s jakim klavijaturama "Walk Unafraid", te naravno "Losing My Religion" na koju je publika ponovno frenetično reagirala i pjevala, nakon čega su se nakratko povukli u svoje odaje iza bine.

Bis je došao brzo, nakon izlistavanja svih gradova turneje na velikom ekranu iznad pozornice, a kada je stiglo ime Dublin, uz deranje publike bend se vraća i otprašuje "What's the Frequency, Kenneth?".

Na tom dijelu koncerta (koji je na drugom CD-u) odsvirali su "Drive", "(Don't Go Back To) Rockville", u kojoj se Mills primio mikrofona, a Daniel Ryan iz domaćih The Thrillsa gitare (često su tijekom turneje pozivali domaće izvođače da im se pridruže na bini), dosad neobjavljenu "I'm Gonna DJ", te "Man on the Moon", s kojom najčešće završavaju svoju svirku.

Kompilacije najvećih hitova i live-albumi služe za popunjavanje ugovora s diskografima, ali to se ne bi moglo reći i za R.E.M. jer su tek prije par godina dobili pravi 'best of' (prošlogodišnji im je objavio bivši diskograf), a tek nakon skoro 30 godina na glazbenoj sceni su se odlučili za prvi live-album.

'Tajming' nije mogao biti bolji, u iščekivanju novog albuma koji se kuha u njihovim glavama i studiju, live je bio idealno rješenje za popunjavanje trenutne diskografske praznine. Na svu sreću, nismo dobili bilo kakvo izdanje, već jedno vrhunsko izdanje, s dva CD-a i DVD-om u kojem bend pokazuje da je jedan od najvećih što je i nedavno potvrđeno ulaskom u Rock and Roll Hall of Fame.

Do sljedeće prigode, eventualnog novog koncerta u Zagrebu (kojeg ne smijem propustiti), utjeha je, na svu sreću, pronađena! izvor: www.otvoreni.hr
6strings @ 19:12 |Komentiraj | Komentari: 0
The Ramones su bili američki bend, i smatraju se prvom punk grupom ikad. Priznato im je da su definirali zvuk i stav 1970-ih , makar nikad nisu postigli uspjeh kao svoji suvremenici The Clash ili Sex Pistols , ali su svejedno imali velik utjecaj na punk i alternativnu rock scenu. Smatraju se 'Kumovima Punka'.

Bend je sastavljen u Queensu , New York , 1974 . Neprekidno su nastupali 22 godine sve do raspuštanja benda nakon turneje Lollapalooza 1996 . Tri prvotna člana: Joey, Johnny, i Dee Dee Ramone su umrli u roku godinu dana poslje raspuštanja benda. Uvijek su smatrani utjecajnima, ali slava koju bend sad uživa je neusporedivo veća nego u doba kada su aktivno nastupali.

2007 . su uvedeni u Long Island Music Hall of Fame.

ČLANOVI
Prvotni članovi bili su:
  • Joey Ramone (19. svibanj 1951 –15. travanj 2001 ) (pravo ime Jeffry Ross Hyman) ( pjevač ) (1974–1996)
  • Johnny Ramone (8. listopad 1948 –15. rujan 2004 ) (pravo ime John Cummings) ( gitara ) (1974–1996)
  • Dee Dee Ramone (18. rujan 1952 –5. lipanj 2002 ) (pravo ime Douglas Glenn Colvin) ( bas gitara ) (1974–1989)
  • Tommy Ramone (29. siječanj 1952 ) (pravo ime Tamás Erdélyi ( Mađar )) ( bubnjevi ) (1974–1978)

    Kasniji članovi benda:
  • Marky Ramone (15. srpanj 1956 ) (pravo ime Marc Bell) (zamijenio Tommya i kasnije Elvisa na bubnjevima ) (1978–1983, 1987–1996)
  • Richie Ramone (11. kolovoz, 1957 ) (pravo ime Richard Reinhardt) (zamijenio Markya na bubnjevima ) (1983–1987)
  • C.J. Ramone (8. listopad 1965 ) (pravo ime Christopher James Ward) (zamijenio Dee Deea na bas gitari ) (1989–1996)

    Clem Burke svirao je s Ramonesima pod imenom Elvis Ramone na 2 koncerta 1987 godine poslije odlaska Richie-a ali je ubrzo zamijenjem kad je Marky pozvan da se vrati. Raniji član, Richie, napustio je bend prije prvog snimanja (nepovezan sa Richie Ramoneom, gore). "U sjećanje na Richie Ramonea 1975" može se pročitati na crtežu nadgrobnog spomenika s unutarnje strane albuma Rocket to Russia . Prema Joeyu, postao je proizvođač gumbi.

    Članovi benda su se upoznali kao tinejdžeri, u srednjestaleškom dijelu Queensa , Forest Hillsu. Privukla ih je zajednička ljubav prema bendovima poput The New York Dolls , The Stooges i MC 5 i garažnom rocku 60ih. Većina članova benda je bila u raznim bendovima od kraja 60ih. Johnny i Tommy su bili u srednjoškolskom bendu poznatom kao 'Tangerine Puppets' , a Joey je na kratko bio u glam rock grupi pod imenom 'Sniper'. Prva postava Ramonesa uključivala je Jeffry Hymana na bubnjevima , John Cummingsa na gitari , i Douglas Colvina kao pjevača i bas gitarista . Colvin je prvi odlučio koristiti ime Ramone, i nazvao se Dee Dee Ramone . Bio je inspiriran činjenicom da je Paul McCartney koristio pseudonim Paul Ramone kada se prijavljivao u hotele. Ostali članovi benda su ga slijedili i promijenili imena; Hyman je postao Joey Ramone (prema pjevaču Joeyu Levineu ), Cummings je postao Johnny Ramone , a sama grupa je dobila naziv The Ramones . Također u to vrijeme riječ ramone se povezivala s neredom i nasiljem.

    Brzo nakon što je bend sastavljen, Dee Dee je shvatio da nemože svirati i pjevati odjednom (ali će nastaviti odbrojavati tempo na pocetku svake pjesme sa svojim "1-2-3-4!"). Joey ga je zamijenio ali on također nije mogao svirati bubnjeve i pjevati pa je mjesto bubnjara ostalo otvoreno. Bend je održavao audiciju za bubnjara, u Performance studiju, gdje su vježbali. Tamás Erdélyi , menadžer benda, zaposlenik studija i poznanik benda pokazivao je kandidatima kako svirati pjesme. Postalo je očito da je bio sposobniji svirati pjesme benda bolje od bilo koga drugog, i pridružio se bendu kao Tommy Ramone . Bio je najmotiviraniji od četvorice što se tiče uspjeha, i prvi ih je doveo u studio.

    Svoj prvi nastup imali su 30. ožujka 1974 . u Performance studiju. Njihove rane pjesme bile su kratke i brze, većinom oko 2 minute u trajanju. Raniji naslovi su uključivali "I Don't Wanna Walk Around with You," "I Don't Wanna Go Down to the Basement," i "I Don't Wanna Get Involved with You." Dee Dee je kasnije rekao, "Nismo napisalo pozitivnu pjesmu sve do 'Now I Wanna Sniff Some Glue'."

    RASPAD
    Nakon nastupa na Lollapalooza festivalu 1996 , Ramonesi su se raspali, zbog neslaganja unutar benda i frustracije ne ostvarivanjem komercijalnog uspjeha. Joey je također priznao da je imao problema s drogom, i velikih problema s pićem u 80ima. Joey je prestao piti početkom 1990ih , ali mu je dijagnosticiran limfom 1995 . Nakon toga počeo se je aktivno baviti jogom i zdravo se hraniti. Kasnih 90ih počeo je trgovati dionicama na NYSE , čak je napisao pjesmu o financijskoj reporterki s CNBCa - Maria Bartiromo, pod istim imenom, i ta pjemsa je uključena na njegov solo album iz 2005 , Don't Worry About Me .

    Njihov zadnji nastup bio je u Palaceu u Hollywoodu . Nastup je snimljen i kasnije izdan na CDu We're Outta Here . Na nastupu su gostovali mnogi umjetnici poput Lemmya Kilmistera iz Motörheada , Eddie Vedera iz Pearl Jama , Toma Armstronga i larsa Frederiksena iz Rancida , i Chrisa Cornella (tada u Soundgardenu ).

    20. srpnja 1999 , svi bivši članovi osim Richiea su se okupili u Tower Recordsu u New Yorku kako bi davali autograme. To je bila zadnja prigoda na kojoj su se bivši članovi grupe okupili prije Joeyeve smrti. Johnny se htio pomiriti s svojim rivalom Joeyem ali Joey je to odbijao. Joeyevi nezavršeni radovi objavljeni su poslje njegove smrti na solo albumu Don't Worry About Me .

    2002 . bend je uveden u Rock 'n' Roll Hall of Fame . Na ceremoniji Johnny, Tommy, Marky i Dee Dee su govorili u ime benda. Johnny je podržao Georgea Busha i njegov mandat, Dee Dee je čestitao i zahvalio sebi. Nažalost ovo mu je bilo zadnje javno prikazivanje jer je 2 mjeseca kasnije umro od predoziranja heroinom . Također na ceremoniji, Green Day je izveo Teenage Lobotomy i Blitzkrieg Bop u čast Ramonesima, da bi pokazali njihov utjecaj. U ljetu 2004 . izašao je dokumentarac o Ramonesima, End of the Century: The Story of the Ramones . Dobio je odlične kritike i bio je dobro prihvaćen od strane obožavatelja. Slučajno, Johnny Ramone je s početkom prikazivanja filma umro od raka prostate , 15. rujna 2004 .

    SMRTI
  • Joey Ramone umro od limfoma 15. travnja, 2001 u New Yorku .
  • Dee Dee Ramone je nađen mrtav u svojoj kući u Hollywoodu 5. lipnja, 2002 kao posljedica predoziranja heroinom, samo dva mjeseca nako što su Ramonesi uvedeni u Rock 'n' Roll Hall of Fame.
  • Johnny Ramone je umro od raka prostate 15. rujna, 2004 u Los Angelesu .
6strings @ 12:36 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Majke su vinkovačka rock grupa koja je djelovala od 1988. do 2000. godine te se ponovno okupila 2007. Glavni uzor Majkama bila je američka grupa Flamin' Groovies a snažan utjecaj na njih imali su također i MC 5 , Steppenwolf, The Stooges te New York Dolls.

1988. godine Majkama izlazi prva kazeta za etiketu Zdenka Franjića "Slušaj najglasnije". U trenutku izlaska kazete Majke su bile u sastavu: Bare (vokal), Korozija (bubnjevi), Kilmister (bas), Duspara (gitara) i Pokrovac (gitara). 1989 . godine pojavljuju se njihove snimke na legendarnom LP-u "Bombardiranje New Yorka", na kojem su zastupljeni većinom neovisni vinkovački rock bandovi, u izdanju "Slušaj najglasnije" ( 1998 . reizdanom u obliku CD -a za "Dancing Bear", sa bonus pjesmama). Odlaskom Marina Pokrovca u London grupa se raspada, no uskoro i ponovno okuplja nakon njegova povratka. Sljedećeg dana, dok je išao na probu, Marin Pokrovac pogiba sletivši autom u rijeku.

Grupa odlučuje nastaviti s nastupima, te 1990 . izdaje svoj prvi album "Razum i bezumlje" za neovisnu etiketu "Search & Enjoy" Aleksandra Dragaša i Ante Čikare. Album je snimljen u studiju Želimira Babogredca (svojevrsne vinkovačke glazbene legende), tekstove je napisao Bare, glazbu Duspara a produkciju i aranžmane potpisuju cjelokupne Majke. Uz Majke, Bare je u to vrijeme imao i svoj side-project, nazvan Hali Gali Halid (parodija na Halida Bešlića i Muslimovića), te je i objavio EP "VO-ZDRA" za Zdenka Franjića. No sudbina se, ne po prvi ni zadnji put, poigrala sa Majkama i nije im dopustila da svoj dotadašnji kultni klupski status (posebice u Hrvatskoj i Sloveniji ) pretvore u masovnu popularnost. Dogodio se rat .

U sastavu Bare, Zoran (Čalić), Željko (Korozija) i mali Jurica (Nižić) Majke 1993. snimaju svoj drugi album "Razdor" za T.R.I.P., podlabelu Croatia Recordsa, opet zahvaljujući Aleksandru Dragašu. Tekstove potpisuje Bare, glazbu Zoki, dok je produkcijski posao obavio Denyken. CD izdanje ovoga albuma obuhvaća i najveće hitove sa prvoga LP-a. Za prvu pjesmu s albuma "Krvarim od dosade" snimljen je i video spot.

1994 . godine grupa, uz neprestano koncertno nastupanje, snima svoj treći album "Milost", za izdavača "Heroinu Novu", u sastavu: Bare (vokal), Korozija (bubnjevi), Dujma (ritam gitara), Kilmister (bas gitara), Zoki (solo gitara). Tekstove potpisuje Bare, a većinu glazbe Zoki, uz Dujmu i dvije stare pjesme za koje su glazbu napisali Duspara i pokojni Marin Pokrovac. Snimljen je i video spot za pjesmu "Ja sam budućnost".

Godina 1996 . definitivno je označila opću popularizaciju Majki i njihovo prerastanje u nacionalni rock'n'roll fenomen, iako godina prije toga nije to nimalo obećavala. Jer u 1995 . godini Majke su doživjele još jedan raspad, pa je čak određeno vrijeme Bare nastupao s Kojotima kao svojim pratećim bendom. No najveća tragedija dogodila se na obiteljskom planu - smrt Baretove supruge (predoziranje). Bare je ipak odlučio preživjeti, ponajviše zahvaljujući brizi za svojeg sina Mirana, te je ponovno okupio Majke u manje-više starom izdanju: Bare (vokal), Zoki (gitara), Kilmister (bas), Kruno (gitara) i Čaka (bubnjevi). Album "Vrijeme je da se krene" sniman je u studiju ZeKaeM-a, pruducent je bio Denyken (producent "Razdora"), a izdala ga je izdavačka kuća Jabukaton iz Zagreba . Sve stvari su napisane u kombinaciji Bare (tekst) - Zoki (glazba), osim u jednoj stvari za koju je već prije glazbu napisao Duspara. Spotovi su snimljeni za tri stvari: "Mene ne zanima" (osvojen Porin za najbolji spot), "Odvedi me" i "A ti još plačeš"

1997. godine Majke su naplatile svoj, već više nego desetogodišnji, boravak na hrvatskoj rock'n'roll sceni, i nakon bezbroj manjih i srednje velikih koncerata, te skupnih koncerata (svih pet Fiju Briju), održale veliki samostalni koncert u Domu športova pred nekoliko tisuća ljudi. Izdavačka kuća "Dancing Bear" reizdala im je prvi album, koji do tada nije bio dostupan na CD mediju, uz dodatak bonus pjesme "Nema načina" koju su Majke prije snimile za njihovu kompilaciju "The best of indie rock: Made in Croatia"

Koncert održan 25. 4. 1997. u Domu sportova ovjekovječen je na CD-u, te se pojavio na tržištu za etiketu Jabukaton. Naziv mu je vrlo simboličan i pokazuje kako Bare i Majke najbolje funkcioniraju - "Život uživo". Na taj način upotpunjena je slika o Majkama, ali ni u kojem slučaju nije stavljena točka na i, jer su Majke još uvijek spremne dati nam puno čistokrvnog rock'n'rolla. Na dodjeli prve rock nagrade "Crni Mačak", u Čakovcu u ožujku 1998 . godine Majke su osvojile dva "Crna Mačka" za najboljeg rock izvođača u 1997. godini i najbolji nastup uživo (nagrada publike). Za plesno-kazališnu predstavu "Rock + Roll" Emila Matešića i njegove plesne grupe "Stereo" Majke su napravile glazbu, te se kao promidžba predstave pojavio spot za pjesmu "Oprost", koju su Majke napravile.

26.6.1998. godine izašao je novi album Majki pod nazivom "Put do srca sunca" (prvotno se trebao zvati "Bratstvo"). Sve tekstove napisao je Bare, a glazbu Zoki. Izdavač je Jabukaton. Na albumu je napravljen određeni glazbeni pomak (u nekim pjesmama uključeni su i puhači) uz sudjelovanje većeg broja gostiju (congas, pedal steel gitara, hammond itd.). A kao prva najava novog albuma, pojavio se spot za pjesmu "Daj mi". Nakon izdavanja albuma Majke su krenule na manju koncertnu turneju kako bi predstavile nove pjesme, a pojavio se je i novi spot - za pjesmu "Grešnik". Došlo je i do promjena u postavi grupe. Novi bubnjar umjesto Čake je postao Tomas.

U proljeće 2000 . Bare je najavio raspuštanje Majki i pokretanje samostalne karijere, a oproštajni koncert Majki održan je 8. rujna na Šalati u sklopu koncertnog događaja "Zagreb gori". Nastup na "Bike October Festu" 30. rujna, jesenskom nastavku već tradicionalnog "Biker Days" okupljanja u Puli bio je zapravo zadnji nastup Majki, no on je bio odrađivanje ranije ugovorene obveze.

24. veljače 2001. Goran Bare objavljuje album "Izgubljen i nađen" snimljen sa pratećim bednom "Plaćenici" (Kruno Levačić na bubnjevima, Dubravko Vorih na basu, Marko Križan na klavijaturama i harmonici, Alen Kraljić na gitari, Davor Rodik na steel gitari, Rista Ibrić na violoni i mandolini). Dvije godine kasnije objavljuje album "7", također snimljen sa "Plaćenicima".

Krajem 2006. Bare izdaje 3. solo album, album u kojeg je uložio svoje srce, a tako ga je i nazvao. Promocija tog albuma ostat će zapamćena po otkazivanju Baretove suradnje sa "Plaćenicima".

U veljači 2007. službeno je potvrđen povratak Majki. Majke već 9.3. održavaju fenomenalan koncert u zagrebačkoj Tvornici kulture, i to u sastavu: Bare kao vokal, Kilmister na basu, Zoran Čalić na jednoj gitari, Kruno na drugoj te novi bubnjar i stari lauferovac Alan Tibljaš.
6strings @ 01:18 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 5, 2008
Mick Jagger i Keith Richard su se upoznali u šestoj godini života u lokalnoj Maypole Country Primary School. No staze su im se ponovno spojile tek 1960. kada su se sreli u jednom vlaku za London. Imali su i zajedničkog prijatelja, gitarista Dicka Taylora. Jagger koji je studirao na London School of Economics, otkrio je rhythm and blues utjecajem Taylora, a zajedno su s Bobom Beckwithom i Allenom Etheringom radili pod imenom Little Boy Blue & The Blue Boys.



U međuvremenu je još jedan mladi buntovnik iz tog razdoblja, Brian Jones pokušavao pronaći posao na siromašnoj glazbenoj sceni svog rodnog grada Cheltenhama. U potrazi za srodnim glazbenicima objavio je oglas u magazinu "Jazz News" što je rezultiralo suradnju s pjevačem Andyem Whenom, klaviristom Ianom Stewartom i gitaristom Geoffom Bradfordom. U dvorani Ealing Blues Club, koja je bila namjenjena za novu, uzbudljivu glazbu, su se po prvi put okupili Jagger, Richard, Taylor i Jones i izmjenili iskustva.

Već su se počeli pojavljivati obrisi novog sastava. Jagger je i dalje nastupao s grupom Blues Inc., a početkom 1962. već je bio njen stalni pjevač. Kad ga nisu trebali, Jagger je surađivao s Jonesom, Richardom i ostalima. Grupa je počela koristiti ime The Rolling Stones, po jednoj pjesmi Muddyja Watersa. U lipnju 1962. je došao prvi pravi proboj. Jagger je iskoristio izostanak Blues Ina. iz Marquee Cluba za prvi londonski nastup Stonesa. Najprije reklamirani kao "Brian Jones and Mick Jagger The Rolling Stones", počeli su privlačiti vlastitu publiku. Bubnjar Tony Chapman proglašen je neprihvatljivim te su nekoliko mjeseci nagovarali Charlieya Wattsa da im se pridruži. On je odlučio razmisliti prije nego im se pridruži. U međuvremenu, audicije su im osigurale novog basistu, Billy Wymana. Watts se odlučio i zamjenio Chapmana. Stewart se polagano udaljavao od ostatka grupe koju su sad činili Jagger, Richard, Jones, Watts i Wyman.

"Dvjesto vrsta žena, one s kojima se živi, i ostale, sve ostale. Nikad nisam bio tip vjernog muškarca. Ja sam glazbenik, a to znači čovjek bez korjena. Moj je ritam dosta rada, a potom dosta zabave..."

Mick Jagger, jedan od velike peorica Roling Stonesa unatoč lijepoj, sposobnoj i neovisnoj supruzi kakva je Jerry Hall, oduvjek je bio veliki zavodnik. Od početka nastupa Stonesa, Mick je s lakoćom osvajao žene. Među prvima je bila Chrissie Shrimpton, sestra poznate manekenke Jean Shrimpton. U životu tog para tjekom tri godine izmjenjivale su se suze, pokušaji samoubojstva i pomirbe. Sve do trenutka kad je Mick odlučio prekinuti s njom zato što je upoznao Marianne Faithfull. Istodobno se svidjela Jaggeru i Keithu Richardsu. Mick se s Marianne prvi put pojavio u javnosti u listopadu 1966. Kad ga je napustila, Mick se spetljao s devetnaestogodišnjom manekenkom i poslje filmskom glumicom Patty D'Arbanville. Jagger je 1970. napustio Marianne. U rujnu 1970. upoznao je Biancu. Nakon noći koju su priveli zajedno postali su nerazdvojni. Kako bi se mogao vjenčati s njom, Mick je prešao na katoličanstvo. Najveći dio osmogodišnjeg braka živjeli su odvojeno. Onog dana kad su mu priopćili da mu se rodila kći Karis, čija je majka bila Marsha Hunt, između Micka i Biance izbila je svađa. Mick je najprije rekao kako neće priznati očinstvo, ali je to ipak učinio. Njihovi su se bračni odnosi pogoršali, pa ni rođenje kćeri Jade nije pomoglo da se njihov brak učvrsti. U studenom 1977. kad je Mick upoznao manekenku Jerry Hall, Bianca je iz Londona odletjela u New York, a u ožujku 1978. zatražila razvod. Iako je Jagger bio zaljubljenu Jerry te za nju napisao pjesmu "Miss you", ipak su ga uzbuđivale i druge žene. Jerry je popustila dok su boravili u njegovoj vili na Karipskom otoku Mustiqueu, ali je zatražila da se vjenčaju. Vjenčanje u studenom 1990. na Baliju po budističkom obredu bio je njegov posljednji ustupak kako bi imao mir. No, Jerry je na kraju shvatila da se on nikada neće promjeniti.

KEITH RICHARDS

Njegova životna priča je vrlo burna i bogata. Dugogodišnja veza s Anitom Pallenberg koja mu je 1969. rodila sina Marlona, a potom Taru, koji je živio samo nekoliko tjedana, zatim ovisnost o kokainu, LSD-u i hašišu, mnoga uhićenja i zatorske kazne zbog nezakonitog posjeoivanja droge i prometnih prekršaja obilježili su život karizmatičnog člana Stonesa. Keithovi troškovi, uglavnom za drogu, porasli su od 170.000 dolara u 1975. na 350.000 u 1977. Na kraju se mora podvrgnuti lječenju od ovisnosti u Švicarskoj. Keith je proživio lude 60-ete i 70-ete promjenivši bezbroj djevojaka koje su se motale oko slavne grupe.

CHARLIE WATTS

On je već bio oženjen s Sirley kad se priključio Stonesima, i to je ostalo sve do danas. Sve te godine nije se, kad god je mogao, priključivao ostalima u narkomanskim seansama i raskalašenm životu, ostavši u povučenom braku, iako je uvjek bio izvrstan i pouzdan profesionalac. Shirley j postavši suprugom člana najslavijeg rock sastava, Charleyu ostala čvrst oslonac, stvorivši mu kutak mira nakon napornih turneja. Imaju kćer Serafinu kojoj je danas 30 godina.

BILL WYMAN

Stonse je napustio 1993. bio je oženjen najprije Dianom, a zatim Astrid Lundstrom, od koje se razveo 1983. nakon 14 godina braka. 1984. na svečanosti predaje priznanja British Rock'n'Roll Award udovici Alexisa Cornera, vođi grupe Blues incorporated, zaljubio se u 13-godišnju Mandy Smith. Veza je ostala dobro čuvanom tajnom 2,5 godine, sve dok njihovu ljubav nije u kolovozu 1986. otkrio list News of the World. Mandy je na to izjavila kako je njezina majka odobrila njezinu vezu. U lipnju 1989. kad su Stonesi izdali album Steel Wheels, 52-godišnji Bill oženio se sa 19-godišnjom Mandy. Bill i Mandy bili su vrlo rijetko zajedno, a kad je Mandy oboljela od Addisonove bolesti i drastično smršavila, razveli su se u travnju 1992. U proljeće 1993. na jugu Francuske Bill se oženio sa 33-godišnjom kalifornijskom modnom dizajnericom Suzanne Accosta, koju je poznava 13 godina prije nego što su se vječali. Napokon je našao ženu koja je ostarjelom rockeru podarila troje djece i s kojom je nakon burnih i ludih godina našao unutarnji mir.

BRIAN JONES

Najsvestraniji glazbenik i neslužbeni vođa Stonesa. Bio je neukrotivi ženskar i nikad se nije ženio. Iamo je najmanje 6-ero nezakonite djece. Za njega je vođenje ljubavi bio svojevrstan sport i pitanje prestiža, te je vodio preciznu evidenciju o ženama s kojima je spavao. U jednom mjesecu imao ih je čak 64. Kao da je slutio da neće doživjeti 30-u. Bio je bliski prijatelj Keith Richardsa i nagovorio ga je na drogu. pod utjecajem halucinogena, odjednom im je sve izgledalo mogućim i na neki način proširilo im je obzore. Stalno se drogirajući, Brian je srljao u smrt. Postao je nepouzdan i paranoičan i uvjeren da su se svi urotili protiv njega. Ne mogavši se više složiti sa ostalim Sonesima, prekinuo je s njima suradnju. No, nekoliko mjeseci poslje, pronađen je mrtav u bazenu svoje kuće. Smrt je vjerojatno bila posljedica napada astme, od koje je bolovao, i droge. Epitaf na Brianovom grobu glasi: "Molim vas, ne sudite o meni prestrogo".
6strings @ 12:39 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Septica je grupa nastala u Vinkovcima, Hrvatska.

Najprije je egzistirala kao elektro-rap trio: Govnar Smrti - Bumušku Kušlu - Aj Goota , a glazba se uglavnom pustala u nasim emisijama na VFm radiju (u Vinkovcima): "Zbilja znanosnih bespuca" i kasnije "Zlatni kotlic Pobosutlja".

Krajem 2003. godine okuplja se bend u klasicnoj rock postavi: gitara-bas-bubanj, koju cine: Jukka Kunilunginen - Klema, gitara; Dutch Dortmund - Jodl-bas i El Loco - bubnjevi. Govnar Smrti i Bumusku Kuslu ostaju na vokalima. Kako su prvi nastupi izazvali vise nego povoljno zanimanje publike, nastavili su nastupati i raditi nove pjesme.

Nakon godinu dana usli su u studio, a prosla je jos godina dana do mixanja i masteriziranja albuma, koji bi, nakon silnih peripetija, uskoro trebao izaci pod etiketom Morris-Aquarius. U medjuvremenu je izasao single "Gace" (emitiran u emisiji Jeans generacija br. 73 od 25.10.2005.) i video spot iste pjesme. Sam album (nazvan samo "Septica"), sadrzi 13 pjesama.

Nastupali su i u drugim gradovima, od čega je najviše prašine diglo gostovanje u KSET-u - Zagreb, tada su svi počeli pisati o njima po forumima, blogovima, chat sobama...

Bend legendarnog Dubravka Matakovića vrlo je brzo dobio status kultnog širom cijele Hrvatske zahvaljujući ludo zabavnom crossoveru hip-hopa i hc-metala. Onima koji još neznaju kako zvuče, a ljubitelji su buke i kombinacije punk-rap-rock glazbenog izričaja preporučamo odlazak na koncert, ako ništa postoji youtube.com i www.septica.com da se više informirate.

Septica svira mješavinu Death Metala i Hip Hopa, se čuje svašta i vidi svašta. Pjesme su eksplicitne, ali komičnog sadržaja, a tek publika je priča za sebe. Od ekipe fanova sa gaćama na glavi, preko potpuno mirne plavojke sa strane, do gospode u odijelu. A da vidite tek stage...

Kako svirka, tako i smijeh počinje, a najveći hitovi su neizostavni – "Gaće" i "Nisam vratio oružje u MUP".
6strings @ 00:24 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 4, 2008
Nirvana je bio svjetski poznat i popularan američki glazbeni band, začetnik grunge smjera u glazbi.
Sa svojim singlom ' Smells Like Teen Spirit ' sa albuma ' Nevermind ' (1991.), 'Nirvana' je postala svjetski poznat band, a osnovana je 1987 . godine u Seattleu.

Druge grunge grupe iz Seattlea kao što su Alice in Chains , Pearl Jam i Soundgarden su isto tako stekle veliku slušanost, tako da je u vrijeme 1990-tih godina rock ponovno postao jedan od dominantnih smjerova po popularnosti u modernoj glazbi.

Frontman grupe 'Nirvana', Kurt Cobain je bio karizmatična ličnost te svojevrstan 'glasnogovornik generacije'. Cobain je bio osnovna pokretačka snaga, ali i uzrok raspada 'Nirvane'. Nedugo nakon posljednjeg koncerta održanog u Rimu 1994 . godine, Cobain je izvršio samoubojstvo ustrijelivši se puškom u glavu.

'Nirvana' je svojevrsni fenomen u glazbi, specifičan po tome što je postao izuzetno popularan u godinama koje dolaze po orginalnim, ali i po novoizdanim radovima do osam i više godina nakon smrti samog Cobaina i raspada banda. Naime, 'Nirvana' i Kurt Cobain su u relativno kratkom periodu glazbene aktivnosti bili izuzetno produktivni i snimili velik broj radova od koji neki nisu ušli u završne verzije albuma iz tih godina, već su se našli na kasnijim izdanjima i reizdanjima.

08.04.1994. tijelo Kurta Cobaina pronađeno je u stakleniku iznad garaže velike obiteljske kuće u elitnom dijelu Seattlea. Kurt si je oduzeo život nekoliko dana prije toga, dok je, na nesreću njegovih najbližih, ostao sam u kući tijekom jedne od brojnih psihičkih kriza koje je proživljavao u svom kratkom, a umjetnički prebogatom životu.

Kao frontmen grupe Nirvana (najpoznatiju postavu čine, pored gitare i vokala Kurta Cobaina, basist hrvatskog porijekla Krist Novoselic i bubnjar Dave Grohl, koji je karijeru nastavio svojim bendom Foo Fighters) doživio je vrtoglav uspjeh krajem 1991. izlaskom albuma Nevermind, koji je oborio sve rekorde i na američke top liste ušao pod brojem 1. Kao autor svih Nirvaninih tekstova i velike većine pjesama, Kurt je bio pokretačka snaga benda, koji je u kratko vrijeme osvojio svijet.

Isto tako, Nirvana je često otkazivala čak i čitave turneje zbog njegovog psihičkog i fizičkog stanja, koje je odlično prikazano u ovoj knjizi. Autor, Charles R. Cross, polovicom devedesetih, upustio se u iscrpno istraživanje Kurtovog života, doslovno od njegovog rođenja pa sve do smrti; knjigu je napisao na osnovu četiristotinjak intervjua, koje je obavio u razdoblju od pet godina, te crpeći informacije (ali i inspiraciju) iz Kurtovih intimnih dnevnika, s posebnim dopuštenjem Courtney Love, s kojom je Kurt bio u braku od 1992. do tragične smrti.

Upravo odlomci iz tih dnevnika predstavljaju necenzuriranu tragediju američke rock zvijezde, što predstavlja svojevrstan paradoks modernog rock-idolopoklonstva, jer Cobain nikako nije htio postati rock ikona, nego ostati buntovni punker, koji svojom neurednom pojavom, politički nekorektnim stavovima i izazivanjem konzervativnih vrijednosti dokazuje svima da ga nije briga što drugi misle.

Razgovorima s Cobainovom najužom obitelji, svjedočenjima njegovih prijatelja iz srednje škole i podrobnim opisima njegovih mladenačkih problema knjiga 'Kosa anđela' uspješno objašnjava kako se generiralo Kurtovo snažno nezadovoljstvo, koje je obilježilo i njegov život i njegovu karijeru kao glazbenika i umjetnika.

Fanovi Nirvane pronaći će izuzetno zanimljive, detaljne opise priprema za koncerte i zbivanja oko velikih glazbenih događaja, kao što su to bili MTV Music Awards 1992. ili nezaboravni nastup Nirvane na MTV Unpluggedu, a svaki, pa i najzahtjevniji čitatelj, bit će uvučen u koloplet najnevjerojatnijih situacija, koje su formirale Kurtovu osobnost i njegov glazbeni izričaj, a koje su malo poznate, inače Cobainu vrlo naklonjenoj, domaćoj publici.
6strings @ 10:41 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
AC/DC je australski hard rock sastav koji su 1973. godine u Sydneyu osnovala braća Malcolm i Angus Young . Smatraju se pionirima heavy metala uz sastave poput Led Zeppelina , Deep Purplea i Black Sabbatha . Sami članovi su, pak, oduvijek svrstavali svoju glazbu u rock 'n' roll žanr.

Članovi su se neprestano izmijenjivali do izdanja prvoga albuma, High Voltage , 1975. godine, da bi nakon toga albuma jedni te isti članovi radili dvije godine sve dok 1977. godine basist Cliff Williams nije zamijenio Marka Evansa. Prvi veliki komercijalni uspjeh doživjeli su 1979. svojim drugim albumom, Highway to Hell . No, glavni vokal i jedan od tekstopisaca u sastavu, Bon Scott , preminuo je 19. veljače 1980. godine nakon posljedica unosa prevelike količine alkohola u organizam tijekom samo jedne noći. Preostali članovi razmišljali su o raspuštanju sastava, no pronašli su zamjenu za preminuloga Scotta u Brianu Johnsonu , bivšem glavnom vokalu sastava Geordie . Pet mjeseci nakon Scottove smrti AC/DC je izdao svoj najuspješniji album u karijeri, Back in Black , koji je i drugi najprodavaniji u povijesti glazbe. Ispred je samo Thriller kralja popa, Michaela Jacksona .

Idući album, For Those About to Rock We Salute You , doživio je veliki komercijalni uspjeh kao i prethodnik, a ujedno je postao i prvi hard rock album koji je osvojio prvo mjesto na glazbenim ljestvicama SAD-a . No, popularnost sastava naglo je pala nakon odlaska bubnjara Phila Rudda 1983. godine. Slaba prodaja nastavila se i albumom The Razors Edge izdanog 1990., da bi, nakon Ruddova povratka 1994. godine, sastav doživio svoj ponovni procvat. Albume Ballbreaker (izdan 1995.) i Stiff Upper Lip (izdan 2000.) i kritika i publika pozitivno su ocijenili, što se osjetilo na značajnom porastu broja prodanih primjeraka. Planovi za najnoviji album objavljeni su 2004., a njegov dolazak očekuje se 2008. godine.

AC/DC je prodao oko 150 milijuna primjeraka albuma diljem svijeta, uključujući i 68 milijuna samo u SAD-u. Back in Black je prodan u 42 milijuna primjeraka diljem svijeta, što ga čini drugim najprodavanijim albumom u svijetu svih vremena. Na popisu televizijske kuće VH1 AC/DC je svrstan na četvrto mjesto na popisu 100 najvećih hard rock umjetnika . MTV ih svrstava i na sedmo mjesto na popisu Najvećih sastava heavy metal glazbe .

IME
Angus i Malcolm Young došli su na ideju o davanju imena sastavu nakon što su vidjeli kraticu "AC/DC" na pozadini šivaćega stroja koji je pripadao njihovoj sestri Margaret. "AC/DC" je kratica za alternating current / direct current ( izmjenična struja / istosmjerna struja ), a označava, kod električnih naprava, mogućnost korištenja obje vrste napajanja. Braća su osjetila kako ovo ime odražava energičnost njihovih pjesama te je ime ostalo nepromijenjeno do danas.

U nekim kulturama kratica "AC/DC" je označavala biseksualnost; članovi su se izjasnili kako za to nisu znali sve dok im na to pažnju nije skrenuo vozač taksija nakon održanoga koncerta u samim početcima njihove karijere. Pojavila se teorija kako je "AC/DC" kratica za " Anti-Christ/Devil's Child(ren) " (antikrist/vražje dijete, djeca) ili " After Christ/Devil Comes " (poslije Krista dolazi vrag), no svi članovi su odlučno odbili bilo kakvu povezanost s navedenim imenima ponavljajući kako je njihovo ime kratica za izmjeničnu i istosmjernu struju.

"AC/DC" se izgovara slovo po slovo (e?-si?-di?-si?), iako je sastav popularan pod imenom " Acca Dacca " u rodnoj Australiji. Ime AC/DC nadahnulo je brojne druge sastave da nadjenu svojim sastavima slična imena, uključujući BC/DC , kanadski sastav, te AC/DShe , američki sastav čiji su članice isključivo žene.

POVIJEST
Braća Angus, Malcolm i George Young rođeni su u škotskom Glasgowu da bi 1963. preselili s obitelji u Sydney. George je prvi naučio svirati gitaru , a nedugo potom postao je član sastava The Easybeats , najpopularnijeg glazbenog sastava Australije u šezdesetima prošloga stoljeća. The Easybeats je stvorio i međunarodnu uspješnicu Friday on My Mind . Malcolm je postao zainteresiran za glazbu kratko poslije Georgea, a svirao je u sastavu The Velvet Underground (ne u onom newyorškom , već onom iz Newcastlea u Novom Južnom Walesu ).

PONOVNO STJECANJE POPULARNOSTI
Idući album plasiran je na tržište 1988., a nazvan je Blow up Your Video . Snimanje se odvijalo u francuskom Miraval Studiju u Le Valu. Prilikom snimanja došlo je do ponovnog okupljanja prvobitnih producenata Harryja Vande i Georgea Younga. Snimljeno je devetnaest pjesama od kojih je samo deset prošlo kao dio albuma, dok je devet pjesama otpalo.

Album je postao tržišna uspješnica diljem svijeta prodavši se u više primjeraka nego prijašnja dva albuma zajedno dosegavši drugu poziciju na britanskim ljestvicama, što je bila najviša pozicija od albuma Back in Black izdanoga 1980. godine. Sadržavao je uspješnice poput Heatseekera i That's the Way I Wanna Rock and Roll . Svjetska turneja nazvana po albumu, Blow up Your Video , krenula je u veljači 1988. iz australskoga Pertha, da bi do travnja iste godine Malcolm Young najavio privremeno povlačenje ponajviše radi odvikavanja od alkohola. Stevie Young, još jedan od braće Young nakratko je zamijenio Malcolma.

Nakon turneje Wright je napustio grupu kako bi se mogao posvetiti nadolazećem albumu s drugom grupom s kojom je radio istovremeno, Dio . Zamijenio ga je waleski veteran Chris Slade. Glavni vokal Brian Johnson bio je prisiljen nakratko odstupiti zbog procesa rastave, tako da su braća Young za idući album napisala riječi za sve pjesme. Producent je bio Bruce Fairbairn, sposobni čovjek koji je prije AC/DC-a radio i s Aerosmithom te Bon Jovijem . Na tržište je novi album plasiran 1990. godine, a zvao se The Razors Edge . Sadržavao je uspješnice Thunderstruck , Are You Ready , Moneytalks i mnoge druge. Album je završio u prvih deset na američkim ljestvicama.

1994. Angus i Malcolm pozivaju Rudda da se pridruži sastavu za nekoliko improviziranih proba. Na kraju Rudd je ponovno zaposlen nakon prijateljskoga rastanka s tadašnjim bubnjarom Sladeom. Godinu kasnije, povratkom postave koja je svirala od 1980. do 1983., AC/DC je izdao album Ballbreaker . Prva izdana pjesma s tog albuma ujedno je postala uspješnica diljem svijeta uključujući i SAD gdje je postala broj 1.

Godina 1997. donijela je zbirku albuma Bonfire ; sastojala se od obrađenih studijskih albuma Back in Black i Volts , te dva live albuma, Let There Be Rock i Live from the Atlantic Studios . Osim paketa CD -ova, AC/DC je odlučio za američko tržište lansirati i poster, naljepnicu, privremenu tetovažu, otvarač za boce te trzalicu za gitaru. Šesnaesti studijski album, Stiff Upper Lip , izdan je 2000. godine, a producent je bio George Young. Album je prihvaćen od kritike bolje nego prijašnji Ballbreaker , no sastavu se zamjerio nedostatak novih ideja.

Australsko izdanje sadržavalo je i dodatni CD s tri dodatna videa i nekoliko zabilježenih live pjesama s koncerta u Madridu 1996. godine. Stiff Upper Lip dosegnuo je prvu poziciju u pet država uključujući i Argentinu te Njemačku, dok je drugu poziciju dosegnuo u Španjolskoj, Francuskoj i Švicarskoj. Osim toga, treće mjesto dosegnuo je u Australiji. Prvi objavljeni album s toga albuma, Stiff Upper Lip , ostao je na prvome mjestu američkih ljestvica četiri tjedna. Još su dvije pjesme dosegnule vrh ljestvica, Safe in New York City i Satellite Blues .

Ulazak u Dvoranu slavnih Rock 'n' Rolla
AC/DC je primljen u Dvoranu slavnih Rock 'n' Rolla u ožujku 2003. Tijekom ceremonije sastav je izveo Highway to Hell i You Shook Me All Night Long , a prateći vokal osigurao je Steven Tyler iz popularnoga Aerosmitha .

NAJNOVIJA DOGAĐANJA
AC/DC je 2002. potpisao ugovor sa Sonyjem, japanskim tržišnim gigantom zaduženim za plasiranje novoga albuma na tržište. Svako izdanje nekoga albuma sadržano je u proširenom paketu, a sadrži rijetke fotografije , prisjećanja te bilješke članova sastava. Čitava prijašnja diskografija osim Ballbreakera i Stiff Upper Lip digitalno je obrađena te ponovno izdana 2003. godine, da bi Ballbreaker svoje ponovno izdanje doživio 2005., a Stiff Upper Lip u travnju 2007. godine.

NOVI ALBUM
Od siječnja 2006. AC/DC radi na novom studijskom albumu. Malcolm Young je rekao da sastav trenutno radi i snima materijal za dugoočekivani novi album, no datum izdavanja još nije objavljen . Brian Johnson je najavio u interviewu 2004. godine da će po prvi puta nakon 1988. i albuma Blow Up Your Video sudjelovati u stvaranju riječi pjesama. Osim toga, najavio je da je Angus stvorio jače riffove nego na albumu Stiff Upper Lip . 2005. je objavljeno kako nitko ne zna kada će album biti objavljen niti tko će ga objaviti, no predviđa se da će izaći početkom 2008. godine.

Johnson i Williams, zajedno sa Steveom Luongom i Markom Hittom, snimili su nekoliko pjesama za turneju u dobrotvorne svrhe Classic Rock Cares , a nove pjesme bit će predstavljene tijekom koncerata. Williams je izjavio da braća Young marljivo rade i stvaraju nove pjesme, ali ne zna se koji će materijal biti zastupljen na albumu.

16. listopada 2007. Columbia Records izdala je dvostruko DVD izdanje nazvano Plug Me In . Komplet se sastoji od pet sati rijetkoga video-materijala, kao i prikazivanja nastanka i izvođenja pjesama School Days , T.N.T. , She's Got Balls i It's a Long Way to The Top . Na prvom dijelu obrađena je era Bona Scotta, dok je drugi dio posvećen eri Briana Johnsona. Osim 21 rijetkih snimaka nastupa u kompletu dolaze i rijetki interviewi sa svakim važnijim članom sastava.
6strings @ 01:10 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, ožujak 3, 2008
Dire Straits je bio britanski rock bend kojeg su 1977 . godine osnovali Mark Knopfler ( gitara i vokal), njegov brat David Knopfler (gitara), John Illsley ( bas gitara ) i Pick Withers ( bubnjevi ), a menadžer je bio Ed Bicknell.

Iako se Dire Straits pojavio u vrijeme vladavine punk rocka, bend je radio prema konvencijama klasičnog rocka , mada sa pojednostavljenim zvukom koji je bio atraktivan modernoj publici zamorenoj pretjeranom produkcijom stadionskog rocka iz 1970-ih.

U ranim danima, Mark i David su zahtijevali da vlasnici pabova utišaju pojačala kako bi gosti mogli razgovarati dok bend svira pokazujući svoju nenametljivost i nesigurnost.

Uprkos tom čudnom samozatajnom pristupu rock and rollu, Dire Straits je uskoro postao izuzetno uspješan sa svojim prvim albumom koji je postigao globalni višeplatinasti tiraž.

Njihove najpoznatije pjesme su: "Sultans of Swing", "Romeo and Juliet", "Private Investigations", "Money for Nothing", "Walk of Life" i "Brothers in Arms".

POVIJEST
1978 . godine, Dire Straits je snimio prvi album , "Dire Straits" u Basing Street studijima (danas poznatim kao "Sarm West") blizu Portobello Roada u Zapadnom Londonu za 12.500L.

Nakon inicijalnog puštanja albuma u prodaju u Ujedinjenom Kraljevstvu na Vertigou, odjeljenju Phonograma, album je zapazila Karin Berg, asistent u A&R ( artists and repertoire ) odjeljenju Warner Brothers Recordsa u New Yorku .

Dok je ona smatrala da se radi o muzici koje je publika gladna, samo jedna osoba u njenom odjeljenju se na početku slagala s tom tezom. Ploča je slabo puštana u eter u Ujedinjenom Kraljevstvu, ali nakon što je na nju stavljen potpis Warner Brothersa, doživjela je platinasti tiraž.

Kasnije, nanovo pušten u prodaju kao single, "Sultans of Swing" je postao iznenadni hit UK chart-a, ušavši u prvih deset. Prvi album je ušao u prvih deset u gotovo svakoj evropskoj zemlji.

Drugi album grupe, "Communiqué" se pojavio 1979 . godine. Postao je album broj jedan na njemačkim top listama, dok je paralelno album "Dire Straits" zazuzeo treće mjesto.

Oba albuma su karakteristična po pojednostavljenom zvuku ( stripped-down sound ). Međutim to će se u narednim godinama promijeniti. Mark Knofler i John Illsley su jedina dva člana koja su zajedno svirala od formiranja do gašenja grupe.

UVEĆANA SLOŽENOST
1980 . godine Dire Straits je izdao treći album, "Maknig Movies". To je označilo pomak ka složenijim aranžmanima i produkciji što će se nastaviti do disolucije grupe 1990-ih.

S pjesmom "Romeo and Juliet", koja je postala jedan od najpoznatijih hitova grupe, "Making Movies" je zatekao odlazak Davida Knopflera dok se album još snimao; Sid McGinnis je popunio prazninu na ritam gitari u nastavku snimanja.

Iako je Mark svirao na jednoj pjesmi prvog bratovljevog solo albuma, Mark i David se nisu pomirili godinama zbog svađe oko zasluga na albumima. Album je također ugostio klavijaturistu Roya Bittana iz Bruce Springsteenovog E Street Banda, a producirao ga je Jimmy Iovine.

Klavijaturista Alan Clark i kalifornijski gitarista Hal Lindes su se priključili grupi za snimanje četvrtog studijskog albuma "Love Over Gold", koji je izašao 1982 . godine i bio je prvi album grupe kojeg je producirao Mark Knofler.

Glavni hit albuma je bio "Private Investigations", koji je ušao među pet najboljih hitova u Ujedinjenom Kraljevstvu odnosno zauzeo drugu poziciju uprkos sedmominutnoj dužini pjesme. U drugim zemljama, dobro je prošao singl "Industrial Disease", pogotovo u Kanadi gdje je ušao na listu deset najboljih hitova.

Kratko nakon izlaska "Love Over Gold", grupu je napustio bubnjar Pick Withers radi jazz karijere. Zamijenio ga je Terry Williams, bivši član Rockpilea .

1983 . izišao je mini-album sa četiri pjesme, sa hit singlom "Twisting By the Pool". Nakon toga je uslijedio dvostruki živi album "Alchemy", 1984 . godine. U to vrijeme Mark Knopfler je također uradio muziku za filmove "Local Hero" i "Cal". Međutim najveći hit Dire Straitsa je tek trebao da dođe.

ERA BROTHERS IN ARMS
Album "Brothers in Arms" je izdat 1985 , te je postao najprodavaniji album u Ujedinjenom Kraljevstvu te godine i veliki međunarodni hit. Polučio je sa nekoliko singlova uključujući američki hit broj jedan "Money for Nothing", koji je bio prvi ikad pušteni video na MTV -u u Britaniji.

Kasnije se pojavilo još personalnih promjena u bendu, pristupanjem drugog klavijaturiste Guya Fletchera. Za vrijeme snimanja albuma "Brothers in Arms", grupu napušta Hal Lindes. Njegovo mjesto je zauzeo Jack Sonni, iako je Lindes pokupio zasluge kao zvanični član grupe po izlasku albuma, a Sonni ipak nije. Omar Hakim se također piključio Terryju Williamsu na bubnjevima: obojica su ponijeli zasluge kao članovi benda za ovaj izlazak albuma. Svjetska turneja 1985 / 1986 . je ostvarila fenomenalan uspjeh. Nakon nastupa u Webley areni , bend je 13. jula u posljepodnevnim satima nastupio na Live Aidu na Wembley stadionu . Repertoar im je uključivao "Money For Nothing" sa Stingom kao gostujućim vokalom.

Turneja se završila u Entertainment Centreu u Sidneju ( Australija ) gdje grupa još uvijek drži rekord za uzastopne nastupe (21 noć zaredom). Posljednji nastup tog produženog boravka u Sidneju je snimljen i emitovan na Australijskoj i Novozelandskoj televiziji, a poznat je po jedinstvenoj kalipso interpretaciji pjesme "So Far Away" i improvizaciji poznate australijske narodne pjesme "Waltzing Matilda".

Komercijalni uspjeh "Brothers in Arms" je došao i zbog činjenice da se radilo o jednom od prvih albuma upotpunosti digitalno snimljenih i produciranih u tada novom Compact Disc formatu, što je navelo pobornike novih tehnologija da ga stave na listu "must by" albuma.

"Brothers in Arms" CD je bio jedan od prvih albuma koji je sadržavao materijal koji se nije mogao pronaći na LP (Long playing) ekvivalentu; sadržavao je 12 minutni singl "Money for Nothing" umjesto 7 minutne verzije na LP-u.

"Brothers in Arms" se također smatra prvim svjetskim CD singlom, koji je izdat u Ujedinjenom Kraljevstvu u vidu dva singla kao vid promocije, jedan sa logom za turneju Live 1985. i drugi posvećen australijskom dijelu turneje sa oznakom Live 1986. Sadržavajući samo četiri numere, imao je ograničen tiraž . Nadalje, novi format je nudio odličnu priliku za pokazivanje Knopflerovih filigranskih produkcijskih vrijednosti sa ranijim albumima, navodeći mnoge fanove da nanovo kupuju cijeli raniji katalog Dire Straitsa.

"Brothers in Arms" je u Sjedinjenim Američkim Državama ostvario uspjeh popevši se na prvu poziciju na Billboard Magazine Top Pop Albums Chart, na kojoj se zadržao devet sedmica, postavši višeplatinasti album i završivši na petoj poziciji za 1986 . godinu. Također, prema nedavnom glasanju koje je provedeno u Ujedinjenom Kraljevstvu, "Brothers in Arms" je treći najbolje prodavani album svih vremena na Otoku.

NAKON BROTHERS IN ARMS
Po završetku Brothers in Arms turneje 1986. godine, Dire Straits je uzeo duži odmor, a Mark Knopfler se koncentrisao na solo projekte i filmsku muziku. Bend se ponovo okupio za koncert u čast sedamdesetog rođendana Nelsona Mandele 1988 . godine, gdje im se priključio Eric Clapton (koji je s njima izvodio svoj hit "Wonderful Tonight"). Iste godine, bend je napustio bubnjar Terry Williams.

Nakon Markove saradnje sa Notting Hillbillies (koji su imali manji hit singl "Your Own Sweet Way" sa albuma "Missing... Presumed Having a Good Time"), Dire Straits se regrupisao januara 1991 . godine.

U to vrijeme bend se sastojao iz četiri ključna člana: Knopfler, John Illsley, te klavijaturisti Alan Clark i Guy Fletcher. Uz pomoć drugih povremenih članova, uključujući visoko cijenjenog američkog bubnjara Jeff Porcaroa iz Toto grupe (kome je ponuđeno stalno mjesto u grupi, ali je to odbio zbog obaveza snimanja prema Toto grupi), grupa je počela sa snimanjem numera za novi album. Rezultat je bio posljednji originalni studijski album Dire Straitsa, "On Every Street", izdat 1991. godine, šest godina nakon "Brothers in Arms".

Uveliko iščekivano izdanje "On Every Street" je doživjelo pomješane kritike i srednji uspjeh. Prema nekim kritičarima, album je bio ispod kvaliteta ranijih albuma, i nije se prodavao na ranijem nivou. Na pjesmi "The Bug" je sarađivao back vokal Vince Gill koji je također odbio ponudu da se priključi bendu. Turneja koja je uslijedila u periodu 1991-1992. nije bila uspješna kao prethodna 1985-1986. Živi album "On the Night" koji je izašao 1993. godine je dokumentovao turneju, na kojoj je Chris Whitten svirao bubnjeve.

Nakon izdavanja "Live at the BBC", kolekcije živih snimaka koji su nastali tokom ranijih godina, Dire Straits se tiho rasformirao 1995. godine, nakon što je Knopfler izrazio želju da prestane sa turnejama velikih razmjera, te se upotpunosti odmah bacio na solo materijal i filmsku muziku, dok su njegove kolege iz benda nastavile sa vlastitim karijerama. Guy Fletcher je međutim nastavio da sarađuje na gotovo svakom komadu koji se ticao Knopflerove solo karijere.

Izdata su tri best of albuma, a posljednji je kompilacija pod nazivom "The Best of Dire Straits & Mark Knopfler: Private Investigations" iz novembra 2005 , koja sadrži većinu studijskog materijala, te solo i filmski materijal Marka Knopflera.

Album je postao underground hit na iznenađenje mnogih, i prošao je izuzetno dobro kada se uzme u obzir činjenica da se grupa raspala prije gotovo deceniju, a na albumu se našla samo jedna ranije neobjavljena numera "All The Roadrunning", duet sa Emmylou Harris koji je kasnije izdat na albumu istog imena.

Dire Straits i Mark Knopfler su prodali do danas oko 118 miliona albuma.
Neki od poznatih poštovaoca Dire Straitsa i Marka Knopflera su: Douglas Adams , princeza Diana , Quentin Tarantino , grupa The Killers , koja je preradila pjesmu "Romeo and Juliet" za seriju "Live from Abbey Road" na Channel 4, potom Sachin Tendulkar. Muzički bend "System of a Down" ponekad svira dijelove "Sultans of Swing" na svojim koncertima kao uvod za svoju pjesmu "Aerials".


6strings @ 08:02 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Pravo ime - Charles Edward Berry 1926. godine u St. Louisu je rođen jedan od nautjecajnijih izvođača u povijesti rocka - Chuck Berry. Rock and roll je zasigurno postojao i prije njega. Bilo je i gitarističkog rock and rolla prije Chucka
Berrya, no on je savršeno utjelovljenje svega što rock and roll znači, bilo to dobro ili zlo.

Chuck Berry se razmjerno kasno počeo profesilonalno baviti glazbom . Tek je u svojoj 26. godini prvi put nastupio za honorar, a snimati je počeo tri godine kasnije.

Možda je jedan od razloga za tako kasni početak njegov boravak u popravnom domu zbog krađe automobila. U 21. godini Berry se ostavio karijere sitnog kriminalca, smirio se, zaposlio kao radnik i oženio. No, nije dugo mirovao. Uskoro se proslavio na lokalnoj razini pjevajući i svirajući po klubovima.

Kada je 1955 . godine izašla " Maybellene ", Berryjeva karijera krenula je punim gasom. Uspjeh mu je donio slavu, bogatstvo i sve veće zanimanje zakonodavne vlasti. U 20 mjeseci uhićen je dva puta, a u optužbi se spominjalo "bijelo roblje" - njegove mnogobrojne veze sa ženama druge rase nisu prošle nezapaženo. U posljednjih dvadeset godina Berry se dostojanstveno povukao iz glazbenog biznisa.




6strings @ 01:13 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 2, 2008
Azra je bio hrvatski bend novog vala koji je bio vrlo popularan za vrijeme 1980-ih godina na području bivše Jugoslavije . Frontmen Azre bio je Branimir "Johnny" Štulić , basist je bio Mišo Hrnjak, a bubnjar Boris Leiner. Glazbeni kritičari danas često znaju Azru imenovati kao obaveznu glazbenu lektiru .

Branimir Johnny Štulić , lider grupe, rođen je u Skopju, u Makedoniji , zemlji gdje vječno sunce sja , 1953. godine. On je zarana primoran na česte promjene prebivališta zbog prirode očeva posla (časnik), te ključne godine odrastanja i afirmacije provodi u Zagrebu , gdje je upisao Filozofski fakultet ali samo da bi zadovoljio starce . Već se tada gotovo fanatično odlučuje baviti glazbom . Važno je reći da su na njega najviše utjecali Beatlesi , ali prvenstveno radi ideje benda.

Isto tako bio je lud za sevdahom što se očitovalo u prvoj fazi njegova glazbena rada kada je osnovao Balkan Sevdah Band . Svirali su gotovo sve od njegovih vlastitih pjesama, narodnjaka, pa do The Beatles . Pod utjecajem novog vala ( new wawe ), vremenom se bend sve više okreće rocku i kroz njega prolazi mnogo različitih glazbenika.

Nakon što su postali poznatiji rock'n'roll sastav, mijenjaju ime u Azra (djevica), po istoimenoj poemi Heinricha Heinea , 1977. godine.1977./78. grupa nastupa u postavi Štulić - Stublić - Pelajić - Novoselić - Juričić, ali se ubrzo ostatak grupe odvaja od Štulića i formira novi sastav - Film . Nakon toga Štulić postaje članom Parnog valjka , ali ni ta suradnja nije dugo potrajala. Vrativši se Azri Štula kao bubnjara uzima Borisa Leinera tada člana Haustora , ali ne uspijevajući naći adekvatnog basista, za prvi interview, da bi izgledali kao trio - slikali su se s psom!

Prvi singl snimaju 1979. godine s Huseinom Hasanefendićem - Husom kao producentom, koji je ujedno svirao gitaru. Još su im pomogli i Zlatko Mikšić - Fuma, Mladen Juričić i Relja. Na tom singlu su izašle pjesme Balkan i A šta da radim koje su potakle i prve pozitivne kritike. Ubrzo nakon toga im se pridružio i basista Mišo Hrnjak. Na ljeto iste godine grupa svira po trgovima, na moru kaleći se u direktnim kontaktima sa slučajnom ili namjernom publikom.

Debi album Azra snimaju 1980. godine pod producentskom palicom veterana Drage Mlinarca. Taj album se smatra jednim od najjačih debija u našoj rock - glazbi , te im osigurava vodeće mjesto na domaćoj rock -sceni. Štulićevi tekstovi su usmjereni na mogućnost komunikacije i njezinu nužnost ( Uradi nešto , Vrijeme odluke ), odnosno ljubavne tematike ( Gracija , Tople usne žene ), ali sa posebnim, sebi svojstvenim izričajem.

1981. godine kao uvod za novi album Azra objavljuje singl Lijepe žene prolaze kroz grad , kojeg također producira Hus i svira gitaru u maniri britanske blues-scene. Nedugo zatim izdaju novi dupli album Sunčana strana ulice , sa raznovrsnijim temama. Prvi put Johnny ubacuje i komentare političke naravi ( Užas je moja furka , Kurvini sinovi ). U ljubavnim pjesmama ( Između nas , Ne reci mi dvaput , Gospodar samoće , Sunčana strana ulice ) uvodi i puhačke instrumente u izvedbi Sedak-Benčića, Vlahovića, Santre i Juričića. Na albumu su značajne i pjesme u kojima Johnny obrađuje svoju urbanu paranoju ( Odlazak u noć , Kad Miki kaže da se boji ), te one u kojima obrađuje problem individualne zapostavljenosti ( Pametni i knjiški ljudi , Pit - i to je Amerika ). Producent albuma je Branimir Štulić što će kasnije uostalom i redovito činiti.

Iste godine grupa održava sedam koncerata za trostruki živi album Ravno do dna . Osim starih pjesama tu je i mnoštvo novih ostvarenja ( Ravno do dna , Nedeljni komentar , Ostavi me nasamo , Sjaj u kosi , Plavo - smeđe ). Ovaj album po neposrednosti i energiji glazbe pruža pravu sliku Azre .

1982. godine izdaje se i drugi dupli album Filigranski pločnici te treći singl, u kojima Štulić od izravne energične emotivnosti prelazi prema prikazu unutrašnjeg emotivnog stanja, ali s određenom distancom. Album sadrži političke ( Tko to tamo pjeva , 68. , Pavel , Gorki okus ), ljubavne ( Kao ti i ja , Volim te kad pričaš ), te pjesme u kojima se Štulić okomljuje na standardne društvene norme ( Put za Katmandu , E pa što , Sloboda ). Na albumu veliki značaj imaju puhački instrumenti u izvedbi Miroslava Sedaka-Benčića.

1983. godine grupu napušta Mišo Hrnjak, basist koji odlazi u Jehovine svjedoke, te sljedeće dvije godine Štulić i Leiner sami snimaju albume u Njemačkoj. To su Kad fazani lete i Krivo srastanje u kojima Johnny ulazi u dubine ljudskih misli i pobuda ( Kao i jučer , Duboko u tebi , Flash ), ili se buni protiv prevladavajućeg načina mišljenja ( 3N , Mon ami , No comment , Kad fazani lete ), ili donosi zvuk teških, punih rock -gitara ( Anđeli , Štićenik , Nemir i strast ). Na albumu se prvi put pojavljuje i obrada jedne narodne pjesme - Klinček stoji pod oblokom .

Zatim odlazi u Nizozemsku gdje stvara nove pjesme te stare prevodi na engleski jezik, s ciljem izdavanja u Nizozemsku . To mu ne polazi za rukom, te izdaje album kod nas pod nazivom It aint like in the movies at all .

1987. s Leinerom , Juricom Pađenom i Stephenom Kippom, kojeg je doveo iz Nizozemske, snima novi album Između krajnosti koji sadrži uglavnom obrade pjesama ( Zadovoljština - Satisfaction - Rolling Stones , Adio mare - Vlaho Paljetak) te neke njegove nove uratke ( Izlazak iz kome , Vaše veličanstvo ).

1988. snima četverostruki mega-album Zadovoljština , s luksuznom opremom i istom postavom. Mnoštvo starih stvari te mnoštvo obrada stranih autora značajke su tog albuma.

Nakon toga Štulić snima solističke albume: Balkanska rapsodija ( Teško ovo život ), Balegari ne vjeruju sreći ( Voljela me nije nijedna , Men se dušo od tebe ne rastaje , Usne vrele višnje - obrada Lilly Of The West iz repertoara apsolutne legende i veterana, genijalnog Boba Dylana u kojima miješa makedonski folklor, engleski jezik i domaću pop -povijest.

1990. grupa nakon koncerta na Hvaru i formalno prestaje postojati.

Devedesetih godina Štulić izdaje dva albuma Sevdah za Paulu Horvat i Anali , koji su kvalitetno daleko ispod njegovog ranijeg opusa. No Štulićeva glavna preokupacija jest prijevod Homerove Ilijade koji je i dovršio 1995. godine pod nazivom Božanska Ilijada . 1997. godine Štulić izdaje album Blase kojime se, prema kritici, vraća standardima ranijeg rada.

Štulićeve pjesme su objavljene u knjigama Filigranski pločnici i Big bang , njegovi lirski pokušaji Anonymus Epigramus , kao dodatak Zadovoljštini , a koncerti na video - kazetama Zadovoljština i Klinček stoji pod oblokom .

Branimir Johnny Štulić jedna je od najkontroverznijh ličnosti u hrvatskom rocku uopće. Njegove pjesme još otpočetka su imale dvojaki učinak na publiku. Jedni su ismijavali njegovo umijeće sviranja gitrare, način pjevanja, nerazumljive tekstove dalekih metafora koji su intelektualno buncanje i isprazno politiziranje po svaku cijenu .

Drugi su bili poraženi neposrednošću muzike, energije i poetike, čovjeka koji je uhvaćene djeliće gradskoga očaja ponovo povezivao u stvaran svijet svojih pjesama dajući ga u širokom registru tonova, od straha i bijesa do delikatne ljubavi. Genijalac ili sebični egocentrik? Čitajući njegove interviewe vidimo da doista ispada da je ovo posljednje ("Možda će zvučati egoistično, ali Azra je uvijek bila posebna. Rekoh ti, nemoj mene pitati o tim stvarima."), npr. za druge bendove govori da su imali po par dobrih stvari, ali on ih je kaže imao šezdeset.
 
6strings @ 19:54 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Bruce Frederick Joseph Springsteen ( Long Branch , New Jersey , 23. rujna 1949. ), američki rock pjevač, kantautor i gitarist. Springsteen je često snimao i odlazio na turneje s E Street Bandom , te kao solo glazbenik i s drugim glazbenicima. Tokom karijere, Springsteen je osvojio 15 Grammyja , Oscara , primljen je u Rock and Roll Kuću slavnih, te zaradio veliki broj obožavatelja. Njegovi najpoznatiji albumi, kao što su Born to Run i Born in the U.S.A. , dokazuju njegovu vještinu pronalaska nečega velikog u svakodnevnim tegobama.

Springsteen je rođen i odrastao u Freeholdu, New Jersey . Njegov otac, Douglas Frederick Springsteen, bio vozač autobusa nizozemskog i irskog podrijetla. Njegova majka, Adele Ann Zirilli, radila je na sudu, a roditelji su joj bili imigranti iz Italije . Odgojen kao katolik , Springsteen je pohađao crkvenu školu, u kojoj se nije slagao s redovnicama i drugim učenicima. Nije se uklopio ni u srednju školu. Završio je srednju školu, ali mu to nije bilo tako važno, pa se čak nije ni pojavio na završnoj ceremoniji. Kad je sa sedam godina vidio Elvisa Presleyja u emisiji Eda Sullivana, počeo se sve više zanimati za glazbu. S 13 godina kupio je svoju prvu gitaru za 18 dolara i počeo vježbati s lokalnim gitaristom. 1965. godine otišao je do kuće Texa i Marion Vinyard, koji su sponzorirali mlade bendove u gradu. Oni su mu pomogli da postane prvi gitarist benda The Castiles, a kasnije je postao i pjevač grupe. The Castiles su snimili dvije svoje pjesme i svirali svugdje, pa i u Greenwich Villageu . Marion Vinyard rekla je jednom kako je povjerovala Springsteenu kad je, kao mladić, rekao da će postići veliki uspjeh. Njegova sestra, Pamela Sue Springsteen, kratko se bavila glumom, ali je ubrzo napustila film kako bi se posvetila fotografskoj karijeri. Od 1969. do 1971. , Springsteen je nastupao po New Jerseyju sa Steveom Van Zandtom, Dannyjem Federicijem i Vinijem Lopezom u bendu zvanom Child, kasnije preimenovanom u Steel Mill.

Iako je kasnije postao glazbenik svjetskog ugleda, Springsteenovi korijeni odražavali su se u njegovoj glazbi, a on sam često je spominjao "veliku državu New Jersey" na svojim koncertima.

Springsteen je često bio poznatiji po svom nadimku "The Boss". Premda je prvotno izjavio da mu se ne sviđa - ponekad tako na koncertima u šali zove sam sebe. Nadimak je dobio dok je kao mladić tijekom šezdesetih svirao s bendom po klubovima. Na sebe bi uzimao zadatak da naplaćuje gaže za bend i sam raspodjeljuje novac među članovima.

1972. potpisao je ugovor za solo album s Columbia Records , uz pomoć Johna Hammonda, koji je deset godina prije potpisao ugovor s Bob Dylanom . Springsteen je u studio doveo stare poznanike te na taj način osnovao E Street Band. Njegov prvi album, Greetings from Asbury Park, N.J. , objavljen u siječnju 1973. , osvojio je kritiku, iako je prodaja albuma bila slaba. Zbog snažnih tekstova i glazbom s korijenima u folk-rocku, kao u pjesmama "Blinded by the Light" i "For You", kritičari su ga uspoređivali s Bob Dylanom.

Izlaskom albuma Born to Run , u kolovozu 1975. , Springsteen je konačno postigao veliki uspjeh. Singlovi "Born to Run", "Thunder Road", "Tenth Avenue Freeze-out" i "Jungleland" postali su veliki hitovi na radio postajama te su ostali prisutni na njima do danas. Obožavatelji su smatrali da je to jedan od najboljih rock and roll albuma svih vremena i definitivno Springsteenov najbolji uradak. Učvrstio ga je kao iskrenu i dinamičnu rock & roll ličnost koja govori za i u ime velikog dijela rock publike. Kao vrhunac uspjeha, Springsteen se pojavio na naslovnicama Timea i Newsweeka u istom tjednu, 27. listopada 1975. Zanimanje za njega iznenada je poprimilo masovne razmjere pa se Springsteen i bunio tijekom svoje prve prekomorske avanture, trgajući promotivne postere prije koncerta u Londonu .

Pravna bitka s bivšim menadžerom Mikeom Appelom nije dopuštala Springsteenu ulazak u studio više od dvije godine, a u to vrijeme držao je E Street Band na okupu velikom američkom turnejom. Iako je često nastupao sa optimističnim žarom, nove pjesme koje je pisao i često ih po prvi put izvodio na koncertima, bile su dosta mračniji ton za razliku od velikog dijela njegova prijašnjeg rada. Nagodivši se s Appelom 1977. , Springsteen se konačno vratio u studio i snimio Darkness on the Edge of Town ( 1978. ). Glazbeno, ovaj album bio je prekretnica u Springsteenovoj karijeri. Pjesme su bile kompleksnije i pažljivije napisane te su počele reflektirati Springsteenovu intelektualnu i političku svijest. Neki Springsteenovi obožavatelji smatraju kako je Darkness njegov najbolji i najdosljedniji album; pjesme kao što su "Badlands" i "The Promised Land" postale su obavezni dio koncertnog repertoara u godinama koje su slijedile, dok se pjesma "Prove it All Night" jako dugo emitirala na radio postajama.

Springsteen je odjednom skrenuo s normalne rock putanje, koja je uključivala The River , da bi snimio akustični solo album Nebraska 1982. Prema njegovoj biografiji, Springsteen se nalazio u depresivnom stanju kad je napisao ovaj materijal, a rezultat je bio surovi opis američkog života. Naslovna pjesma govorila je o ubojstvu Charlesa Starkweathera. Prema Marshu, Springsteenovu biografu, album je zapravo počeo s demo snimkom za nove pjesme koje bi trebao odsvirati s E Street Bandom - ali tijekom snimanja, Springsteen i producent Landau zaključili su da pjesme zvuče bolje u akustičnoj solo verziji.

Springsteen se oženio Scialfom 1991. ; dobili su troje djece, 1991., 1993. i 1995.

1992. , nakon riskiranja zbog "odlaska u Hollywood " zbog selidbe u Los Angeles (radikalan potez za nekog tako povezanog s industrijskim životom New Jerseya) i suradnje s drugim glazbenicima, Springsteen je objavio dva albuma odjednom. Human Touch i Lucky Town bili su još više introspektivni nego bilo koji od njegovih prethodnih albuma. Osim toga, također se isticala njegova samopouzdanost koju je isijavao. Za razliku od svoja prva dva albuma, na kojima je sanjao o sreći, i sljedeća četiri, koja su pokazala strah od nje, Springsteen na trenutke na albumu Lucky Town , tvrdi da je sretan.

Neki obožavatelji E Street Banda imali su (a imaju ga i dalje) slabo mišljenje o ova dva albuma (pogotovo Human Touch ), te nisu pratili turneju s bendom zvanim "Other Band", nazvanom "Other Band Tour". Za druge obožavatelje, međutim, koji su poznavali Springsteena nakon 1975. i konsolidacije E Street Banda, the "Other Band" Tour bila je jedinstvena prilika da vide Springsteena kako surađuje na pozornici s drugom grupom glazbenika.

Springsteenova Reunion turneja sa E Street Bandom završila je trijumfalno desetodnevnom rasprodanom svirkom u Madison Square Gardenu u New Yorku sredinom 2000. Koncerti su izazvali kontroverze zbog nove pjesme "American Skin (41 Shots)" o policijskom ubojstvu Amadou Dialloa. Zadnji koncerti u Madison Square Gardenu snimljeni su te izdani na CD -u i DVD -u kao Bruce Springsteen & the E Street Band: Live In New York City .

U travnju 2006. Springsteen je objavio svoj zadnji album, We Shall Overcome: The Seeger Sessions , projekt s 15 izvornih američkih folk pjesama Petea Seegera . Snimljen je s velikim ansamblom glazbenika, među kojima su bili Patti Scialfa, Soozie Tyrell i The Miami Horns od prošlih suradnika. Za razliku od prijašnjih albuma, ovaj je snimljen u tri dana, a često se može čuti Springsteena kako uzvikuje upute bendu tijekom snimanja pjesama. Turneja The Bruce Springsteen with The Seeger Sessions Band Tour počela je istog mjeseca, a na njoj je sviralo 18 glazbenika ansambla zvanih Seeger Sessions Band. Turneja je bila vrlo uspješna u Europi, uvijek rasprodana i hvaljena od kritičara, ali novine su izvještavale da u Americi nije zapažena velika zainteresiranost. Krajem 2006., The Seeger Sessions tour dvaput je obišla Europu te jednom Ameriku.

U ožujku 2007. , gitarist E Street Banda, Steven Van Zandt, sugerirao je da bi Springsteen i E Street Band uskoro mogli snimiti novi album. Rekao je da, iako ih Bruce nije zvao, oni snimaju brzo te da bi ga mogli snimiti u roku od 3 mjeseca od dobivanja poziva. Nažalost, također je napomenuo da bi Springsteen mogao uzeti 2007. za odmor jer ga je izmorila zadnja turneja. Ali je dodao "vratit ćemo se".
6strings @ 15:01 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, ožujak 1, 2008
Najprije su ih nosili košarkaši, zatim su ih u 80-ima isfurali grungeri, a danas nisu više pitanje glazbene ili subkulturne orijentacije, danas su gotovo pa pitanje prestiža. Čak 60 % Amerikanaca posjeduje ili je jednom u životu posjedovalo svoj par. Da budu što drugačiji sa svojim što drugačijim parom legendarnih tenisica, neki ih sami ukrašavaju, neki ih kupuju putem interneta, a neki po svoje odlaze u Berlin :-) No, što danas zapravo znamo o njima (osim da ih je nedavno preuzeo Nike)? Back to the future, ovaj, history of Converse All StarChuck Taylorica.

1921. je mladi košarkaš Charles «Chuck» H. Taylor ušao u ured Converseovih zastupnika za trgovinu, žaleći se na bolna stopala, te ih je uspio uvjeriti da kreiraju tenisice isključivo za košarku. Igrač Akron Firestonesa se iste godine pridružio kompaniji kao zastupnik za trgovinu. Promovirajući tenisice, ali i samu košarku proputovao je cijelu zemlju i šire. Njegova prva internacionalna «demonstracija» bila je u Meksiku (1941), zatim je posjetio Havaje (1950), Puerto Rico (1951), Sjevernu Afriku (1956), Grčku (1956), Englesku (1956), Belgiju (1956) i Njemačku (1956). Kompanija ga je 1923. «nagradila» za njegove inovacije u pogledu originalne All Star patike, te ulogu ambasadora košarke dodajući njegov potpis na zaštitni znak tenisice na gležnju.

1923. Converse izrađuje tenisice prema narudžbi prve potpuno afričko - američke (hm, dakle, crnačke) ekipe profesionalnih košarkaša – New York Renaissance (koja je zabilježila čak 2,588 pobjeda naspram 539 poraza) što je potaklo i druge profesionalne košarkaše da kupuju i nose Chuck Taylorice.

1942. Converse prestaje s proizvodnjom sportske obuće, te se potpuno predaje pružanju potpore američkoj vojsci u II. Svjetskom ratu. Sam Chuck Taylor postaje savjetnik za fizičku spremnost svih američkih trupa, a starke kreću u rat kao A6 Flying Boot, službeni model američkih vojnika.

Nakon rata, košarkaškim momčadima dosadili su isključivo bijeli i crni modeli visokih starki, pa su ih, kako bi unijeli malo boje počeli najprije vezati šarenim vezicama, a kasnije i bojati u druge boje. 1966. je Converse uočio tu potrebu za raznolikošću i bojom, te je lansirao model Oxford - niske starke. Također, kako bi odgovarale dresovima košarkaša, uveli su proizvodnju tenisica u 7 novih boja. Do tog vremena, Converse je već posjedovao 80% cjelokupne proizvodnje patika.

1968., nakon života posvećenog unapređivanju košarke, Chuck Taylor je uveden u Naismith Memorial Basketball Hall of Fame. Godinu dana poslije umro je od posljedica srčanog udara.Conversice su od 1936. do 1968. bile službene patike košarkaša na Olimpijadi, a 1984. Converse je bio i službeni sponzor cijele Olimpijade.

Od vremena Chucka Taylora i Converseove prevlasti prvih šest desetljeća 20. stoljeća, mnoge su promjene zadesile industriju sportske odjeće. 1970-tih počinju se proizvoditi kožne košarkaške tenisice, a 1980-tih su košarkaškoj i drugoj sportskoj odjeći dodani još mnogi tehnološki noviteti. Na tržište se probilo mnogo novih kompanija pružajući raznolikost asortimana sportske obuće i drugih artikala. Vlasništvo i uprava Conversea mijenjala se nekoliko puta, a sama se proizvodnja preselila iz SAD-a u Aziju. No devedesetogodišnje Chuck Taylorice uspjele su odoljeti svim tim promjenama i zadržati svoju popularnost. Do 2002. je u 123 zemlje prodano više od 750 milijuna para starki, a procjenjuje se da ih se tjedno proda oko 30,000.
6strings @ 20:07 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Metallica je iznimno uspješan američki thrash metal sastav, aktivan od ranih 1980-ih . Nakon sticanja vjernih slijedbenika tijekom svoje uloge u razvoju Thrash metala u osamdesetima, sastav je uspješno proširio publiku u 1990-ima , stičući pritom brojne nove obožavatelje. U skladu s tim, sastav je postao komercijalno najizloženiji primjer metala tijekom većine tog desetljeća.

Međutim, ogromni porast u njihovom komercijalnom uspijehu je bio popraćen stilskim promjenama koje su neke njihove dugotrajne obožavatelje potakle na optužbe o komercijalizaciji.

U 2003. Metallica je izdala St. Anger , zbirku najagresivnije glazbe koju su napisali tijekom desetljeća, o kojoj mišljenja i kritike jako variraju, dok je komercijalni uspjeh vrlo ograničen.


OSNIVANJE
Metallicu su 1981. godine u Los Angelesu, Californiji osnovali bivši tenisač Lars Ulrich iz Gentoftea, Danske, i gitarist i vokalist James Hetfield iz Downeya, Californije, koji su se sreli nakon što su nezavisno objavili oglase u Američkom časopisu "The Recycler". Bassist Ron McGovney također iz Downeya, Californije, je bio uz njih originalni član, dok je sastav koristio par prolaznih gitarista, kao Brada Parkera i Jeffa Warnera, tijekom sastavljanja četveročlane postave. Naziv sastava je smišljen kad je bubnjar Lars Ulrich pomagao prijatelju Ronu Quintani izabrati ime za svoj novi časopis sa svrhom promocije metala. Quintana je smislio naziv Metallica, ali je Lars brzo smislio novi i zadržao taj za sastav kojeg je nedavno započeo s Jamesom Hetfieldom.

Početkom 1982. Metallica je snimila "Hit the Lights" za prvu kompilaciju pod nazivom "Metal Massacre". Gitarist Lloyd Grant je doveden zbog solaža na pjesmi, ali nikad nije bio puni član sastava. U potrazi za stalnim glavnim gitaristim, Ulrich je objavio oglas u lokalnim novinama. Dave Mustaine, iz Huntington Beacha, Californije, gitarist iz sastava Panic, se javio i pri dolasku započeo testiranje. Ulrich i Hetfield su bili toliko zadivljeni njegovim instrumentima da su ga odmah pitali da uđe u sastav . Tijekom idućih mjeseci sastav je snimio demo No Life 'Til Leather , koji je ubrzo privukao pozornost diljem obližnjih poklonika metala. Tada je već u sastavu svirao basist Cliff Burton , iz Castro Valleya Californije, namamljen iz svog sastava Trauma, u zamjenu za preseljenje ostatka članova sastava u San Francisco.

Nakon dolaska u El Cerrito, Grofovije Contra Costa, California (preko puta zalijeva od San Francisca), sastav je ubrzo stekao znatnu pratnju na Bay Area Thrash sceni, putem širenja vijesti te nastupa uživo. U 1983. Metallica je otputovala u New York na nagovor tamošnjih promotera Jona i Marshe Zazule, a nakon prvih par nastupa sastav je potpisao ugovor sa Zazulinom novom diskografskom kućom, Megaforce Records, koja je izdala njihova prva dva albuma. Ubrzo nakon dolaska u New York, Mustaine je otpušten zbog sukoba s ostalim članovima (nadmetanja s Jamesom na području popularnosti, fizičkih sukoba s ostalim članovima i sl.) i teškog alkoholizma te drugih ovisnosti. Kirk Hammett je pozvan iz Exodusa da ga zamijeni. Mustaine je kasnije nastavio svoju karijeru osnovavši Thrash Metal sastav Megadeth .


Metallicin prvi album, Kill 'Em All , je postavio primjer koji su pratili tijekom 1980ih, predstavljajući Jamesov "heavy" glas te njegovu agresivnu ritam gitaru. Godinu dana kasnije, njihov slijedeći album, Ride the Lightning , proširio je i usavršio njihov stil s dužim pjesmama koje su predstavljale i instrumentalne i liričke kompozicije koje su se izdizale iznad mladenačkijih pjesama na albumu Kill 'Em All . Možda najznačajnija odrednica Ride the Lightning -a je bio dodatak pjesme "Fade to Black", sporije, unutarnje pjesme koja se bazirala na mislima čovjeka koji pomišlja na samoubojstvo. "Fade to Black" je bila prva takva pjesma u slijedu koji će kasnije sadržavati "Welcome Home (Sanitarium)" i "One". Dodatak ovih sporijih, introspektivnih pjesama je razlikovao Metallicu od drugih Thrash Metal sastava, od kojih su najznačajniji bili Anthrax , Slayer i Megadeth .

Neki su smatrali osnivanje Metallice direktnom reakcijom na dominantnu Rock'n'Roll glazbu ranih 1980ih. Inspirirani sastavima kao što su Motörhead , Diamond Head (Metallica je zapravo sebe i svoj stil uspoređivala s kombinacijom legendarnosti Diamond Heada i stila Motörheada, humoristički tvrdeći da su dvije glave (head) bolje od jedne.) i Saxon , takozvanim Novim Valom Britanskog Heavy Metala kao i hardcore punk sastavima kao što su Misfits i Discharge , Metallica je težila razbijanju utjecaja Soft Metala na obožavatelje Heavy Metala.

Albumi:

  • Kill´em All - (1983.)
  • Ride the Lightning - (1984.)
  • Master of Puppets - (1986.)
  • Garage Days Re-Revisited - (1987.)
  • And Justice For All - (1988.)
  • The Black Album - (1991.)
  • Load - (1996.)
  • Reload - (1997.)
  • Garage Inc. - (1998.)
  • S&M - (1999.)
  • St. Anger - (2003.)


6strings @ 00:36 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Anketa
Mislite li da rockeri moraju imati dugu kosu ako žele biti odani svom stilu?



Brojač posjeta
135230
O blogu
Rock and roll, punk, blues...
Anketa
Svirate li koji instrument?










Anketa
Najviše slušam...



Index.hr
Nema zapisa.