Rock and Roll dnevnik
6Strings - Rock and Roll diary
Popis tekstova
Blog - svibanj 2008
petak, svibanj 30, 2008
Green Day je dio Kalifornijske punk scene. Billie Joe Armstrong (gitara i vokali) i Mike Dirnt (bas gitara) koji su prijatelji od malih nogu osnovali su svoj prvi band, Sweet Children u Rodeu-Kalifornija, kad im je bilo 14 hodina.

Do 1989 bendu se pridružio i bubnjar Al Sobrante i promijenili su ime u Green Day. Te godine bend je neovisno pustio u prodaju svoj prvi EP, 1.000 Hours, koji je bio jako dobro prihvaćen od punk scene. Ubrzo, bend je poptisao ugovor sa lokalnom nezavisnom kućom Lookout! Records. 39/Smooth, bio je prvi album Green Day-a i pušten je u prodaju iste godine. Ubrzo nakon puštanja u prodaju bend je zamijenio Kiftmeyer-a sa Tree Cool-om. Tre Cool je postao stalan bubnjar benda.

Kroz rane devedesete, Green Day je nastavio svoj uspon ka kultnom bendu, a njihov drugi album Kerplunk (1992) im je samo pomogao u tome. Uspjeh Kerplunka doveo je do interesa velikih izdavačkih kuća, i bend se s vremenom odlučio na sklapanje ugovora s Reprise. Dookie je bio pušten u prodaju u proljeće 1994. Zahvaljujući MTV-evoj potpori za singl Lognwiev, Dookie je postao veliki hit. Album je nastavio s uspjehom i kroz ljeto sa idućim singlom Bascet Case koji se nalazio 5 tjedana na vrhu Američke ljestvice modernog rock-a.

Na kraju ljeta bend se pojavio na Woodstock-u 94' što im je pomoglo da prodaja Dokkie-a još poraste. S vremenom četrvrti singl «When i come around» je započeo svoj sedmotjedni ostanak na vrhu moderne ljestvice. Početkom 1995, Dookie je prodao preko 5 milijuna kopija samo u USA, da bi na kraju prodao 8 milijuna u Americi i preko 11 milijuna kopija u svijetu. Dookie je također, 1994, osvojio Gramy za najbolji performance alternativne glazbe.

Nakon Dookie ubrzo je došao Insomnica u jesen 1995, kroz ljeto opet su se popeli na vrh moderne rock ljestvice sa «J.A.R» i svojom suradnjoj za Agnus soundtrack. Insominac se pokazao dobrim i dostigao je 2. mjesto US charts i prodao preko 2 milijuna kopija do proljeća 1996, ali ni jedan singl uključujući i favorit radia «Brain Stew/Jaded» --koji je bio popularan poput onih sa Dookie-a. U prljeće 1996, Green Day otkazao je europsku turneju, tvrdeći da su izmoreni. Posljedica tog otkazanja bio je odmor benda i pisanje novog materijala. Rezultat je, svi kažu najbolji album, Nimrod.

Nimrod je bio dobro primljen i od kritike i od fanova. Album je prodao 80 000 kopija u prvom tjednu i dospio na #10 Billboard liste. Prvi singl sa Nimrod-a bio je «Hitchin' A Ride». Taj singl dospio je na #5 na modernim rock listama. Slijedeći singl koji je band izdao nije dospio do broja jedan (njegov najvisi rang bio je #2) ali je najvjerojatnije najpoznatija pjesma Green Day-a ikad napisana – «Time of your life» postala je pjesma koja se svirala u relativno tužnim situacijama. Ta je pjesma čak korištena u zadnjoj epizodi hit TV serije Seinfeld (koja je bila najgledaniji finale u povijesti TV-a) Zajedno sa Seinfeldom pjesma je svirama i na E.R. (Hitna Služba) i na još dvije serije. Nimrod je prodan u otprilike 2milijuna kopija, najniža stopa prodaje sveukupno od 3 velika albuma, ali je isto tako dao bendu poštovanje koje im nebi dali još jedan Dookie ili Insomniac. Bend je također popravio svoje nastupe uživo i čak imao jednu «Best Live Performance» na Kerrang awards.

Nakon gotovo dvije godine u kojima se bend gotovo i ne spominje, Green Day se vratio krajem 1999 da bi odsvirao na Neil Youg-ovu «Bridge School Benefit Concert», njihovom prvom akustičnom nastupu uživo. Green Day počeo je sa snimanjem nasljednika «Nimrod» i uslijedio je «Warning». Na početku snimanja bend je odlučio otpustiti producenta Scoot Litt-a, i album su producirali sami, označavajući prvi put nakon «Kerplunk» da je itko osim Rob Cavallo-a producirao bandove snimke. Nakon što su završili sa snimanjem, Green Day je odlučio napraviti nešto drugo, što nisu napravili prije roka 2000 Vans Warped Tour. Green Day svira nevjerojatan set i dovodi više obožavatelja na turneju nego bilo koje prethodne godine Warped. (njihov nastup u Torontu je privukao 7000 obožavatelja više nego bilo koje godine)

«Warning» je pušten u prodaju u jesen 2000 i bio je jedan od najambicioznijih albuma Green Day-a do sad. Prvi singl «Minority» i naslov albuma bili su pokazatelji da bi se album mogao pokazati i vise nego uspješnim. Nakon samo 4 tjedna što je «Minority» pušten u prodaju zasjeo je na prvo mjesto Billboard's Modern Rock ljestvice, ni jedan hit Green Day-a nije to uspio u tako kratkom roku.
6strings @ 10:19 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, svibanj 26, 2008
Najnovija gitara koja nam dolazi iz tvornice Gibson nije gitara kakvu smo poznavali dosad i sigurno će promjeniti svijet gitara kakav sada znamo.

Proizvođači gitare su proizvodnju ove gitare obrazložili ovim riječima:

“ Od samog nastajanja električne gitare zaljubljenici u gitare su imali dva izbora - živjeti sa temperamentnom i ne naštimanom gitarom ili ići u česti posjet u dućan sa gitarama na redoviti servis.
Ali ne više!”

Evo o čemu je riječ:
1.) Kao prvo gitara u sebi ima dva procesora koji upravljaju gitarom po vašoj naredbi
2.) Gitara ima automatsko štimanje


Alternativne štimove kao Open E, Drooped D, DADGAD, Open G, Hendrix Tuning, Double Dropped D birate okrečući mali kotačić. Ako vi imate svoje način naštimavanja gitare koji nije među gore navedenim više vam neće biti potrebno nekoliko gitara jer sa ovom gitarom možete snimiti svoj štim pošto gitara ima ugrađenu memoriju i ako želite može zapamtiti vaš način sviranja.
Prva verzija gitare će izaći u limitiranom izdanju u specijalnoj nijansi plave boje za koju proizvođači tvrde da je neće stavljati ni na jednu drugu gitaru osim ove. Ostale pogodnosti koje će dobiti kupci ove prve serije Gibson Robot gitare su:

- Certifikat o izvornosti
- Adapter za punjenje gitare (u gitari se nalazi punjiva lithium-ion baterija)
- Limitirane izdanje kovčega za prijenos gitare
- Serijski broj će biti napisan na svakoj gitari a počet će od “RG0001”

Limitirano izdanje gitare početi će sa prodajom 07.12.2007. godine (10 gitara po odabranom dućanu)
dok će standardna izdanja na tržište izaći u zimu 2008. godine.
Sama gitara je jako dobro dizajnirana. Dakle očito da je u pitanju Les Paul , ali sada malo o njenim karakteristikama. Gitara ima 50's neck. Lijepi okrugao, debeo i ručno obrađeni unikatni vrat.
Fingerboard gitare je od ebanovine, što je korektno od gibsona.

Gitara ima Gibsonove pickupe 490R i 498T. To je manje-više standardno, a isti pikapi se nalaze na njihovoj zadnjoj novotariji "digitalnoj gitari".

Gitara ima chambered body, što znači da je mahagonij izrezbaren. Budući da je mahagonij težak, a dio njega je izrezbaren, to znači da je gitara lakša. To isto znači da ima jaču rezonanciju i sustain, što znači da je GLASNIJA.

I sve je to lijepo pokriveno slojem javora koji je obojan u srebno-plavi nitro finiš što je bolje za drvo i naravno skuplje.
6strings @ 02:38 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, svibanj 25, 2008
Iced Earth je američki metal band koji kombinira trash, metal i heavy metal.

Glavni član grupe Iced Eartha je gitarist i tekstopisac Jon Schaffer, koji je osnovao band pod nazivom "Purgatory" u Indiani. 1984., nakon preseljenja na Floridu promijenjeno je ime banda u Iced Earth.

Izdali su svoj demo "Enter the Realm" koji je bio dovoljno popularan da bi s njim potpisali svoj debitanski ugovor sa Century Media Records.

Od tada, Iced Earth je promijenio mnogo članova.

Vokalist Matt Barlow se prikljčio bandu za "Burnt Offerings", baziran na Danteovom paklu. Njegov vokal je bio jako popularan i dosta se zadržao u bandu.

Tim "Ripper" Owens je ubrzo napustio Judas Priest (da bi prepustio mjesto stalnom vokalistu Robu Halfordu), te postao novi vokal Iced Eartha.

Njegov prvi album s bendom je "The Glorious Burden", koji se bazira na ratnim događajima i vojnim ličnostima koji su oblikovali moderni svijet. Njegove teme sežu od Deklaracije nezavisnosti, 9/11, pa sve do Napoleona Bonapartea. Na njemu su i tri pjesme kojima su tema bitke u Gettysburgu.

Izdali su i dvostruki DVD. Na prvom DVD-u se nalazi Gettysburg (1863) - metal mix. Potom slijedi Gettysburg (1863) - orkestralni mix, pa Gettysburg (1863) stereo mix, Gettysburg Battlefield tour, "Spirit of´76", foto galerija i kratki prikaz sadržaja tog DVD-a.

Na drugom DVD-u nalaze se ´When the eagle cries´ i ´The Reckoning´ video i interview sa Jonom Shafferom. Pjesme im se baziraju na povijesnim ratovima, ličnostima, politici, raju, paklu, smrti, sudbini, grijehu...
6strings @ 00:17 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, svibanj 21, 2008
Gitarist ACDC-a ...Angus McKinnon Young (Glasgow, 31. ožujka 1955.), jedan je od najutjecajnijih gitarista današnjeg doba.

Od 1973. godine član je grupe AC/DC. Gitaru je počeo svirati sa 5 godina. U ranim teenagerskim godinam seli se u Austaliju. Tu je dobio svoju prvu Gibson SG gitaru. Instrukcije iz gitare davali su mu njegova braća Malcolm i George. Već sa 16 godina postaje član AC/DC-a. Tu, na nagovor svoje sestre, stvara svoj prepoznatljiv imidž: Obučen je kao školarac i ima pacji hod(taj stil i dan danas koristi). Odlazio je kod prijatelja i tamo svirao na njegovoj gitari! Nije se ozbiljno bavio sviranjem tek do svojim teenagerskih godina kada se zajedno sa obitelji preselio u Australiju 1963. godine.

Svoju prvu Gibosn SG gitaru (točnije 1968. model) svirao je na Hofner gitari koju mu je poklonio njegov stariji brat Malcolm. George Young davao im je instrukcije iz sviranja dok nije bio na turnejama sa svojim bendom zvanim "The Easybeats". Prije negoli je osnovao bend sa bratom Malcolmom, Angus je svirao u lokalnom bendu "Kentuckee".
Godine 1973. osnovan je bend AC/DC, kojeg su činili sljedeći članovi: Malcolm Young (ritam gitara),
Angus Young (solo gitara), Dave Evans (vokal), Larry Van Kriedt (bas girata) i Colin Burgess (bubnjar). Ne zna se baš točan razlog zašto se bend zove AC/DC, ali ima par teorija... Prva je jednostavna. AC/DC znači Alternate Current/ Direct Current, odnosno Izmjenična/Istosmjerna struja (tko se imalo kuži u struju shvaća ovo). Druga je da AC/DC znači Anti Chtist / Devils Children (ima još par značenja ali ovo je najpoznatije) što rijetko tko vjeruje jer se zna da AC/DC nije sotonistički bend iako se u tekstovima jako često nalaze riječi kao: Satan, Hell, Devil i sl.

Nakon nekog vremena sviranja u AC/DC-u, Angus je osnovao svoj prepoznatljivi imidž školarca, koji mu je predložila sestra Margaret. Navodno je dolazio na probe benda u školskoj uniformi jer mu se nije dalo preslaćit, pa se Angus složio sa sestrom i zadražao taj imidž do danas.

Poznati britanski rock magazin Kerrang! nedavno je objavio svoju top ljestvicu najvećih rock ikona u ovom stoljeću. Po njihovom mišljenju, rock scenu je najviše zadužio Angus Young, gitarist australskog legendarnog benda AC/DC.

Young je na toj ljestvici iza sebe ostavio velika imena iz branše, među kojima su i Kurt Cobain (Nirvana), Billie Joe Armstrong (Green Day), Dimebag Darrell Abbott (Pantera), James Hetfield (Metallica), Dave Grohl (Foo Fighters), Amy Lee (Evanescence), Anthony Kiedis (RHCP), Slash (Guns N' Roses) i dr.

Inače, Young je u kolovozu prošle godine na dodjeli 13. po redu Kerrangovih nagrada okrunjen i laskavom titulom Legend nakon što su albumi AC/DC-ja 'Highway To Hell' iz 1979. godine i 'The Razor's Edge', objavljen 1990, premašili dotad ostvarene rekorde prodaje.

Zanimljivo je da je njihov antologijski album 'Back In Black' prije dvije godine u SAD proglašen petim najbolje prodavanim albumom svih vremena.

Australski hard rockeri dosad su prodali preko 150 milijuna albuma širom svijeta, od toga čak 58 milijuna samo u Sjedinjenim Američkim Državama

Toliko o Angusu,gitaristickom geniju.

6strings @ 00:44 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, svibanj 20, 2008
Clifford Lee Burton (rođen 10. veljače 1962., poginuo 27. rujna 1986.), bio je drugi po kronološkom redu basist Metallice. Jednima od osnivača metala, bendu Metallica, pridružio se 1982. godine, zamijenivši dotadašnjeg basistu Ron McGovneya. Njegov život i tragična smrt su i dan danas inspiracija mnogim bendovima.

Cliff se rodio u Kaliforniji, a interes za glazbom je pokazao već u šestoj godini kada je započeo svirati piano. 1976.-te, kada je imao samo 14 godina, Cliff se prihvatio bas gitare i počeo je svirati u lokalnim bendovima, uzimavši instrukcije od istih. Prema tvrdnjama njegovih roditelja, Cliff je provodio 4-6 sati dnevno vježbajući svoje vještine na basu, čak i kada se priključio Metallici.

Obožavao ponajviše Misfitse, Pink Floyd i Thin Lizzy, pa sve do legendarnog pijanista Glenn Goulda. Njegov način sviranja je bio neobično čudan za basista jednog heavy metal benda. Od brzih i žestokih rifova sa pjesama poput "Battery", "Damage, Inc." Ili pak "The Four Horsemen" do vrlo melodičnog sviranja poput u pjesmi "Orion". Tu su bili naravno i neizbježne solaže, kao ona u "(Anesthesia) Pulling Teeth".

Nikada nije koristio trzalice, sve svoje virtuoze na gitari je izvodio prstima, posebno na solažama, kada je često svirao odjednom na dvije ili tri žice.

Cliffova opsesija djelima napisanih od strane H.P. Lovecrafta je rezultirala brojnim spektrom izbora naslovnica za singlove i albume. Od brojnih utjecajnih ljudi i fanova Metallice, Cliff je smatran kao najcjenjeniji član benda. James Hetfield (frontmen benda) ga je često nazivao starijim bratom, te tvrdi kako je Cliff bio najtiši član benda pri čemu je mislio da je vrlo rijetko pričao, bio je šutljiv, no kada bi progovorio - svi bi ga pozorno slušali.

Na europskoj turneji, nazvanoj "Damage Inc.", dana 27.9.1986. Cliff i Kirk Hammet su podijelili špil karti. Onaj koji izvuče veću kartu, mogao je birati najbolji ležaj u autobusu... Cliff je izvukao asa, što se kasnije pokazalo pogubno za njega.

Autobus je naišao na staru gromadu snijega na cesti u seoskom dijelu Švedske, te se prevrnuo. Lars, Kirk, James, te tehničar za bubnjeve i dva tehničara za gitaru, zajendo s vozačom busa su preživjeli, no Cliff je tragično preminuo.

Njegovo tijelo je kremirano, a na ceremoniji mu je svirala instrumentalna izvedba pjesme "Orion" s albuma "Master Of Puppets". Metallica od Cliffove smrti pa sve do 6.6.2006. nije uživo izvela skladbu "Orion".

Prvi puta nakon Cliffove smrti je to izvedeno na dvadesetoj obljetnici albuma "Master Of Puppets" koju su članovi benda posvetili nesretno poginulom i nikad zaboravljenom Cliff Burtonu.

Cliff je iza sebe ostavio buran i skroman život, a u glazbenom smislu je ostavio briljantan trag. Sudjelovao je u pisanju pjesama "Master Of Puppets," "Orion," "For Whom The Bell Tolls," i "Fade To Black".

Najbolji primjer njegovog jedinstvenog sviranja basa su: uvod u pjesmu "For Whom The Bell Tolls", solaža na pjesmi "(Anesthesia) Pulling Teeth" s albuma "Kill 'Em All", vodeći bas na instrumentalnoj izvedbi "The Call Of Ktulu", te vodeći bas na pjesmi "Orion"

Napisao je i pjesmu "To Live Is To Die" s albuma "...And Justice For All": "When a man lies, he murders some part of the world/ These are the pale deaths which men miscall their lives/All this I cannot bear to witness any longer/Cannot the kingdom of salvation take me home?".

Prvi stih "When a man lies, he murders some part of the world" je citat iz filma "Excalibur". Stih "These are the pale deaths which men miscall their lives" je isto tako citat iz knjige "Lord Foul's Bane" u seriji knjiga Thomas Covenanta pisca Stephen R. Donaldsona.

Nakon Cliffove smrti, Metallica je album "... And Justice For All" 1988. godine posvetila upravo njemu. Najpoznatije odavanje počasti Cliffu, koja nije od strane Metallice i njezinih članova jeste pjesma od Megadetha "In My Darkest Hour". Frontmen Megadetha Dave Mustaine je bio u ranim danima vodeća gitara Metallice te je poznavao Cliffa vrlo dobro.

Sada, ravno 20 godina nakon njegove smrti, možemo se samo prisjetiti i odati čast odličnom virtuozu na bas gitari, entuzijastu i 'dobrom prijatelju' - Rest in Peace Cliff!
6strings @ 11:00 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, svibanj 17, 2008
Band "Osmi Putnik" osnovan je 7. svibnja 1985. godine u Splitu i to u postavi Zlatan Stipišić, vokal, Davor Gradinski Dado, bas gitara, te Nenad Mitrović Mitar, gitara. Nešto kasnije u band dolazi i gitarist Igor Makić te bubnjar Dražen Krolo i u ovoj postavi band ima svoje koncertno krštenje 1. kolovoza 1985. kada nastupaju zajedno sa "Zabranjenim pušenjem" na splitskim Gripama.

Nakon još nekoliko koncerata dolazi i do prvih promjena u bandu. Iz banda odlaze Igor Makić i Dražen Krolo koje zamjenjuju gitarist Bojan Antolić Božo te bubnjar Mario Kuzmić Kuzma. U toj postavi band pobjeđuje na zagrebačkoj "Stereoviziji" s pjesmom "Lutko moja takav sam ti ja...", i polako ali sigurno osvaja srca heavy metal i rock publike širom bivše Jugoslavije. Nedugo zatim iz banda odlazi Mario Kuzmić i na njegovo mjesto dolazi Miro Marunica Marun. Slijede brojni nastupi kao i potpisivanje ugovora sa tadašnjim "Jugotonom" (danas "Croatia Records") za kojeg snimaju i objavljuju svoj prvi album "Ulična molitva".

Band nastavlja sa koncertnom promocijom albuma, u sklopu koje svira i na prvom tradicionalnom HM festivalu u Sarajevu. Prvi album prolazi poprilično dobro te svojim uspjehom "Osmi putnik" otvara vrata mnogim drugim metal bandovima sa područja bivše Jugoslavije. 1987. godine band popisuje novi izdavački ugovor sa "PGB RTB "-om te ponovo ulazi u studio, i sa producentom Mirkom Krstičevićem (basist iz banda "Metak") snima svoj drugi album naslovljen "Glasno, glasnije". U istoimenoj pjesmi gostuju i nogometaši Hajduka iz Splita, Vulić, Jerolimov, Andrijašević i Pralija, a sama pjesma je i napravljena kao podrška voljenom nogometnom klubu.

Nakon snimanja albuma dolazi do nove promjene u bandu. Iz banda odlazi Marun, a na njegovo mjesto dolazi Mirjan Jovanović Tošo. Band i dalje nastavlja sa velikim brojem svirki, a iste godine biva i izabran za band godine po izboru čitatelja "Rock" magazina. Album "Glasno, glasnije" po istom izboru osvaja drugo mjesto za album godine odmah iza albuma "Kao kakao", banda "Leb i sol". Band početkom 1988. ulazi u studio i snima svoj treći album "Drage sestre moje... nije isto bubanj i harmonika", sa kojeg je skinut i prvi singl "Mi smo majstori".

Slijede i prvi promotivni nastupi, no Gibboni uviđa da band pod hitno mora riješit pitanje managementa. Uslijed neizdrživog pritiska na svojim leđima poradi neriješenog pitanja menadžmenta Gibboni odlazi iz banda, pritom osobno pronalazeći bandu novog pjevača, Marsela Benzona. Iz banda u isto vrijeme odlazi i Mirjan Jovanović kojeg zamjenjuje Petar Šantić Peki. Band u ovoj postavi nastavlja sa koncertnom aktivnošću no dolaze i novi problemi i to u vidu poziva za vojsku trojici članova.

Band se stavlja u stanje lamentacije, a po povratku iz vojske sivilo trenutačne situacije i ratni vihor koji se polako nadvio na bivšim jugoslavenskim prostorima ostavlja "Osmi Putnik" u zimskom snu koji je potrajao do početka 2002. godine kada se band ponovo reformira i kreće sa radom. Bojan Božo Antolić, Davor Dado Gradinski i Mirjan Jovanović Tošo zajedno sa novim akvizicijama Dean Clea Brkićem (iz banda Pandora) na mjestu vokala te gitaristom Kristian Krista Barišićem (iz banda "Kompleks K") kreću u novu glazbenu avanturu.

Materijal za novi album pripremao se pune dvije godine da bi se konačno sredinom 2004. godine započelo sa snimanjem istog. Album "Živ i ponosan" se snimao i pripremao u "Pandora Box" studiu pod produkcijskom palicom Deana Clea Brkića, i izlazi sredinom svibnja 2005. godine za "Dancing Bear" (Hrvatska), te za "One Records" (Srbija) pritom obilježavajući i dvadeset godina od osnutka banda. Band započinje s brojnim koncertnim aktivnostima, kao i povećom medijskom kampanjom vezanu uz promoviranje novog albuma.
6strings @ 12:22 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 14, 2008
Povijest grupe seže u 1977. godinu kada je Krešo Blažević iz rodnog Slavonskog Broda počeo dolaziti na studije u Zagreb i pridružuje se sinfo rock grupu Animatori.

Pošto su oni ubrzo prestali sa radom, tri godine kasnije Blažević počinje sa novom, muzički potpuno drugačije opredjeljenom grupom ali pod istim imenom. Grupu su 1980. godine osnovali Krešimir Blažević (gitar, vokal), Andro Purtić (bas), Vatroslav Markušić (violina) i Tomislav Brežičević (bubnjevi).

U momentu kada su Animatori stupili na scenu sa svojim pop zvukom ocjenjeni su kao “maturantski blues”, u potpunosti su odstupali od tadašnjeg dominantnog zvuka novog vala. Prvi ozbiljniji proboj imaju na YURM-u 1982. godine. Tada nastupaju u finalu i uz grupe “Xenia”, “La Fortunjeros” i “U škripcu” osvajaju drugo mjesto. Do tada potpuno aninomni sve su iznenadili sa repertoarom koji je sadržavo više od 30 autorskih pjesama. U jesen te godine izdaju prvi singl “Male curice” a zatim u produkciji Željka Brodarića koji je ujedno snimao gitaru i prateći vokal izdaju debi album “Anđeli nas zovu da im skinemo krila”. Zbir pjesama koje se bave odrastanjem i nostalgijom predstavljaju Blaževića kao zrelog autora koji orginalne ideje uma zapisuje u pop formu inspiriran utjecajima britanske scene šezdesetih godina. Najveće uspjeh postiže naslovna pjesma koja se nekoliko mjeseca zadržala na prvom mjestu emisije “Hit meseca” Tv Beograd.

Drugi album “Svi momci i djevojke” snimaju 1984. sa producentom Huseinom Hasanefendićem i na njoj Blažević nastavlja sa osobnim poetskim iskazima. Udarna pjesma “Ostat ću mlad” iskorištena je u filmu “Spuk” režisera Mladena Puhlovskog. Kao gosti na albumu nastupaju brojni zagrebački glazbenici od kojih su najpoznatiji: Ratko Milošev (gitara), Aki Rahimovski (prateći vokali), Miroslav Sedak Benčić (saksofon) i Davor Rodik (pedal steel gitara).

U kolovozu 1984. Krešo Blažević odlazi u JNA i grupa prestaje s radom. Tokom pauze bubnjar Tomislav Brežičević je prešao u sastav “Karowy Vary” , a violinista Vatroslav Markušić u country grupu “Plava trava zaborava”. U reanimirane Animatore koji sa radom počinju krajem 1985. godine stižu bubnjar Dražen Šomek, gitarista Predrag Miljuš i klavijaturista Toni Markulin.

Treći album “Dok ležim cijeli dan u sjeni” prožet blagim country zvukom snimaju 1987. godine u produkciji gitariste Branka Bogunovića iz Plave trave zaborave. Kao gosti na albumu nastupaju Davor Rodik, Branko Divljak (bubanj), Mato Došen (klavijature) te Zoran Predin iz grupe “Lačni Franz” koji pjeva sa Krešom Blaževićem u temi “Bijeg”.
Po objavljivanju ploče, grupa je napravila dugu pauzu tako da je četvrti album objavljen tek 1992. godine.

Album je podjeljen na dva cijeline: optimistički pod nazivom “Proljeće je zakucalo” i depresivniji “Duhovi iz prošlosti”. Teme pjesama su kreću u rasponu od debi albuma do tada aktualnih ratnih vremena. Pjesma “Kad se vratim kući” objavljena je na albumu “Rock za Hrvatsku” kompilaciji pjesama različitih autora. 1995 izdaju kompilacijski album “Reanimatori” sa najvećim hitovima.

Nakon toga su izdali još 1996. godine album “Sanjarica”, 1998 godine “Kb the footballers” i 1999. godine “ima još puno vremena” (live iz kulušića).

Vođa grupe Krešo Blažević napisao je i prvu autobiografsku knjigu na ovim prostorima pod nazivom “Ostat ću mlad” u kojoj se prisjeća ludih godina, nastanka benda, života rock'n'roll zvijezde i svega što uz to navodno ide . Dana 19.03.2007. Krešo Blažević je preminuo ostavivši dubog trag na hrvatskoj glazbenoj sceni.
6strings @ 01:50 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, svibanj 10, 2008
Pankrti su osnovani 1977. u Kodeljevu, mjestu kraj Ljubljane, a priča je tekla ovako. Grega Tomc i Pero Lovšin, kolege s fakulteta (Grega je bio student sociologije, a Pero novinarstva) dijelili su osim fakultetskih briga i zajedničku strast prema rocku.

Nakon što su 1977. u časopisu "Time" pročitali članak o punku, odlučili su pokušati nešto slično. Dok je Grega otišao u Englesku ne bi li o punku saznao iz prve ruke (i donio ploče), Pero je za to vrijeme okupio band u susjedstvu. Prvu postavu sadržavali su: Pero na vokalu, Jure na basu, Mitja na gitari, Bogo na bubnjevima, koje je kasnije zamijenio za gitaru, a njega je na bubnjevima zamijenio Slavc. Nedugo zatim, Pankrti su održali i svoj prvi koncert (za koji su po vlastitom priznanju, mislili da će im biti i jedini) u gimnaziji na Mostama, gdje su svirali uglavnom slovenske prepjeve Sex Pistolsa, Clasha, Dead Boysa i New York Dollsa uz nekoliko vlastitih stvari. Nakon te svirke, koncerti u toj srednjoj školi bili su zabranjeni slijedećih deset godina (koliko će ironijom sudbine, otprilike i potrajati Pankrti), no Pankrti su već ostavili neizbrisiv trag, a stvari su se kretale priličnom brzinom, uz pomoć Radio Studenta održali su svoj slijedeći koncert.

Svoj četvrti koncert održali su u Zagrebu u jesen 1977. na otvorenju izložbe Mirka Ilića u SC-u. Taj legendarni koncert zapanjio je publiku, koja nikad prije nije vidjela štogod slično, osvojili su ih svojom brzinom i žestinom nastupa. Taj koncert označio je svojevrsnu prekretnicu u jugoslavenskom rocku osamdesetih, i smatra se početkom novog vala.

Uz pomoć Igora Vidmara, koji će postati važna karika čitave slovenske rock scene, izdali su svoj prvi singl - "Lublana je bulana / Lepi in prazni" (snimljen u talijanskoj Gorici), koji je postigao priličan uspjeh kako u Jugoslaviji, tako i izvan nje (Pankrti su dobili dobre kritike u NME-u i Melody Makeru, čak ih je i poznati John Peel vrtio u svojoj emisiji, a puno godina kasnije im je prilikom jednog susreta Jello Biafra iz Dead Kennedysa kako je i on kupio jedan primjerak).

Nakon brojnih nastupa i nekih promjena postave (Basist Jure odlazi, mijenja ga Bore, a Bogu na gitari mijenja iskusni Dule, bivši član poznatih Buldožera)1980. Pankrti izdaju i prvu ploču - "Dolgcajt" (Dosada),snimljenu u ljubljanskom studiju "Akademik", koju kritičari proglašavaju pločom godine, i koja je postala jednom od ključnih ploča ne samo slovenskog, već i jugoslavenskog rocka. Sadržavala je klasike "Lepi in prazni", "Jest sem na liniji" i "Računite z nami". Premda su ostvarili priličan uspjeh s prvom pločom, kao punk band prilično provokativnih tekstova, posebno uzmemo li u obzir da su egzistirali u jednom obliku totalitarnog režima, nailazili su na brojne zapreke i podmetanja u svom radu, od policijskog uhođenja, do zabrana na radiju.

Takav tretman nije pokolebao Pankrte, pa 1982. u studiju Tivoli snimaju svoj drugi album - "Državni ljubimci". U međuvremenu u bend se vratio Bogo, koji je na gitari zamijenio Mitju. Premda je od slovenskih kritičara ovaj album dočekan "na nož", najpoznatiji jugoslavenski muzički časopis za mlade, "Džuboks", proglasio je "Državne ljubimce" za ploču godine, a sadržavao je klasike kao što su "Za železno zaveso" i "Živ spomenik neumnosti".

Dvije godine kasnije, 1984., Pankrti se vraćaju u studio "Akademik" i snimaju svoj treću, po većini kritičara najbolju ploču - "Rdeči album" (Crveni album). Taj najmračniji album Pankrta predstavio je band u naponu kreativne snage i zrelosti, a najviše je ostao zapamćen po pjesmi "Bandiera rossa" (Crvena zastava), ali i stvarima poput "Gora" i "Udarnik sile". "Rdeči album" ostao je najprodavaniji album Pankrta.

Godinu kasnije, 1985. izlazi četvrta ploča, "Pesmi sprave", koju je (posredovanjem Igora Vidmara) producirao gitarist Angelic Upstartsa - Brian Hayes. Što se tiče kadrovskih promjena, Dule odlazi iz benda, a mijenja ga Marc.

Peti i posljednji studijski album "Sexpok", snimljen je 1987. u studiju Smolec u Zagrebu. Njime je obilježeno 10 godina djelovanja Pankrta koji su na malom prostoru Jugoslavije postigli sve što je bilo moguće, a za proboj vani nisu imali prevelikog motiva, tako da ta godina označava i kraj djelovanja Pankrta, kako je rekao Pero Lovšin na pitanje zašto: "Previše muzike za premalo novca".
Posljednji koncert pod nazivom "Zadnji pogo" održali su 10.12.1987. u Hali Tivoli.

Pero Lovšin krajem osamdesetih i tijekom devedesetih zajedno sa Dušanom Zibernom i Slavcom Colnaričem djeluje u grupi "Sokoli" do 1993., a poslije njih sa pratećim bendovima "Križarji", "Vitezi" i na kraju "Španski borci". Gregor Tomc, uz Lovšina tekstopisac Pankrta, nakon raspada grupe osniva i piše tekstove za hard rock band "Bombe (1988-1990). U međuvremenu doktorirao je sociologiju, napisao nekoliko knjiga i danas predaje na Fakultetu u Ljubljani.
6strings @ 13:20 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, svibanj 7, 2008
Let 3 je rock sastav iz Rijeke, osnovan 1987. godine.

POVIJEST
Višegodišnjim beskompromisnim djelovanjem sastav se uspio nametnuti kao trademark grada Rijeke, cijele jedne regije te na koncu poklonika nadahnute različitosti u više država. Prije 1986. godine, tijekom oformljavanja Leta 2, točnije na sam kraj 1970-ih Damir Martinović Mrle svirao je u riječkom punk sastavu Termiti (čiji će hit "Vjeran pas" sastav obraditi godinama kasnije). Nakon raspada Termita, Mrle nastavlja svoje djelovanje kroz multimedijalan projekt Strukturne ptice. Negdje u to vrijeme Zoran Prodanović Prlja, druga polovica kreativne jezgre Leta 3 skuplja svoja prva scenska iskustva u sastavu Umjetnici ulice. Oni zajedno s odabranom ekipom riječkih glazbenika utemeljuju u veljači 1986. godine Let 2. Početkom slijedeće godine sastav mijenja ime u Let 3 i bilježi prvi diskografski izlaz s dvije pjesme na kompilaciji "Rijeka - Pariz - Texas".

Sastav je od početka djelovanja pratila osobita pažnja onoga dijela rock poklonika koji su odmah bili očarani bitnim kvalitetama riječana. U nastavku karijere krug štovatelja stalno se širio, a općenito je popularno glazbena javnost postajala svjesna da LET 3 nisu samo bizarni, bučni čudaci nego prvorazredna rock atrakcija i zaista unikatna umjetnička pojava. Nakon početne fascinacija onime u čemu je LET 3 doista neponovljiv (fantastičan image i sceničnost) postajale su vidljivije i ostale kvalitete sasstava; izuzetni tekstovi, uvijek perfektan izvođački nivo (u prvom redu frontmana i pjevača Zorana Prodanovića Prlje) dramaturška i stilska dorađenost koncerata i javnih istupa općenito, glazbena specifičnost, iz osnova indie frenetičnosti razvijena do izuzetne rafiniranosti, uvijek praćene specifičnim humorom i osjećajem za bizarno. Let 3 nikada nisu parodirali, komentirali ili negirali, bilo svoj glazbeni bilo socijalni ili politički okoliš, kao što mu nisu ni povlađivali.

26. veljače 2001. godine sastav LET 3 je donirao spomenik "Babin kurac". Spomenik je visok četiri metra i napravljen od bronce. Spomenik je otkriven u Zagrebu, Rijeci, Puli, Splitu i Ljubljani.

DISKOGRAFIJA
Komplilacija "Rijeka - Pariz - Texas" s dvije pjesme bilo je prvo diskografsko izdanje Leta 3.
"Two Dogs Fucking", žestoki i u za njihove poklonike već mitski debut Leta 3, objavljen u travnju 1989. godine, sadržavao je pjesme kao što su himna "Izgubljeni", "Sam u vodi", "Ne trebam te" i "U rupi od smole", koncertne favorite i dan danas. Drugi album, "El Desperado", objavljen je u prosincu 1991. godine. Na ploči su obrada "Vjernog psa", "Fuck Famiglia", "Ha ha ha", "Pokvarena žena" i "Mona". Vrijeme između dva albuma i nakon "El Desperada" Let 3 su popunili gotovo neprekidnim turnejama koje su, osim Hrvatske, uključivale i nastupe po Sloveniji, Austriji, Francuskoj, Italiji, Mađarskoj, Španjolskoj, Grčkoj i Alžiru. U proljeće 1994. sastav se seli na imanje Blue Moon kraj mjesta Hum u Istri gdje u pastoralnom ugođaju stvaraju album "Peace" koji je svoje objavljivanje dočekao u studenom iste godine. "Peace" je donio nove hitove "Kontinentio", "Nafta", "Droga"i "Elefante Elettrico", i također inaugurirao osobit način rada na hrvatskoj sceni: suradnju sa, za žestoki rock izraz posve netipičnim naturščicima, istarskim glazbenicima starije generacije, te uspješno miksanje tradicionalnih glazbenih oblika s modernim rockom.

Na turnejama koje su uslijedile i to na nastupima u Zagrebu, Rijeci i Ljubljani snima se materijal za koncertnu ploču tipičnog naziva "Živi kurac", koja je objavljena u ljeto 1996. godine. Ovaj dvostruki album jedan je od najkvalitetnijih radova uživo domaće popularne glazbe.

ČLANOVI


  1. Damir Martinović Mrle - bas gitara, prateći vokal
  2. Zoran Prodanović Prlja - vokal
  3. Ivan Šarar (Faf) - klavijature
  4. Branko Kovačić (Husta) - bubnjevi
  5. Dražen Baljak (Baljak) - gitara
  6. Matej Zec (Knki) - gitara


6strings @ 12:26 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 4, 2008
Rage Against the Machine, također poznat kao RATM ili jednostavno Rage bio je Američki rock bend zapažen po promicanju mješavine hard rocka i rapa (poznate kao rapcore), kao i po svojim ljevičarskim uvjerenjima.

Na vrhuncu prije raspada u 2000., Rage Against the Machine je jedan od najpopularnijih političkih hard rock bendova svih vremena, i u svakom slučaju 1990ih. Trenutačno, tri člana benda—Tom Morello, Tim Commerford, i Brad Wilk—su članovi benda Audioslave, uz bivšeg pjevača Soundgardena Chris Cornella.

Rage je isnpiraciju dobivao iz ranog metala i rapa poput Public Enemya i Afrika Bambaatea. Spajanje raznih tipova rime i vokalnih izvođenja pjesmi, zajedno s Tom Morellovim virtuoznim sviranjem gitare, čine RATM teškim za svrstati u određeni glabeni žanr.

Tom Morello je napustio svoj stari bend Lock Up i odlučio započeti novi. Morello je u jednom Los Angeleskom klubu upoznao Zacha koji je tamo repao. Predložio mu je da mu se pridruži. Morello je pozvao u bend bubnjara koji je bio na audiciji za Lock Up, Brada Wilka, dok je Zach nagovorio svog prijatelja iz djetinjstva, Commerfolda da im se pridruzi na basu. Ime benda je došlo od Zacha, Rage Against the Machine je trebao biti naziv njegovog albuma ali budući da nikad nije izašao iskorišten je za ime novog benda. Prvi nastup su imali u kući Timovog prijatelja. Ubrzo su snimili demo kazetu s 12 pjesmi i nakon što je nekoliko izdavačkih kuća pokazalo interes potpisali su za Epic Records.

18. listopada 2000. Zach de la Rocha je odlučio istupiti iz benda, zbog različitih želja članova, te ponajprije jer je osjećao da bi daljnje postojanje potkopalo njihove rezulate kao glazbenika i aktivista.
6strings @ 03:02 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, svibanj 2, 2008
Sve počinje 1969. u Birminghamu s jednim pjevačem imena Alan Atkins i basistom Brunom Staphenhillom, koji odlučuju osnovati hard rock bend. Ime za bend biraju iz jedne pjesme Boba Dylana (The Ballad Of Frankie Lee and Judas Priest).

Počinje potraga za ostatkom članova pa testiraju gitarista K.K Downinga, koji u prvi trenutak biva odbijen. 1970. prvotna jezgra se razilazi, ali Atkins i Downing se susreću s ciljem osnivanja benda. K.K. Downing inače tada već ima bend, Freight, gdje operiraju i basist Ian Hill te bubnjar John Ellis. Atkins pita za mjesto vokala u Freightu, na što ostali prihvaćaju i mijenjaju ime benda u Judas Priest. Tako nastaje jedan od najvećih heavy metal bendova na svijetu. Kasnije na Atkinsovo mjesto dolazi Rob Halford, bivši kazališni inženjer rasvjete. On zajedno s K.K. Downingom i Glennom Tiptonom za gitarama, Ianom Hillom za basom i Johnom Hinchom kao bubnjarem izdaje prvi full lenght 1974., imena Rocka Rolla.

Makar ta ploča i nije imala najbolju prodaju, ne bi se trebale zaboraviti savršene skladbe kakve Rocka Rolla i Cheater. Nakon dve godine izlazi nešto zreliji album Sad Wings Of Destiny gdje se malo više ističe hard rock stil i gdje sigurno ne nedostaju hitovi kao The Ripper ili Victim of Changes. 1977. i 1978. izlaze Sin After Sin i Hell Bent For Leather (ili Killing Machine). Tek Stained Class 1978. otkriva pravu orijentaciju grupe na heavy metal. Nakon toga nižu se problemi sa sastavom članova. 1979. izdaju svoj prvi live Unleashed in the east. Nakon tog uspjeha izlazi 1980. British Steel kao dio novog vala metala (New Wave Of British Heavy Metal). Remek djela kao Breaking The Law, Metal Gods i Grinder morala bi biti u poznanstvu svakog dobrog metalca. Izmeðu 1981. i 1982. izlaze Point Of Entry i Screaming For Vengeance sa savršenim hitovima. Dalje dolazi i Defenders Of The Faith. Izmeðu 1984. i 1990. izlaze Turbo i Ram It Down i live album Priest...Live!. U to vrijeme zavladala je nekakva situacija bez inicijative u bendu, koji se ipak budi dolaskom bubnjara Scotta Travisa i izdavanjem Painkiller-a. Bend tu postiže nevjerojatan i najsavršeniji dosad heavy metal zvuk.

Nažalost ne ide sve najboljim tijekom. Halford ima neke razmirice s ostatkom benda te se on razilazi s njima. Judas Priest uskoro dobiva novog vokalista. Ime mu je Tim Ripper Owens. On je u bend ušao kao njihov fan, a i sam nadimak je uzeo od imena njegove najomiljenije pjesme. Oni zajedno snimaju albume Jugulator, Live Meltdown, Demolition te Live In London s mnogo različitijim prizvukom od prijašnjih, no ništa od toga ne dovodi bend na onaj nivo koji je imao prije. Halford u meðuvremenu ima solističke projekte sa svojim bendovima (Two, Fight, Halford) i izdaje nekoliko dobrih albuma.

Na kraju dolazi do toga da ponovno okupljanja Halforda sa starom ekipom postaje najzatraženija stvar meðu fanovima. 2003. dogovoren je prelazak Owensa u Iced Earth, dok se Halford vraća. Odmah počinje rad na novom albumu koji se zove Angel of Retribution i koji će najstariji heavy metal bend poslije Black Sabbatha vratiti u život.

Sadašnji sastav
Rob Halford, glavni vokal (1973.- 1991., 2003.- )
Glenn Tipton na gitari (1974.- )
K.K.Downing na gitari (1969.- )
Ian Hill na bas-gitari (1969.- )
Scott Travis na bubnjevima (1989.- )

Albumi
Rocka Rolla (1974.)
Sad Wings Of Destiny (1976.)
Sin After Sin (1977.)
Stained Class (1978.)
Killing Machine (1978.) (album poznat i kao "Hell Bent for Leather")
Unleashed in the East (1979., live album)
British Steel (1980.)
Point of Entry (1981.)
Screaming for Vengeance (1982.)
Defenders of the Faith (1984.)
Turbo (1985.)
Priest...Live! (1987., live album)
Ram It Down (1988.)
Painkiller (1990.)
Jugulator (1997.)
Live Meltdown (1998., live album)
Demolition (2001.)
Live in London (2002., live DVD)
Electric Eye (2003., live DVD)
Angel of Retribution (2005.)
6strings @ 00:45 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Anketa
Mislite li da rockeri moraju imati dugu kosu ako žele biti odani svom stilu?



Brojač posjeta
135230
O blogu
Rock and roll, punk, blues...
Anketa
Svirate li koji instrument?










Anketa
Najviše slušam...



Index.hr
Nema zapisa.