Rock and Roll dnevnik
6Strings - Rock and Roll diary
Popis tekstova
Blog - lipanj 2008
subota, lipanj 14, 2008
Coldplay je pop rock grupa iz Londona oformljena 1998 kada su napravili svoj prvi album safety EP koji je bio tiskan u samo 500 primjeraka.

Osnovali su ga Chris Martin (pjevač, klavirist, gitarist) i Jonny Buckland (gitarist).Ubrzo im se pridruzio Guy Berryman(bas gitara) koji je slusao predavanja sa spomenutom dvojicom. A na kraju im se pridruzio Will Champion koji svira bubnjeve.On je u mladosti svirao klavir i gitaru ali je brzo naučio bubnjeve.

Parachutes (2000)
Coldplay je 2000 izdao svoj prvi veliki album Parachutes koji je ubrzo postao hit na cijelom svijetu i postao najpordavaniji album u Velikoj Britaniji 2000 godine.Sa njega su skinuti hitovi kronoloskim redom: Shiver, Yellow, trouble i Don't panic.Tekstovi su ecinom ljubavni, ali postaje i vaznije teme poput globalnog zatopljenja (don't panic).

A rush of blood to the head
Po mnogima najvece colpdlayevo djelo koje je zaradilo grammy za najbolji album 2003. Sa tog albuma su skinuti: The scientist, Clocks, In my place i God Put A Smile Upon Your Face. Clocks i the scientist su po mnogima najveci hitovi koje je coldplay ikad napravio.

Album koji je bio najprodavaniji te 2006 godine u svim vecim drzavama svijeta izazvao je senzaciju hitovima Fix You, Speed of Sound, Talk i The hardest part.Coldplay je dobio dvije brit award nagrade te godine i to najvaznije: za najbolji singl (Speed of Sound) i za najbolji album.

Viva la vida ili Death and all his friends
Novi album coldplaya koji ce izaci sredinom lipnja. Sa tog albuma su skinute sljedece pjesme: Violet hill (skinut 600000 puta u prvih 24 sata nakon pustanja), Viva la Vida, Life in technicolor i lost te b strana Violet hilla- a spell a rebel yell. Veliko je ocekivanje u cijelom svijetu za taj album.




6strings @ 10:16 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, lipanj 13, 2008
Ni Karl Marx, ni Hemingway, ni Brad Pitt nisu uspjeli svoje brade učiniti planetarno poznatima na način na koji su to učinili Billy Gibbons i Dusty Hill. Billyju i Dustyju treba dodati još bubnjara Frank Bearda da bi dobili jednu od najkompaktnijih ekipa u povijesti rock'n'rolla.

Trojica veselih neobičnog izgleda, vječito nasmijani, sa ogromnim šeširima i kaubojskim čizmama od početka svoje karijere do danas ostali su sinonim čistokrvnog teksaškog bluesa i rocka. Godina 1970. se računa za početak zajedničkog muziciranja.Samo ime smišljeno je godinu dana ranije, a objašnjenja o tome "kako&zašto baš ZZ TOP" zabavljaju ih iz intervjua u intervju. Poznati su i po video spotovima sa dva zaštitna znaka grupe: Sjajnim crvenim automobilom i rasnim američkim ljepoticama. Ni jedan njihov album nije prodan u tiražu manjem od 1 000 000 primjeraka. Svoj teksaški image uspješno su promovirali pružajući klasičnu western zabavu na svojim koncertima. Sva trojica vršnjaci, već kao 23-godišnjaci postali su milijunaši i planetarne zvijezde.
Oni su: Billy Gibbons, Dusty Hill i Frank Beard, ili skraćeno ZZ Top.

MALO O NASTANKU:
Nakon raspada grupa The Moving Sidewalks i American Blues, Gibbons je 1969.g. objavio audiciju za bubnjara i basistu za southern-boogie rock band ZZ Top. Dusty Hill je odmah primljen, a Beard nakon što je prvi bubnjar Billy Etheridge otišao. Naredne godine izdaju svoj prvi album “ZZ Top’s First Album” i izbacuju singl “Shakin’ Your Tree”, koji doživljava komercijalni neuspjeh. Međutim, album je naišao na veoma pozitivne kritike kod ostalih muzičara, tako da su brzo uslijedili pozivi za gostovanja na turnejama velikih zvijezda, između ostalih Janis Joplin, Ten Years Affair, Jimi Hendrix, itd.
Nastupali su po čitavom Texasu, Luizijani i Misisipiju, gdje su ubrzo stekli veliki broj poklonika, što doprinosi sve boljoj prodaji njihovog novog albuma “Rio Grande Mud”.
Treći album “Tres Hombres” koji je izašao 1973. već od njih pravi planterane zvijezde. Ploča je odmah dospjela na 8. mjesto US Top LP’s, za tri tjedna je postala zlatna, a pjesma “La Grande” postaje jedna od himni hipi-generacije.

SLJED DOGAĐANJA:
Bad Company, Joe Cocker i ZZ Top nastupaju na Texas Memorial stadionu u Austinu pred 80 000 ljudi, uz do tada neviđene ovacije jednom domaćem bendu. Od tada postaju jedinstvena koncertna atrakcija, izvođači koji svaki put publici prirede novo iznenađenje, bez obzira koliko to koštalo. Ta njihova neobazrivost prema troškovima izluđivala je menadžere turneja. Pravi primjer je “ZZ Top’s Worldwide Texas Tour” koja je uključivala nastupe na 100 najvećih američkih stadiona, kao i njihove prve koncerte u Europi, Japanu i Australiji. Zajedno sa ogromnom binom transport je uključivao još 75 tona tereta, plus živog bizona, tri goveda za rodeo i nekoliko zmija zvečarki. Troškovi su naglo rasli i ubrzo prešli 10 milijuna dolara, uprkos otkazivanju europskog dijela turneje.

Nakon završetka turneje i objavljivanja petog albuma “Tehas” ( Tejas ) kako se na španjolskom zove Texas, odlučuju se za dvogodišnji odmor koji provode na različitim mjestima; Beard posjećuje Karipske otoke, kupuje jahtu i malo krstari oko svijeta, Hill jedri po Tihom oceanu, a Gibbons putuje od Europe do Madagaskara, da bi se na kraju skrasio na Tibetu gdje se pridružuje budistima.
Na početku svog odmora i Gibbons i Hill se prestaju brijati, tako da prilikom povratka na scenu, 1979.g. već imaju prilično duge brade, za razliku od Bearda koji je uvijek bio obrijan. Ove brade su u narednim godinama postale sastavni dio imagea grupe ZZ Top.

Na scenu su se vraili sa novim albumom “Deguello”, koji je izdan pod markicom Warner Bros Recordsa, i na kojem su proširili svoje kreativne sposobnosti i umjetnički izraz. Sljedeća inovacija bilo je dodavanje sintisajzera njihovom tradicionalnom teksaškom bugi-rok stilu. To se pokazalo kao pun pogodak, jer slijedeći album “Eliminator” dospijeva na 9. mjesto američke liste LP-a, a na njoj se zadržao čak 183 tjedna. Istovremeno im se desio i uspjeh u Velikoj Britaniji. Dospjeli su na 3. mjesto UK liste albuma, na kojoj su se zadržali također dosta dugo – 135 tjedna.

Specijalno za MTV snimljena su i čuvena tri spota u režiji Tim Newmana i to za pjesme “Gimme All Your Lovin’”, “Sharp Dressed Man” i “Legs”. Sam naziv albuma “Eliminator” potječe od imena čuvenog Fordovog modela iz 1933.g. koji je glavni dio spotova.

19.studenog 1983. usljedilo je prvo zvanično priznanje za ovaj uspješni projekt – Billboard im je dodijelio nagradu za najbolji video spot grupe, za pjesmu “Gimme All Your Lovin’”, a 18.rujna 1984. na MTV Video Music Awards dobijaju nagrade za najbolji video benda ( “Legs” ) i najbolju režiju ( “Sharp Dressed Man” ).

Naredni album “Afterburner” nedugo nakon izlaska dospio je do 4. pozicije top US i do 2. pozicije Top UK, a onda je uslijedila i zvanična potvrda da im je ploča dvostruko platinasta. Potom se odlučuju na najveću i najdužu turneju do tada, koja je počela 3.prosinca 1985. u Kanadi, a završila 23.listopada 1986. na Wembley stadionu sa četiri potpuno rasprodata koncerta. Na kraju 1986. ZZ Top je porglašen za njavećeg izvođača u toj godini sa ukupno zarađenih 26 590 345 $ u 134 nastupa.Iste godine, proglašeni su herojima države Texas, unaprijeđeni su u admirale teksaške mornarice, kao i zamjenicima šerifa u oblastima Hall, Dallas, Ector i Bell.

Mnogo je zanimljvih detalja vezanih za ove vatrene Teksašane. Npr. 4.svibnja 1991. guverner države Texas Ann Richards proglasila je zvanični “ZZ Top dan”, kao ‘priznanje grupi koja je snagu ritma teksaškog bugija prenijela širokim masama širom svijeta’.

Malo poslije toga komapnija “Mitsubishi Motor Sales” morala im je isplatiti 115 milijuna $ odštete zbog neovlaštenog korištenja pjesme “La Grange” u svojim reklamama, a u lipnju 1993. dobili su novih 15 milijuna za nastup na obilježavanju 90. godišnjice komapnije Harley Davidson. Novih 30 milijuna dobili su 1995. na osnovu tužbe protiv firme Sterdyne Corporation koja je proizvela 100$ vrijedan madrac punjen želeom nazvanim ZZ Toper.
6strings @ 11:21 |Komentiraj | Komentari: 0
Grupa The Police britanski je rock trojac pod velikim utjecajem reggae i ska glazbe.

Grupa je na scenu izronila na samome početku punk rock fenomena i postala jedna od najpopularnijih grupa ranih '80tih. Iako su The Police bili punk rock bend, njihov reggae/pop/rock/punky zvuk nije nužno u to vrijeme bio samo punk, a i sva trojca članova benda bili su kudikamo talentiraniji i školovaniji muzičari od onih iz tadašnjih prosječnih punk ili new wave britanskih bandova.

Stoga je The Police bio jedan od bendova koji je pokazao da punk može pronaći svoje mjesto na pop sceni. S razvojem njihove karijere, trojac je postajao sve više avanturističan i sve više eksperimentirao sa svojim zvukom, uključujući u njega i jazz i razne world music zvukove. Uspješnost njihove glazbe i njihovih pop singlova povećavalo je iz dana u dan njihovu publiku i do 1983. godine The Police su bili jedni od najpopularnijih bendova na svijeut. Na samome vrhuncu, 1984. godine, grupa se raspada, a njihov frontman Sting povlači sa sobom većinu njihove publike i postaje velika samostalna glazbena zvijezda.

The Police nisu bili uobičajeni, svakodnevni bend. Njihovi glazbenici bili su školovani i talentirani, a frontman Sting odmah se pokazao kao vrlo sposoban autor. Njegov učiteljski posao prije ulaska u bend pokazao se itekako korisnim jer su tekstovi njegovih pjesama odmah zapaženi kao književno vrlo interesantni i inteligentni, a Sting je pokazao zavidno poznavanje jezika i pismenosti. Također, na njegove su pjesme imali veliki utjecaj klasični književnici i njihova velika djela.

Grupu The Police osnovao je početkom 1977. godine Britanac porijekom iz Amerike, bubnjar Stewart Copeland. Copeland je bio sin agenta CIA-e i rođen je i pohađao je školu u Kaliforniji, no dolaskom u Veliku Britaniju pridružuje se progressive-rock bendu Curved Air, a nakon njihovog raspada ima veliku želju osnovati novi bend i pridružiti se tada rastućoj londonskoj punk sceni. Gordon Sumner, nadimkon Sting bio je učitelj koji je u slobodno vrijeme svirao u jazz-rock bendovima kao što je Last Exit.

Sting i Copeland upoznali su se u lokalnom jazz klubu, gdje su zajedno s gitaristom Henriem Padovaniem u siječnju 1977. godine odlučili osnovati novi progresivni bend. Prvih nekoliko mjeseci svirali su po lokalnim londonskim pubovima, kada su pozvani da nastupe u reklami za žvakaće gume Wrigley's Spearmint, u kojoj su glumili 'poblajhani' punk bend. Reklama je imala jako dobar odjek za grupu, no naišla je na negodovanje od strane pravih zadrtih punkera. Ipak, poblajhana blond kosa postat će tako sasvim slučajno zaštitni znak benda, kojem će se rado prikloniti i članovi benda i njihova publika.

Krajem 1977. godine The Police snimaju i objavljuju svoj prvi singl 'Fall Out' kojeg objavljuju za izdavačku kući IRS, nezavisnu kuću koju je Stewart Copeland osnovao zajedno sa svojim bratom Milesom, koji je također bio i menađer grupe. Singl se pokazao kao značajan hit, posebice za jedno nezavisno izdanje, a ostvario je prodaju od čak 70,000 kopija!

U srpnju 1977. godine Copeland, Sting i Padovani prvi puta nastupaju pod imenom The Police. Nakon izlaska singla 'Fall Out', grupi se na gitari pridružuje Andy Summers, koji je ranije svirao s Ericom Burdonom u drugoj postavi legendarnih the Animalsa, a imao je iskustva i kao gitarista Big Roll Banda, the Kevin Ayers Banda i Neila Sedakaa. The Police su samo kratko bili četvorka, jer je Padovani, zbog svog slabog gitarističkog umijeća, u kolovozu izbačen iz grupe, a ulogu glavnog gitariste u potpunosti je preuzeo Andy Summers. Ova postava zadržat će se sve do kraj djelovanja grupe.

Snimanje prvog albuma za The Police je bio mukotrpan posao, radili su s vrlo malo financijskih sredstava, bez menađera i bez izdavačkog ugovora. Copelandov brat Miles Copeland ipak im je u proljeće 1978. godine uspio osigurati ugovor s kućom A&M Records, nakon što se oduševio njihovom novom pjesmom 'Roxanne'. Iako je im je ovaj ugovor osigurao nešto više novaca i dobar dio od buduće prodaje i autorskih prava, singlica 'Roxanne', koja izlazi istog proljeća, ne uspjeva se plasirati na top listu. The Police istog ljeta odlaze na turneju po Americi bez objavljenog albuma i turneja se svodi na vožnju Amerikom u iznajmljenoj kamp-prikolici i na svirke na iznajmljenoj opremi. Na jesen 1978. godine izlazi njihov prvi album 'Outlandos d'Amour', koji se polako popeo u britanski British Top Ten i američki Top 30. Odmah nakon izlaska albuma, grupa počinje britanski turneju kao predgrupa grupi Alberto y los Trios Paranoias, te objavljuju i novi singl 'So Lonely'.

Unatoč svim pohvalama i dosadađnjim uspjesima, pravi veći uspjeh za The Police dolazi u proljeće 1979. godine kada ponovno objavljuju singl 'Roxanne'. Pjesma se sada penje do 12. mjesta britanske top liste, a zahvaljujući njoj i album 'Outlandos d'Amour' penje se do šestog mjesta na listi albuma. Tog ljeta 1979. godine Sting pokazuje svoju multitalentiranost i zapaženim ulogama u filmu 'Quadrophenia' grupe the Who te u filmu 'Radio On'. Tek ponovnim izlaskom singla 'Roxanne', the Police 1979. godine postaju priznati bend u Britaniji, ali i u Americi i primjerice Australiji. Uskoro su dobili priliku nastupiti u legendarnom njujorškom klubu CBGB, nakon kojega sljedi i nova američka turneja koju The Police odrađuju ponovno putujući zemljom u kombiju. Uspjeh u Australiji uslijedio je također nakon turneje, te zahvaljujući velikoj podršci tamošnjih radio stanica i nacionalnom tv pop showu Countdown koji je učestalo vrtio njihove videspotove.

Do listopada 1979. godine The Police su završili snimanje svog novog albuma 'Reggatta de Blanc', koji se pokazao kao pravi veliki hit album, s hit singlom 'Message In A Bottle', zahvaljujući kojem je album 'Reggatta de Blanc' proveo čak četiri tjedna na broju jedan top liste i pretvorio The Police u prave europske i britanske rock zvijezde. Sljedeći singl 'Walking On The Moon' također je osvojio vrh top liste, a instrumentalna naslova skladba 'Reggatta de Blanc' čak je i nagrađena Grammyem za najbolju rock instrumentalnu izvedbu. Nakon izlaska albuma, Miles Copeland grupu odvodi na turneju u neke od zemalja u kojima zapadni rock glazbenici gotovo nikada nisu nastupali, kao što su Thailand, India, Meksiko, Bombay, Grčka ili Egipat.

U svibnju 1980. godine, zahvaljujući do sada ostvarenom uspjehu, kuća A&M objavljuje kolekciju 'Six Pack' u koju je uključeno pet dosadašnjih singlova grupe The Police u originalnom designu plus novi mix popularne pjesme s albuma 'Regatta De Blanc', pjesme 'The Bed's Too Big Without You'. Ovo izdanje dospjelo je do 17. mjesta britanske top liste singlova, no kasnije je taj uspjeh poništen jer se prema novim pravilima to izdanje tretiralo kao album, a ne kao singl.

The Police su nakon dosadašnjeg uspjeha bili pod pritiskom izdavačke kuće da što prije snime novi album i krenu još iste jeseni na novu turneju, pa njihov treći album 'Zenyatta Mondatta' i izlazi u jeseni 1980. godine. Na albumu se nalazi novi hit broj jedan 'Don't Stand So Close to Me'. Album 'Zenyatta Mondatta' postaje prvi uspješan album grupe Police na američkom tržištu, doguravši u službeni Top Ten i u Americi, ali i u Kanadi. U Britaniji album je provoe četiri tjedna na broju jedan. Singl 'Don't Stand So Close to Me' također ostvaruje uspjeh u američkom Topu Ten. Isti uspjeh slijedio je i sljedeći singl 'De Do Do Do, De Da Da Da', objavljen te zime, a popularnost grupe the Police bio je do početka 1981. godine već toliki da su bez problema mogli rasprodati njujorški Madison Square Garden.

Album 'Zenyatta Mondatta' donio je grupi the Police svjetsku slavu. Ipak, Sting će kasnije u interviewima izraziti nezadovoljstvo njegovim snimanjem, koje je napravljeno površno i na brzinu. No kritika se s njim neće složiti i uvijek će upravo taj album proglašavati njihovim najboljim djelom. Nažalost, 'Zenyatta Mondatta' bit će posljednji album kojeg su The Police napravili zajedno, odnosno, kako će Sting kasnije reći, posljednji album na kojem su surađivali kao bend. Instrumentalna skladba 'Behind My Camel', koju je potpisao Andy Summers, donjela je grupi još jedan Grammy za najbolju instrumentalnu rock izvedbu. No manje je poznato da je Sting odbio svirati na toj pjesmi, pa je Summers sam odvirao i sve bas dionice. Grammy je iste godine osvojila i pjesma 'Don't Stand So Close To Me', u kategoriji najbolje vokalne rock izvedbe grupe.

U vrijeme albuma 'Zenyatta Mondatta' Sting je već postajao zvijezda sam za sebe i bilo je sasvim jasno da će njegova karijera prerasti okvire grupe the Police. Njegovi povremeni izleti u glumu bili su vrlo uspješni, pa je osim glume u filmu grupe The Whos 'Quadrophenia' ostvario uloge u još nekoliko filmova, među kojima i u filmu 'Brimstone and Treacle'. Na soundtracku tog filma našla se i njegova samostalna pjesma 'Spread A Little Happiness', koja je ostvarila značajan uspjeh. Kako je njegov uspjeh i utjecaj rastao, Sting je zahtjevao i sve više kontrole nad grupom The Police, čiji je ionako većinski autor bio upravo on sam. Njegov odnos s osnivačem grupe Stewartom Copelandom postao je sve napetiji uz brojne, čak i javne svađe. Napetost je sve više rasla i s uobičajeno povećanim stresom zbog svjetske slave, novca i popularnosti.

Četvrti album grupe The Police, album 'Ghost In The Machine', objavljen je na jesen 1981. godine. Album je postao instant hit, te ulazi na broj jedan britanske i broj dva američke top liste, sadrži i prepoznatljive hitove 'Invisible Sun', 'Spirits In The Material World' i 'Every Little Thing She Does Is Magic', koja postaje i njihov najveći hit do sada. Sukobi u grupi the Police kulminirali su upravo u vrijeme izlaska albuma 'Ghost In The Machine'. Trojac se nije mogao dogovoriti oko izgleda omota albuma, pa na kraju album izlazi sa slikom tri crvena piktografa, takozvanih 'digitalnih' slika tri člana benda, na običnoj crnoj podlozi.

Uspjeh kojeg je grupa ostvala 1980. i 1981. godine, odrazio se na sve druge neglazbene odnose, pa the Police 1982. godine uzimaju pauzu. Svaki član grupe okrenuo se svojim samostalnim projektima. Sting se uglavnom bavio glumom. Stewart Copeland je potpisao glazbu za film Francis Ford Coppole 'Rumble Fish', kao i za baletnu predstavu 'King Lear' u San Franciscu, te je objavio i album pod imenom Klark Kent. Također je svirao na nekoliko sessiona za Petera Gabriela. Andy Summers objavio je instrumentalmo album 'I Advance Masked' s Robertom Frippom.

The Police se vraćaju na scenu u ljeto 1983. godine s novim albumom koji nosi naziv 'Synchronicity'. Album ulazi direktno na broj jeda britanske top liste, a uskoro istu poziciju zauzima i u Americi gdje ostaje na vrhu čak 17 nevjerojatnih tjedana. Ovakav uspjeh album 'Synchronicity' može zahvaliti blockbuster hit singlu 'Every Breath You Take'. Singl je u Britaniji bio četiri tjedna na broju jedan, a sa osam tjedana provedenih na broju jedan američke top liste jedan je od najuspješnijih hitova u Americi svih vremena.

Album 'Synchronicity', objavljen 1983. godine, uistinu će biti i posljednji album grupe The Police. Ovaj klasik album je osim singla 'Every Breath You Take' sadržavao i uspješne singlove 'Wrapped Around Your Finger', 'King of Pain' i 'Synchronicity II', a također je značajno da su ih pratili zanimljivi videospotovi koje su režirali Godley & Creme.

Pjesme 'King of Pain' i 'Wrapped Around Your Finger' postale su novi hitovi tijekom 1983. godine, a album 'Synchronicity' ostvario je multi-platinastu prodaju u Americi i Britaniji. Album je bio nominiran za Grammy u kategoriji najboljeg albuma godine, no izgubio je od neizbježnog favorita Michael Jacksonovog albuma 'Thriller'. No The Police su uspjeli pobijediti Jacksona u drugoj kategoriji. Pjesma 'Every Breath You Take' osvojila je Grammy za najbolju pjesmu godine, nadmašivši Jacksonovu 'Billie Jean'.

'Every Breath You Take' je također nagrađena Grammyem za najbolju vokalnu pop izvedbu grupe. Pjesma 'Synchronicity II' također je nagrađena Grammyem i to u kategoriji najbolje vokalne rock izvedbe grupe. Pjesma 'Every Breath You Take' također je nagrađena na American Video Awardsima te je osvojila i dva Ivor Novello Awards u kategorijama najbolje pejsme glazbeno i tekstualno, te kao najizvođenija pjesma. The Police su s albumom 'Synchronicity' otišli na veliku rasprodanu, rekordno posjećenu svjetsku turneju koja je postala ogledna turneja za sve izvođače do kraja '80tih. No sa završetkom turneje grupa objavljuje pauzu tijekom koje planiraju nastaviti sa samostalnim projektima. The Police se sa pauze nikada nisu vratili.

Tijekom turneje albuma 'Synchronicity' napetosti među članovima grupe the Police bivale su sve nepodnošljivije i trojac je izgubio svaku želju da ponovno radi zajedno. Raspad grupe nije nikada službeno objavljen, no bilo je jasno da će the Police teško ponovno ući u studio nakon što su se u ožujku 1984. godine vratili s iscrpljujuće turneje. Sting gotovo odmah počinje raditi na svom solo projektu i već 1985. godine objavljuje svoj prvi samostalni hit album 'The Dream of the Blue Turtles'. Stewart Copeland i Andy Summers su pokazali da nemaju ni najmanju namjeru slijediti svojeg kolegu. Copeland je nastavio snimati filmsku glazbu te je povremeno sudjelovao u nekim manjim benovima. Andy Summers je pak tek povremeno eksperimentirao sa art rock i jazz fusion glazbom, bez većeg uspjeha.

Tijekom 1986. godine the Police su imali nekoliko pokušaja ponovnog okupljanja, održavši tri nastupa za Amnesty International. U srpnju iste godine ponovno ulaze u studio s namjerom da tijekom ljeta snime nekoliko novih pjesama za greatest-hits album. No tijekom studijskog sessiona postaje jasno da Sting nema ni najmanju namjeru dati grupi svoje nove pjesme, tako da se snimanje svodi tek na nekoliko novih verzija njihovih starih pjesama, od kojih pak samo nova verzija pjesme 'Don't Stand So Close to Me' uspjeva završiti na kompilaciji 'Every Breath You Take: The Singles', koja je objavljena u božićno vrijeme 1986. godine. Kolekcija postaje njihov peti britanski broj jedan i četvrti američki Top Ten album.

1992. Sting se oženio s Trudie Styler. Summers i Copeland bili su pozvani na njihovo vjenčanje, a kada su uzvanici shvatili da su sva trojca ponovno na istom mjestu, nagovorili su ih da otpjevaju nekoliko stvari, tako su The Police ponovno stali na pozornicu i izveli pjesme 'Roxanne' i 'Message In A Bottle'. Iste godine, 1992., u Velikoj Britaniji izlazi njihov novi Greatest Hits album. Godinu dana kasnije izlazi i box set 'Message in a Box: The Complete Recordings', a 1995. godine izdavačka kuća objavljuje i dvostruki live album 'Live'.

10. ožujka 2003. the Police su upisani u Rock and Roll Hall of Fame, a na svečanosti su ponovno bili zajedno i izveli su pjesme 'Roxanne', 'Message In a Bottle' i 'Every Breath You Take', tijekom koje su im se na pozornici pridružili Steven Tyler, Gwen Stefani i John Mayer. Te jeseni Sting je objavio i svoju autobiografiju 'Broken Music'.

2004. godine magazin Rolling Stone svrstao je grupu The Police na 70. mjesto liste od 100 najboljih izvođača svih vremena.

Na dodjeli Grammya (11. veljača 2007.) The Police su se ponovno okupili kako bi proslavili 30 godina od nastanka grupe. Nakon nastupa, Sting, Copelan i Summers najavili su odlazak na veliku povratničku turjenu. Za sada, svi su datumi već rasprodani.
6strings @ 00:15 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, lipanj 12, 2008
Mješavina post Korn alternativne metal glazbe, neo-shock rock glazbe nalik na Marilyna Mansona i rap-metal glazbe pomogla im je da postanu jedan od najpopularnijih bendova takozvane nu metal eksplozije kraja 90-tih.

Tome je pridonio teatralan izgled kojim su plijenili pažnju: uvijek su nastupali u industrijskim postrojenjima noseći ručno izrađene maske za noć vještica. Kada se tome pridoda misteriozna anonimnost, stihovi prepuni nihilizma i tamne strane života, uspjeh im je bio zagarantiran. Slipknot su osnovani krajem 1995. u gradiću Des Moinesu u Iowi. Nakon nekih manjih previranja u početnoj postavi bend se napokon zaustavio na devet članova: DJ Sid Wilson #0 , Bubnjar Joey Jordison #1 , Basist Paul Grey #2 , Perkusionist Chris Fehn #3 , Gitarist James Root #4 , Sempler/Promamer Craig Jones #5 , Perkusionist Shawn «Clown» Crahan #6 , Gitarist Mick Thompson #7 i Frontmen Corey Taylor #8.

Na noć vještica 1996. Slipknot su samostalno objavili album «Mate. Feed.Kill.Repeat». 1997. potpisali su ugovor s etiketom Roadrunner Records. U suradnji s producentom Rossom Robinsonom Slipknot su 1999. objavili svoj debi album pod nazivom «Slipknot». Postepeno su pridobivali publiku svirajući na turnejama, između ostalih i na Ozzfest ljetnoj turneji. Na live nastupima svirali su s takvom žestinom da je Crahan dva puta razbio glavu na vlastitim instrumentima. Pjesme «Wait and Bleed» i «Spit It Out» mogle su se često čuti na radio postajama. U proljeće 2000. Slipknot su dostigli platinastu nakladu sa svojim albumom. 2001. uslijedio je album «Iowa», nakon kojeg su krenuli na turneju Ozzfest. Poslije turneje Slipknot su uzeli manju stanku jer su članovi benda radili na nekim drugim projektima sa strane. Bend je pokrenuo i vlastitu etiketu Maggot Recordings. U međuvremenu se Wilson angažirao kao DJ pod imenom DJ Starscream, a Root i Thompson su radili na solo karijerama. Bubnjar Jordison svirao je bubnjeve u bendu Rejects, a Taylor je započeo suradnju s bendom Superego i surađivao na soundtracku blockbustera «Spider-Man» iz 2002.Nakon jednogodišnje stanke Slipknot objavljuje svoj ćetvrti album «Vol. 3 – The Subliminal Verses» na kojem su malo i promijenili vrstu metala koji so do tada svirali, to možemo vidit po pjesmama:Alone,Circle,Vermilion Pt. 2… Sa njihovog novog albuma na mom blogu možeš pogledat najnoviji spot meni jedne od najboljih njihovih pjesama «Nameless»!!!

ZANIMLJIVOSTI:
Corey Taylor na svojoj masci ima prave dreadlockse. Pošto ih je svaki put prije nastupa morao provlačiti kroz rupe na masci jednom mu je jednostavno dojadilo pa ih je prerezao i zašio na masku! Prije izvođenja pjesme Surfacing cijeli stadion se morao derati «f*ck Fred!!!» zato sto je Fred Durst uvrijedio Slipknot i njegove fanove! Pjesma Purity koja je cenzurirana temelji se na dogadaju koji NIJE istinit već ga je izmislio crimescene.com! Dj Sid je na jednom koncertu slučajno pao na neku djevojku i kad je to shvatio, prema rjecima novinara, zagrlio ju je i poceo plakati dok joj se je ispricavao. Neki su fanovi osudili te suze dok je ozlijeđena djevojka izjavila da je to i ocekivala od njezinih "ljubimaca"!
6strings @ 14:15 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 11, 2008
Legenda gitarskog svijeta ne samo zbog sviranja nego i zbog razvoja i izrade električnih gitara, gospodin Les Paul, bit će odlikovan u Milwaukeeu povodom njegovog 93. rođendana. Paul će tako upaliti svjetlo u zgradi oblika Gibson gitare koju je Paul dizajnirao u 50-tima, a inače radi se o novom sjedištu Marshall & Ilsley koorporacije.

Dana 20 .lipnja gospodin Paul će i započeti bejzbol utakmicu Milwaukee Brewersa tj. odradit će prvo "bacanje". Nije loše za 93-godišnjaka. Slijedeći dan, gospodin Paul nastupit će s Pabst kazalištu u sklopu večeri naziva "An Evening With Les Paul and Friends". Što se tiče specijalnih gostiju, vjerujemo da će iznenađenja biti na pretek jer su se u prošlosti na njegovim koncertima znali pojaviti tipovi poput Sir Paula McCartneya, Slasha i drugi.
6strings @ 09:47 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
"Dream Theater, jedan od najpoznatijih progresivnih metal bendova današnjice i bend uvelike zaslužan za popularizaciju progresivne glazbe općenito, je osnovan 1985. godine kao projekt Mikea Portnoyja, Johna Myunga i Johna Petruccija koji su pohađali Berklee School of Music.

Kasnije im se pridružio klavijaturist Kevin Moore i pjevač Chris Collins. Collinsa je ubrzo zamijenio Charlie Dominici. Tri studenta su ubrzo napustila školu da bi se u potpunosti posvetila bendu.

Ispočetka nazvani Majesty, pod tim imenom su izdali demo nazvan "The Majesty Demos." Ubrzo su ime promijenili u Dream Theater, jer se javio još jedan bend pod imenom Majesty i prijetio tužbom. Pod tim su imenom 1989. izdali svoj prvi album "When Dream And Day Unite." Album nije dobio toliko medijske pozornosti koliko se od njega očekivalo (iako je u underground krugovima prošao relativno dobro), što je uzrokovalo manjak koncerata. Nedugo nakon što su svirali kao predgrupa Marillionu, Dominici je otpušten zbog nesuglasica u bendu.

Dok su tražili novog pjevača (što je trajalo dvije godine), bend je napisao većinu materijala za novi album, "Images And Words" te se riješio ugovora s izdavačkom kućom koja je izdala "When Dream And Day Unite." 1991. u bend dolazi James LaBrie, pjevač iz Kanade koji je član postave Dream Theatera do danas.

S LaBrieom 1992. izdaju album "Images And Words" za izdavačku kuću ATCO Records. Album je doživio ogroman uspjeh, singl "Pull Me Under" se neprestano vrtio na radiju, a i spot za tu pjesmu se zavrtio na MTV-ju. Uslijedila je turneja, a ubrzo je album dosegao zlatnu naknadu u SAD-u i platinastu u Japanu. "Images And Words" se i danas smatra jednim od važnijih prog metal albuma svih vremena. 1993. u Europi, u jazz klubu Marquee, snimaju live snimku "Live at the Marquee," a u međuvremenu izdaju i video "Images And Words: Live in Tokyo."

Album "Awake" je izašao 1994. godine i najavio je odlazak klavijaturista Kevina Moorea koji se htio koncentrirati na vlastitu karijeru i kojemu više nije odgovarao žanr koji je Dream Theater svirao. Bend je morao potražiti novog klavijaturista i prvi izbor je bio Jordan Rudess. No, Rudess se odlučio otići na turneju s Dixie Dregsima i bend je pozvao Dereka Sheriniana kao privremenu zamjenu. Sherinian će kasnije postati "službeni" klavijaturist Dream Theatera.

S Sherinianom je bend snimio "A Change Of Seasons," EP koji sadrži jednu pjesmu u trajanju od 23 minute i nekoliko obrada poznatijih pjesama Led Zeppelina, Queena i Eltona Johna, među ostalima, snimljenih uživo. Sherinian je, osim na "A Change Of Seasons" EP-u sudjelovao i na jednom albumu Dream Theatera, "Falling Into Infinity." Ovaj, među fanovima kontroverzan, album je pobrao različite kritike. Mnogi su zbog komercijalnijeg zvuka i pjesama kao što su "Hollow Years" i "You Not Me" prozvali bend komercijalnim i optužili ih da su se okrenuli mainstream glazbi. U mnogo čemu je za to kriva i izdavačka kuća (ATCO Records, koja je u međuvremenu ime promijenila u EastWest) koja je na bend vršila pritisak da usvoje malo komercijalniji zvuk. No, Dream Theater čak i danas na svojim koncertima svira pjesme s tog albuma. Na europskoj turneji za "Falling Into Infinity" album je snimljen live album, "Once in a LIVEtime." "5 Years in a LIVEtime" je video kronika benda od Mooreovog odlaska do albuma "Falling Into Infinity."


1999., nakon suradnje u Liquid Tension Experimentu (jedan u nizu projekata članova Dream Theatera), Jordan Rudess konačno zamjenjuje Dereka Sheriniana. S Rudessom na klavijaturama, bend izdaje vjerojatno najbolji album karijere i vjerojatno najvažniji progresivni metal album ikada - "Scenes From A Memory." Ovaj konceptualni album koji je evoluirao iz nastavka na pjesmu "Metropolis pt. I - The Miracle And The Sleeper" (dotični nastavak se trebao pojaviti na albumu "Falling Into Infinity") se bavi temama reinkarnacije, ljubavi i prijevare.

Na turneji je snimljen i live DVD nazvan "Live Scenes From New York" koji, uz koncert, pokazuje i scene posebno snimljene za taj koncert koje su se prikazivale na video-zidu da bi upotpunile koncept albuma. Uz DVD, objavljen je i trostruki CD s audio zapisom koncerta. CD i DVD su izašli 2001. godine.
"Scenes From A Memory" ostaje do danas najprihvaćenijim i najhvaljenijim albumom Dream Theatera u progresivnim rock i metal krugovima.

Nakon turneja i snimanja live video zapisa, bend je ušao u studio da bi snimio "Six Degrees of Inner Turbulence," svoj šesti studijski album, koji je izašao 2002. godine. Dupli album se sastojao od šest pjesama, od kojih pet koliko-toliko normalnog trajanja, dok je šesta (nazvana "Six Degrees of Inner Turbulence") trajala preko 42 minute i bila je podijeljena u nekoliko činova.

2003. izlazi sedmi studijski album, "Train of Thought," koji je do sada vjerojatno najmračniji i najžešći album kojeg je bend do danas napravio. Album je primljen s dosta rezerve, pogotovo od fanova koji su očekivali klasičniji zvuk na koji su navikli od Dream Theatera. Nakon izlaska albuma, bend je odlučio izdati i sljedeći live video zapis koji su odlučili snimiti u poznatoj japanskoj dvorani Budokan u Tokiju. Dvostruki DVD i trostruki audio CD zapis koncerta (nazvani "Live at Budokan") su izašli 2004. i dobili pozitivne kritike.

"Octavarium," sljedeći studijski album, je izašao 2005. godine i također je bio jedan korak dalje u razvoju Dream Theatera i iznenađenje za njihove fanove, ponovno zbog nešto drugačijeg zvuka i pristupa albumu.

Glazbeni utjecaji članova sežu sve od ozbiljne glazbe i Beatlesa do Metallice, Iron Maidena, Toola i Musea. Poznati su po virtuoznosti i kvalitetnoj sviračkoj tehnici, ali i po humoru, slobodi u glazbi, raznolikom glazbenom ukusu i željom za eksperimentiranjem. Sve je to je dovoljno da ovo bude, ako ne najveći i najbolji (što je čisto subjektivno), onda vjerojatno najpoznatiji progresivni metal bend današnjice."
6strings @ 09:43 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, lipanj 4, 2008
Plus 44, +44 ili plus forty four je novonastala grupa, poznata po članovima iz Blink-182.

+44 je američki punk bend iz San Diega, Kalifornija. Bend čine basist i vokal Mark Hoppus, bubnjar Travis Barker, prateći gitarist Craig Fairbaugh i glavni gitarist Shane Gallagher. Naime basist i vokal Mark Hoppus te bubnjar Travis Barker bili su članovi poznatog, također punk benda, Blink 182. Bendov prvi album izašao je u prodaju 14. studenog 2006. godine.

FORMIRANJE BENDA
Nakon što se grupa Blink 182 raspala u veljači 2005. godine tadašnji članovi Mark Hoppus i Travis Barker željeli su se nastaviti baviti glazbom. Počeli su tako da su pisali i snimali pjesme u prijateljevom podrumu. Prva pjesma koju su Hoppus i Barker snimili kao bend je "155". Nastavivši sa snimanjem na pjesmi "Get The Girl" doveli su novog člana, Carol Heller, kao vokal. Na audiciji za gitarista odabran je za novog člana Shane Gallagher. Oni su bili dovoljni za osnivanje benda i početak rada u studiju no nakon nekog vremena Carol Heller više nije bila složna, a i imala je želju da osnuje obitelj tako da je napustila bend. Kada je Carol napustila bend, na njezino mjesto je došao Craig Fairbaugh. Prva pjesma za javnost na stranici benda je bila "No, It Isn't".

PRVI ALBUM
Prvi album grupe u zadnjem sastavu. Album se trebao zvati "A Little Death Makes Life More Meaningful" koji potječe iz riječi pjesme "Little Death". Hoppus je finalno odabrao da će se album zvat "When Your Heart Stops Beating". Pjesma "Lycanthrope" je objavljena na stranici +44 u rujnu 2006. godine. To je bila druga pjesma puštena u javnost. Tad su u javnosti bile samo dvije pjesme benda. Bend je prvi put nastupio 7. rujna 2006. u "Roxy Theatreu" u Hollywood. Drugi je put bend nastupio u Londonu. Tada je jedina kompletno snimljena i završena pjesma bila "When Your Heart Stops Beating". Spot za tu pjesmu je snimljen nakon prvog nastupa u jednoj tvornici u Los Angelesu.

Album je pušten u prodaju 14. studenog 2006. u Sjevernoj Americi, 13. studenog 2006. u Europi i 11. studenog 2006. u Australiji. Bend je objavio dva singla: u Americi "When Your Heart Stops Beating", a u UK "Lycanthrope" 8. studenog 2006.

ČLANOVI
  • Travis Barker - bubnjar (svirao u: Aquabats, Transplant, Box Car Racer, Blink 182)
  • Mark Hoppus - basist i vokal (svirao u. Blink 182)
  • Craig Fairbaugh - prateći gitarist i prateći vokal (svirao u: Mercy Killers)
  • Shane Gallagher - gitarist (svirao u: The Nervous Return)
6strings @ 11:16 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, lipanj 3, 2008
Blink-182 je pop-punk sastav koji svira mješavinu stilova poput Punk, Pop i Post-Grunge. Najviše je poznat prema singlovima iz albuma Enema of the State poput «Al the Small Things» i «What's my age again».

Blink-182 su osnovali 1993. godine u Kaliforniji gitarist/vokal Tom DeLonge, basist/vokal Mark Hoppus i bubnjar Scott Raynor. Prvotno im je ime bilo samo Blink, s kojim su izdali svoj demo Fly Swatter. Svoj prvi album, Buddha, izdali su 1994. koji ih nije baš proslavio, kao ni sljedeći album, Cheshire cat izdan 1995. godine. Uskoro su ih posjetili odvjetnici koji su ih upozorili na to da bi svoje ime trebali promijeniti zbog nekog Irskog sastava koji se zvao isto kao i oni. Tako su bili prisiljeni svoje ime promijeniti u Blink-182.

Svoj prvi uspješan album, Dude Ranch, izdali su 1997.. To je bio njihov prvi album koji je dobio platinastu nakladu. do kraja 1998. zahvaljijuči singlu «Dammit». Te iste godine na turneji po SADuTravis Barker, bivši član The Aquabats. 1999.Enema of the State sa više nego popularnim singlovima «All the small things», «What's my age again» i «Adam's song». koji su doprinijeli i velikom MTV uspjehu.

Nakon prodaje 4 milijuna primjeraka albuma Enema of the State 2000. godine izdaju album sa njihovim največim hitovima: The Mark, Tom and Travis Show(The Enema Strikes Back). Tih su godina dobili naslov «najduhovitijeg punk sastava» zahvaljijuči brojnim TV-emisijama u kojima su nastupali. 2001. izdali su još jedan hit album, Take off your pants and jacket. Taj ih je album ponovno približio onim punk-bandovima koji se bave socijalnim problemima, koje su najviše opisali u singlu «Stay together for the kids». 2003. godine izdaju svoj posljednji studijski album Blink-182

U veljači 2005. iznenadno objavljuju svoj raspad s razlogom da se svi zajedno trebaju malo odmoriti jedan od drugih da bi mogli isprobati nešto novo te da bi se mogli brinuti za svoje obitelji. Za kraj su zamolili sve svoje fanove da zajedno izdaju novi album Greatest Hits, u kojemu bi bile njihove najbolje pjesme. Nakon što su izdali svoj posljednji album, objavili su da to zapravo nije pravi raspad, jer su sigurni da će se opet okupiti i ponovno zabavljati nemalen broj svojih fanova.

ČLANOVI
sastav napušta Raynor, a zamjenjuje ga karizmatični godine izdaju svoj najbolji album sa mega-popularnim hitom «I miss you». Tom DeLonge - gitarist/vokal

Mark Hoppus - basist/vokal

Scott Raynor – bubnjar – napustio sastav 1998.

Travis Barker - bubnjar


6strings @ 13:29 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Anketa
Mislite li da rockeri moraju imati dugu kosu ako žele biti odani svom stilu?



Brojač posjeta
135230
O blogu
Rock and roll, punk, blues...
Anketa
Svirate li koji instrument?










Anketa
Najviše slušam...



Index.hr
Nema zapisa.